недеља, 24. јул 2016.

Gojko Vasić i sunovrat Republike Srpske


Jedino je u Srpskoj moguće da direktor policije Gojko Vasić, umjesto višegodišnje robije, dobije „zasluženu“ penziju. Doznajte šokantnu istinu!


Od strane MUP RS je zvanično potvrđeno da će aktuelni direktor policije Vasić  biti penzionisan. Dakle, vrijeme je da  razjasnimo po čemu će „prvi srpski policajac“ ostati upamćen. Van svake sumnje javnost će Vasića zapamtiti po činjenici da su tokom njegovog mandata u strukturama policije nastale i djelovale dvije organizovane kriminalne grupe inspektora i specijalaca.

Beskrupulozan kakav jeste Vasić se u jednom trenutku pohvalio da je procesuiranje teško kriminalizovanih pripadnika policije u stvari “dokaz snage” MUP-a i “spremnosti da se obračuna“ sa kriminalom u sopstvenim strukrurama. No, vrlo jasne činjenice do kraja razobličavaju njegove laži. Podsjetiću da je marta 2013. godine Aleksandar Ninković obratio se Agenciji za istrage i zaštitu – SIPA i prijavio da inspektori za sprečavanje narkomanije CJB Banja Luka djeluju kao organizovana grupa narko-dilera. Čak je dostavio i audio zapis u kom jedan od inspektora detaljno „elaborira“ šta u stvari rade oni koje društvo plaća da ga štite od narkomanije.

SIPA ovu informaciju dostavlja MUP-u RS-e i potom slijedi ponašanje naše policije kakvo nedvosmisleno demantuje Vasićeve laži. Pola godine vrh naše policije pretvara se da opisani problem i dostavljena informacija uopšte ne postoje. Tek u oktobru te godine, kad Ninković sporni snimak dostavlja Odboru za bezbjednost NSRS, slijedi „iznuđeno“ procesuiranje. U jeku afere Goran Mihaljica otkriva kako je još 20. marta 2013. godine pretpostavljene obavijestio šta rade inspektori njegovog odjeljenja, da je to pitanje potonje više puta potencirao, ali da vrh policije nije reagovao. To ga je „koštalo“ optužnice! Sramotno je to šta je Gojko Vasić uradio Mihaljici i pojedinim inspektorima, čiji je jedini „grijeh“ to što su voljom poslodavca (Vasića) raspoređeni „u pogrešno vrijeme na pogrešno mjesto“. Momci su procesuirani samo da bi im Vasić i njegovi korumpirani saradnici „začepili usta“ po pitanjima njihove odgovornosti.

Što se tiče specijalaca koji fantomke nisu skidali sa glava ni u vanradnom vremenu moram priznati da mi nisu poznate okolnosti njihovog hapšenja. Međutim, ono šta zasigurno znam jeste da je jedan od procesuiranih prije nekih šest godina operativno dovođen u vezu sa razbojništvima, te da je vrh policije (time i Vasić) obaviješten o tome. Po već ustaljenoj praksi najviši rukovodioci policije pretvarali su se da ništa ne znaju o teško ispoljenoj kriminalizaciji u strukturama specijalne policije.


Elem, istina je bitno drugačija i policijski čelnici su još kako znali kakav kriminal se odvija u strukturama policije, a postoje i neoborivi dokazi da su činili upravo suprotno od onoga šta su im zakoni i profesionalni standardi nalagali. Gojko Vasić, Uroš Pena, Stanislav Čađo, Radislav Jovičić i mašinerija njihovih podanika godinama su sprečavali dokazivanje krivičnih djela u domenu organizovanog kriminala u kakvima su i sami bili involvirani. Problem ovih mladih ljudi, koji su danas zatvoreni, jeste što su na početku karijera naučeni da rade upravo onako kako su to i činili. Umjesto toga kako da se bore protiv kriminala njih su šefovi i starije kolege „učili“ kako da se bave kriminalom. Pri tom su gledali kakve golgote prolaze časni profesionalci koji su odbijali služiti strukturama kriminala, a posebice oni koji su se tome suprotstavljali. Kad mlade i neiskusne pripadnike policije dovedete do izbora između stradanja za pravedne ciljeve ili komfora stvorenog kriminalizacijom, mnogi odaberu ovo drugo.

