четвртак, 03. новембар 2016.

Trenutni pokušaji moje eliminacije - verzije "A" i "B"


Režim Milorada Dodika po svaku cijenu, makijavelistički, nastoji spriječiti moje javno djelovanje. Trenutno nastoje realizovati "Verziju A", koja se sastoji u mom pritvaranju u KPZ Tunjice, čime bi ozbiljno onemogućili/spriječili aktivnosti na "deinstaliranju režima" kakve sam započeo. U "Verziji B" ići će na moju fizičku eliminaciju!


Piše: Borislav Radovanović

Možda će nekom ovo izgledati kao "teorija zavjere", kao pretjerivanje ili preuveličavanje, no, iznosim samo provjerene i višestruko potvrđene informacije. U međuvremenu sam doznao kako su 29. septembra pojedinci u CJB Prijedor izveli operaciju/provokaciju sa ciljem mog pritvaranja. Zato je izmišljeno nepostojeće krivično djelo, zato sam lažno optužen da sam "prijetio" načelniku Ivaniću, jer je u ovom krimenu propisana kazna do tri godine zatvora i u manipulativno stvorenim okolnostima postojala je visoka vjerojatnoća izricanja mjere pritvora.

Međutim, taj plan je propao obzirom da sam tokom lišenja slobode zatražio medicinsku pomoć, nakon čega sam hospitalizovan. Danima je policija opsjedala prijedorsku bolnicu, maltretirala osoblje i ukupno tražila načina da me "izvuče" iz bolnice - kako bi me mogli pritvoriti.

Već prvog dana "Verzije A", dakle 29. septembra, vršen je protivpravan pritisak na tužilaštvo sa ciljem podnošenja prijedloga za određivanje pritvora. Taj pritisak je bilo lako izbjeći obzirom da sam se nalazio na liječenju, a medicinsko osoblje prijedorske bolnice držalo se prilično čvrsto i profesionalno. Već sam hvalio profesionalnost prijedorskih ljekara i da se ne zadržavamo na ponavljanju izrečenog.

Prilikom sljedećeg incidenta, 14. oktobra, nakon mog otpuštanja iz bolnice,  ponovo perfidno izrežiranog, uslijedio je novi napad na tužilaštvo sa ciljem mog pritvaranja. U ovom slučaju moram pohvaliti postupajućeg tužioca zbog profesionalno-iskusnog iznalažanja načina odolijevanju pritiscima.

Elem, moram podsjetiti kako ovde pritisak vrši jedan ministar policije Dragan Lukač, jedan načelnik centra policije Dalibor Ivanić i povelika svita njihovih "posilnih". Zbog toga je sasvim očekivano došlo i do "slamanja" tužilačkog profesionalizma.

Šta se događa?

Dana 19. oktobra podnio sam zahtjev (po zakonu o slobodi pristupa informacijama) za uvid u službenu dokumentaciju vezanu za mjere pojačanog nadzora kakve policija prema meni primjenjuje (do tad) preko dvadesetak dana. Tražio sam informaciju i od ministra Dragana Lukača i direktora Darka Ćuluma zašto dozvoljavaju ovakve eklatantne protivpravnosti i zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. Još uvijek odgovore nisam dobio, a teško da ću ih ikada i dobiti i to iz prostog razloga što dokumentacija o mjerama kakve policija primjenjuje prema meni ne postoji.

Zato usljeđuje tužiočev zahtjev sudiji za prethodni postuak Osnovnog suda u Prijedoru, koji je takve prirode da bi doista trebalo preispitati mentalnu sposobnost svih aktera ovog postupka. Zamislite, traži se zabrana mog prilaženja načelniku Ivaniću na manje od sto metara. No, obzirom da načelnik i ja radimo u istoj zgradi tužiočev zahtjev ulazi u sferu "fantazija". 

Konkretno, tužilac traži da svako moje kretanje objektom bude praćeno sa (čak!) DVA POLICAJCA. Znači, viši stručni saradnik, zadužen za poslove upravno-pravne prirode, bez oružja (ni službenog ni privatnog), do toaleta, ili do svog pretpostavljenog i saradnika, ili do bilokog pojedinca ili prostora u zgradi, treba da se kreće u pratnji dva policajca. Valjda Republika Srpska ima policije na pretek, pa je mogućna realizovati i ovakve budalaštine.

No, indikativno (čitaj: INDIKATIVNO!) je da tužilac ovaj zahtjev podnosi u nezapamćenoj efikasnosti spram mog pomenutog zahtjeva za pristup informacijama. Prije toga, po sopstvenom priznanju, ekspresno donosi naredbu za sprovođenje istrage bez ikakvih dokaza ili pravno opravdanih osnova. U srpskom tužilaštvu takva efikasnost još nije zapamćena.

Međutim, poenta je u tome da tužilac od suda traži izricanje mjere kakvu policija prema meni do danas primjenjuje preko mjesec dana. Već sam nekoliko puta pisao o tome da svako moje kretanje objektom prate najmanje dva policajca, a često i njihovi pretpostavljeni, tako da se broj mojih "pratilaca" ponekad kreće i do deset ljudi. Hej, nenaoružanog čovjeka u sred zgrade policije prati deset "do zuba" naoružanih policajaca, a sve kako ne bi ugrozio naoružanog načelnika i njegovog jednako naoružanog pratioca (samoprozvanog!). Ovde je neko dobrano "udaren mokrom čarapom po blentavoj glavi".

