Biti ili ne biti... biti, ali gdje, kad, kako, zašto...????

Ponekad dođu trenuci kad čovjek mora preispitati sopstveno ponašanje i angažovanost na pojedinim poljima. Tako sam došao do tačke na kakvoj bih trebao odlučiti kako dalje usmjeriti svoje javno djelovanje.

Zove me novinarka Informera i konsultuje oko pokušaja ubistva Milana Beka. U stvari, zanima je moje iskustvo oko toga koliko su počinioci krivičnih djela skloni ka priznanju „grijeha“. Eto, novinari ubjedljivo najtiražnijeg srpskog lista ponekad zatraže moje mišljenje iako u Beogradu zasigurno ne manjka kompetentnih stručnjaka. Imponuje mi to – priznajem, no slične situacije redovno me vrate na pitanje mog pozicioniranja na prostoru Republike Srpske, odnosno neposrednog okruženja za kakvo sam po prirodi stvari ponajviše zainteresovan.

Upravo je zanimljivo moje pozicioniranje na prestižnim srpskim nacionalnim sajtovima. Podsjetiću na meni iznimno drag sajt CEOPOM – ISTINA (http://www.ceopom-istina.rs  ), gdje sa urednikom gospodinom Draganom Milašinovićem imam doista izvrsnu saradnju. U istoj ravni mojih simpatija jeste Centar akademske reči Šabac ( http://www.carsa.rs ), urednika gospodina Zorana Miloševića, kao i KORENI – List Srba u rasejanju (http://www.koreni.rs ) gospodina Nikole Janjića. To su sajtovi na kakvima imam tretman bukvalno jedanak najvećim imenima analitike i javnog diskursa na svjetskoj razini. Doista nemam riječi da iskažem koliko poštujem urednike ovih medija, a u kontekstu prostora i tretmana kakav dobijam.

U daljem moram podsjetiti na meni vrlo drag sajt EVROAZIJA.INFO (http://evroazijainfo.rs ), urednika gospodina Mladena Đorđevića, koji već neko vrijeme ne radi kapacitetom nivoa ranijih vremena, a zbog uvijek prisutnog razloga – u ovoj branši nema para i sve je pitanje ljubavi (normalno i vremena koje možemo odvojiti). Ranije sam imao dobar tretman na jednom od najmoćnijih srpskih sajtova, NOVI STANDARD, međutim iz nekih razloga gospodin Željko Cvijanović odlučio je da ne prenosi moje tekstove.

Zatim, moram se zahvaliti i izuzetno popularnom sajtu VASELJINSKA TV (  http://www.vaseljenska.com ), koji sve češće preuzima moje tekstove, pa sajtu SRBIJA DANAS (http://www.srbijadanas.com ), VESTI.RS ( http://www.vesti.rs  ) ino.

Ako primjećujete govorim o nacionalnim sajtovima Srbije, a u daljem ću se pozabaviti situacijom u BiH i Srpskoj.

ZAŠTO ME NE VOLE U SRPSKOJ?

Što se tiče B-H nivoa moram istaći kako imam izuzetnu saradnju sa sajtom Fresh press ( http://freshpress.info ), koji moje tekstove prenosi u 100% obimu. Ranije sam imao podršku časopisa Slobodna Bosna, a primjećujem i da moje tekstove preuzimaju pojedini hrvatski sajtovi (ponekad i zavisno od teme).

No, ono šta je ovde ključno jeste Republika Srpska. Tu se mogu pohvaliti da portak BN RTV ( http://www.rtvbn.com  ) često prenosi moje tekstove, da portal BIG RADIO (http://www.bigportal.ba/ ) ima sličnu praksu, pa Prijedor 24H ( http://prijedor24h.com ), Višegrad 24.info (http://www.visegrad24.info ) i nadam se da mi neće zamjeriti portali kakve sam ovom prilikom zaboravio.

Ranije sam imao izvanrednu saradnju sa FRONTAL.RS, a zbog čega se Danijel Simić odlučio distancirati doista pojma nemam. Jednu kratku komunikaciju imao sam sa BLIC.RS, odnosno sa novinarom Nikolom Moračom, koji me je podržao u vrlo teškim prilikama (moja zahvalnost), no to je bilo poodavno. Događalo se da prestižni sajt Fond strateške kulture preuzme neki moj tekst, no samo u domenu onoga gdje ne pominjem Dodika i vlast Srpske (a takvih tekstova je vrlo malo). Možemo govoriti o nekoliko manje poznatih medija Srpske, ali je suština u tome da u Srbiji, koja vrvi od kompetentnih analitičara i stručnjaka, imam mnogo, mnogo bolji status negoli u Srpskoj. Zašto? Prosto, vrlo sam kritičan prema vladajućim strukturama. Nisam politički aktivan, a ponajmanje u domenu opozicije, i to se može vidjeti iz mojih tekstova. Sad, to što vlast kritikujem mnogo više valjda je razumljivo sa pozicije odgovornosti za stanje u društvu.

Na kraju dolazim do suštine problema, a to je pitanje: kako da se odredim prema svom blogu. Na jednoj strani imam prilično vijernu čitalačku publiku, za kakvu sam emotivno vezan i smatram se obaveznim prema ljudima koji kažu da redovno prate moje tekstove. No, ono šta mi ostaje krajnje nejasno jeste zbog čega ovdašnji mediji i novinari vrlo rijetko preuzimaju sadržaje sa bloga, iako na istom stoji informacija kako je preuzimanje dozvoljeno bez ikakvih obaveza. Često objavljujem ekskluzivne informacije i sadržaje, tako da je doista neshvatljivo da drugi to ne koriste u cilju podizanja čitanosti. Sad, primjećujem određene oblike „krađe“ ideja i podataka, ali to ne zavređuje ozbiljnije bavljenje tom temom.

Nalazim se u možda povoljnijoj situaciji od većine medijskih ličnosti obzirom da egzistenciju obezbjeđujem izvan medijskog djelovanja i imam apsolutnu slobodu u pogledu tema kakvima se želim baviti i na koji način. To znači da se mogu posvetiti razvijanju kapaciteta bloga i saradnje sa jednim brojem dnevnih medija, a to posebice u pogledu kraćih tekstova i atraktivnih tema. Sa druge strane mogu se posvetiti pozicioniranju na srpsko-ruskim sajtovimaspecijalizovanim za probleme globalizacije, geopolitike, bezbjednosti i ino. Elem, problem je u mom „švrljanju“ po javnog djelovanja pravcima, po različitim temama i još različitijim medijima. Moraću odlučiti u kom pravcu nastaviti i gdje se profilisati. Prosto, „babe i žabe“ ne treba miješati. Još uvijek nisam odlučio šta mi je činiti, no nadam se da mi čitalačka publika neće zamjeriti ovu fazu „preispitivanja“...

Čitajte Zabranjenog analitičara!