ŠEŠELJ NOVA ZVIJEZDA BOSANSKOG CIRKUSA

Vlasnici „Bosanskog cirkusa“ DOO Bakir Izetbegović i Milo(k)rad Dodik, nakon što je bukvalno izbačen iz haškog internacionalnog cirkusa, složno pozivaju Vojislava Šešelja da gostuje u njihovoj urnebesnoj komediji.

Prisjećam se kako je Šešelj svojevremeno tražio holandsku vizu i uopšte način da nastupa u tada najprestižnijem „cirkusu“, poznatom kao ICTY. Sjećam se i kako je uspio doći na svjetsku pozornicu, ali i kako je punih dvanaest godina zabavljao milionsku publiku. No, ukus publike se izgleda promijenio i ovog artistu je Veliki Gazda nogirao uz objašnjenje kakvo je nejasno i njemu i njegovim fanovima. Njegovi obožavaoci, posebice ovi balkanski, osuđeni su da se zadovoljavaju snimkama „stare slave“ sa društvenih mreža.

Po povratku u Srbiju pred Šešeljom se javlja naoko fantastična šansa – da nastupa u „predizbornom cirkusu“. No, sve jasnije možemo vidjeti da takav auditorijum ne zadovoljava želje artista tog ranga. Čovjek je naprosto navikao biti svjetska zvijezda! Pri tom, Veliki Gazda je napisao i čak javno obelodanio „preporuku“ kakva baš i nije po ukusu zahtjevne srpske publike. U ovim trenucima Šešelj se bori da prođe „audiciju“ za „Narodni Sajam Republike Srbije“ i tako obezbijedi egzistenciju za naredne četiri godine, ali ga upravo „preporuka“ Velikog Gazde, iako u biti pozitivna, ozbiljno hendikepira u odnosu na ostale „kasting-kandidate“.

Sad, Vojislav Šešelj, ma šta mnogi govorili o njemu, poprilično je  pragmtična osoba i uvijek sposobna da se prilagodi trenutku i situaciji. Sjetimo se samo kako je u revolucionarno kratkom roku „evoluirao“ od komuniste do četničkog vojvode i da je obe uloge igrao na nivou međunarodne poznatosti. No, to je bilo vrijeme njegovog bavljenja „dramom“, prije nego li je uopšte otkrio da posjeduje izuzetan talenat za komediju. On jeste deklarisani velikosrpski patriota i protivnik bilokakvih južnoslavenskih integracija, ali je odlično svjestan činjenice da je bio i ostao jugoslavenska zvijezda. Usljed navedenog Šešelj sasvim racionalno nastoji ostvariti angažman u nekom od regionalnih cirkusa.

Posljednjih 12-13 godina čovjek je proveo u Evropskoj Uniji i vjerovatno je poprimio neke tamošnje navike ili vrijednosti, tako da je sasvim očekivano prvo konkurisao za „Nezavisni Državni cirkus Hrvatske“ (NDcH) – kao cirkus punopravno integrisan u odgovarajuću zajednicu Unije. Nije to načelno ni loša ideja traženja puta do prestižnih evropskih cirkusa, no, pokazala se kao neostvariva. Zamislite „NDcH“ je donio odluku o zabrani nastupanja u toj zemlji u narednih 20 godina! Jedna članica EU, gdje svaki građanin naizust zna Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, brani pravo na šetnju Ilicom, na pijenje kavice i kupovinu knjige, to je naprosto skandalozno! O „pravu na rad“ i javno nastupanje Šešelj može samo maštati! Uostalom, imaju Hrvati svoje cirkuske zvijezde kao što su Koly GrabiKita i Tomi CrniMarko!

U trenucima već vidljive zabrinutosti za dalju karijeru Šešelju stiže neočekivana, ali krajnje ozbiljna, poslovna ponuda od vlasnika „Bosanskog cirkusa“ DOO (Društvo Odsustva Odgovornosti) Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika. Naoko ovakva ponuda mogla bi zbuniti čak i bolje poznavaoce komediografskih prilika. Bosna i Hercegovina vijekovima je prepoznatljiva po preferiranju tragedija i bez pretjeranog smisla za humor. Sad, u jednoj takvoj zemlji angažovati komedijašku megazvijezdu poput Šešelja možda djeluje iracionalno, no, šta li je ovde uopšte racionalno?

Načelna zamisao Izetbegovića i Dodika jeste ovu zemlju (napokon!) otrgnuti od tragedija i za vijeke vijekova preusmjeriti ka modernim oblicima komedija, cirkusa i opšteprihvaćene veselosti.  Da bi shvatili ovakva opredjeljenja naprosto moramo znati neke stvari o vlasnicima ovog Društva Odsustva Odgovornosti.

Bakir Izetbegović je izdanak stare loze bosanskih komedijaša još od osmanskog vakta, dakle od Izet-bega i „početka istorije“. Njegov otac Alija njegovao je poseban opus orjentalnog cirkusa zasnovan na tumačenjima kakva u neizmijenjenom obličju datiraju još od šestog vijeka (izvorna tumačenja komedije). Bakir se čvrsto drži očevih principa! Upravo ta već prepoznatljiva prinicipijelnost klana Izetbegović, spremnost na žrtvovanje svega i svakoga (osim njih samih, normalno!), bila je ključna za proces otimanja Bosne iz kandži ranijih pogrešnih tumačenja komedije kao oblika ideologije.

Elem, kasnije nastupa jedna krajnje specifična simbioza naoko dva nespojiva vlasnika cirkusa i tumača komedije, no, njihov zajednički projekat traje dvije decenije i time ruši sve predrasude. Milorad Dodik u „Bosanski cirkus“ ulazi kao strani investitor i kao vlasnik manjinskog paketa od 49 odsto akcija. Sa ekonomskog stanovišta u pitanju je jedna krajnje zanimljiva pojava. Ekonomske doktrine ne poznaju slučaj da jedan „vlasnik“ paketa akcija čak dvije decenije uporno i kontinuirano nastoji umanjiti sopstveni posjed, a Dodik upravo to čini i danas je ozbiljno upitno kolikim paketom raspolaže. No, u pitanju je osoba potpuno posvećena duhovnosti, kakvu materijalno ne zanima!

Vlasnik manjinskog, ali svakako boljeg, paketa akcija jednostavno je rođen za cirkuzanta, zabavljača i uveseljivača. Mogao je ostvariti sasvim pristojnu pjevačku karijeru, ali je njegov komičarski duh prevladao i nepovratno ga usmjerio u cirkuske vode. Uglavnom, ta zajednička sklonost ka duhovnosti, i odbojnost prema svemu materijalnom, zauvijek je povezala ovu dvojicu humanista-humorista i danas je upitno koliko uopšte mogu opstati jedan bez drugog. Prije dvije decenije započeli su projekat stvaranja „Bosanskog cirkusa“ na kom i danas predano rade, a sve zarad opštenarodnog uveseljavanja.

Izetbegović i Dodik stvorili su urnebesnu komediju kakva je postala domintno opredjeljenje njenih fanova, bukvalno ideologija. Pri tom ovu zemlju temeljito mijenjaju i tradicionalnu sklonost populacije ka tragedijama zamjenjuju sveopštim cirkusom. Kad u svoj cirkus uvedu mega zvijezdu poput Šešelja teško da će ovde više išta biti kao prije. Bosna više nikada neće biti prepoznatljiva kao „tamni vilajet“, nego kao cirkus u kom se publika smije do suza!