Šta pojedinci pokušavaju postići? Pogrešno je razmišljanje kako ovu mjeru treba posmatrati kroz prošle događaje, moramo pokušati prepoznati njenu buduću materijalizaciju.

Stvar je prilično jednostavna. Svako kršenje mjere sudske zabrane prilaženja povlači određivanje pritvora. Kako god su Ivanić i poslušnici izmislili nepostojeće krivično djelo i izveli lažno prijavljivanje, tako će "očas posla" izmisliti incident u kakvom sam navodno prekršio zabranu suda. I eto mene u pritvorskoj jedinici KPZ Tunjice.

Sad, dolazimo do ključnog pitanja: zbog čega je pojedincima toliko stalo da ograniče moju slobodu kretanja i djelovanja? Odgovor sam već nekoliko puta dao u prethodnim tekstovima. 

Poznato je da se u nekoliko krivičnih predmeta organizovanog kriminala i teške korupcije namjeravam pojaviti kao svjedok. I to svjedok koji će "potegnuti" krivičnu odgovornost ministara Lukača, Jovičića, Čađe, bivših direktora Gojka Vasića i Uroša Pene, pa sve do prijedorskih načelnika Dalibora Ivanića i Vojislava Pelkića, i niza onih čija imena nezavređuju pominjanje.

Uz to poznato je da sam u postupku traženja statusa "uzbunjivača" i to od institucija države Bosne i Hercegovine (Srpska nema ni adekvatnog zakona, ni agencije, a svi znamo i zašto). Ukoliko uspijem dobiti takav status i potrebnu zaštitu možemo govoriti o pravnom presedanu na kakav će se pozvati brojni državni službenici koji, slično meni, žele da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom u institucijama Republike Srpske.

Dalje, ukoliko  se u sporne predmete uključe Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH i Agencija za istrage i zaštitu - SIPA, kako bi to trebalo rezultirati, popriličan broj do danas "nedodirljivih" moćnika Srpske mogao bi se vrlo brzo naći pred sudom. 

Zato pojedinci na sve načine, "cilj opravdava sredstvo", nastoje izdejstvovari moje pritvaranje i time onemogućavanje/ograničavanje u daljem djelovanju. Jedan ovakav presedan u datim okolnostima im je  krajnje nepotreban.

Elem, na kraju dolazimo do pitanja: šta ukoliko "Verzija A" ne uspije? Već imam pripremljen niz kontramjera otklanjanja takve opasnosti, a kako stvari stoje i sud će odbiti opisani zahtjev za izricanje mjere zabrane prilaženja. Šta onda?


Realno je očekivati primjenu "Verzije B", a to najjednostavnije znači moju fizičku likvidaciju. Samo, nisam im ja "naivni" Milan Vukalić. Vrhunski i hvalevrijedan profesionalac Milan Vukelić sve je činio kako treba (u skladu sa pravilima struke), ali nije dovoljno animirao javnost u kontekstu mogućnosti njegove likvidacije. Tek nakon stradanja počelo se pisati o svemu onome čemu je pok. Vukelić izlagan i ko su potencijalni organizatori zločina.

Na drugoj strani u zadnjih dvije godine ja sam u stotinjak tekstova objelodanio svaku potencijalnu opasnost i kriminal iz kakvog ista proizilazi, pa čak i imenovao moje likvidatore. Što se mene tiče Milorad Dodik, Dragan Lukač, Gojko Vasić, Dalibor Ivanić, Vojislav Pelkić i sva ta svita bjelosvjetskih bitangi i monstruma može donijeti odluku o "Verziji B", ali moraju računati sa tim da će se naš obračun nastaviti i nakon toga.

Tek onda će doći u sam epicentar javnosti desetine i desetine mojih tekstova u kakvima sam se bavio njihovim kriminalom, izdajom, zločinaštvom i nehumanošću. Znaju ono odlično kako sve to funkcioniše, a trebalo bi da malo podrobnije čitaju moje tekstove, te otkriju i one skrivene poruke, indicije i zamke - kakve će drugi istraživači zasigurno otkriti. Pored svega toga potrudio sam se da objavim i fotografije ključnih dokumenata koji "sijeku glave". .

Znači, da me eliminišu na bilokoji način to pojedincima predstavlja ozbiljan problem, a da u perspektivi trpe.sve ono šta sam im pripremio još je problematičnije. No, nadati se da će neki političari i slični moćnici iz svega ovoga izvući pouku: poštenog i sposobnog profesionalca treba pustiti da radi svoj posao, a nikako dozvoliti da režimske budaletine nad takvima pokušavaju "trenirati strogoću".

Doduše, možda i Dodik iz ovoga izvuče pouku, pa po hitnom postupku smijeni ministra Dragana Lukača i  na njegovo mjesto dovede nekog kompetentnog i spremnog da zavede red i u policiji i u društvu???