Istina je neumoljiva: 2007. godine jedna grupa časnih visokopozicioniranih policijskih rukovodioca odlučila je da procesuira nekoliko svojih kolega duboko ogrezlih u organizovanom kriminalu. Govorio sam o tome i javnosti je poznato da je započeta istraga oko velikog broja slučajeva teškog zelenašenja, iznuda i reketiranja, a sve povezano sa privrednim kriminalom, pa i to da su Gojko Vasić, Uroš Pena i Stanislav Čađo spriječili dokazivanje brutalnim nasiljem nad akterima službenih radnji. Poznato je kakvom nasilju i brutalnom gaženju profesionalnog dostojanstva sam lično izložen, no, jedna činjenica je ostala potpuno nepoznata. Vrh policije je smijenio sa pozicija sve rukovodioce koji su tada pokušali procesuirati svoje kriminalizovane „kolege“ i njihove saučesnike. Neću pominjati imena ovih čestitih profesionalaca iz prostog razloga što ne želim dodatno im komplikovati živote, ali je u profesionalnim krugovima dobro poznato o kome je riječ.

Pri tom, treba znati da se jedan dio tadašnjih službenih aktivnosti odnosio na zloupotrebe u vezi narkotika. Znači, mnogo prije današnjih „narko-inspektora“ bavili smo se kriminalizacijom onih koji su ove neiskusne kadrove učili „zanatu“, a to se posebice odnosilo na pojedine rukovodioce. Tada je bilo „normalno“ da pripadnici policije krijumčare narkotike u inostranstvo, da ih rasturaju po Banjoluci i Prijedoru, te da najveći dio oduzetih narkotika ponovo vraćaju na ulice. I taj dio istrage čelnici policije su brutalno sasjekli, a u profesionalnim krugovima dobro je poznato kako je ministar Čađo odreagovao u trenutku kad je suočen sa istinom.

Mogu sasvim kompetentno govoriti o  zloupotrebama narkotika od strane pripadnika policije tokom ranijih godina i MUP raspolaže sa nekoliko mojih službenih informacija sačinjenih u vezi tog problema. No, mnogo kompetentnije mogu govoriti o problematici razbojništava. Jedan dio pomenutih službenih aktivnosti odnosio se na involviranost policije u najveće pljačke počinjene na teritoriji BiH-e. Reći ću samo da sam u vezi dvije pljačke na štetu Rajfajzen banke, kada je na Vlašiću i u Banjoluci otuđeno preko 3,5 miliona maraka, identifikovao oko 20 počinioca involviranih u različitim fazama krimena. No, moje informacije „čuvane“ su u ladicama pojedinih šefova sve dok sud nije oslobodio osumnjičene. Stvorio sam odlične pretpostavke za procesuiranje počinioca desetak najtežih pljački počinjenih na teritoriji Srpske, te nekoliko na prostoru Federacije i upravo je puni uspjeh ostvaren na Federalnom nivou, dok je kod nas učinak bio krajnje „siromašan“. Zašto? Pa Gojko Vasić je odlučio tako!

Dakle, MUP Srpske raspolaže obimnom dokumentacijom kakva dokazuje moje navode o tome da je vrh policije sprečavao dokazivanje odgovornosti za brojna krivična djela u domenu organizovanog kriminala, kako najopasnijih kriminalaca ove države, tako i njihovih saučesnika iz policijskih struktura. Pri tom moram naglasiti da najveći broj dokaza direktno upućuje na Gojka Vasića kao ključnog aktera sprečavanja dokazivanja, odnosno da postoje dokazi o njegovim zloupotrebama službenog položaja u vezi sa organizovanim kriminalom. No, vlast Republike Srpske Vasićeve kriminalne sklonosti je prepoznala kao "kompetencije", pa ga je u nezakonitoj proceduri (nakon poništenog konkursa i suprotno Zakonu o policijskim službenicima) imenovala direktorom policije. Identičnim kršenjem zakona i profesionalnih strandarda, kako je postavljen, Vasić "pročišćava" policiju tako da sve čestite profesionalce eliminiše sa uticajnih pozicija, a na njihova mjesta postavlja sebi slične lopuže, smutljivce i podrepaše.


Kad sam utvrdio da nema vajde od dalje borbe unutar struktura policije, obratio sam se Okružnom tužilaštvu Banja Luka, pri čemu sam postavio nekoliko zamki u kakve se Vasić  „upecao“. Donio je protivzakonite i profesionalno neprihvatljive odluke (od tužilašta skrivao dokaze, manipulisao istragom i ino) nakon kakvih više nisam imao dvojbi – Vasić je „don“ policijskog kriminala. Inače poštujem procedure i hijerarhiju, pa sam se obratio i tijelima nadležnim za kontrolu rada policije (predsjedniku Dodiku, vladi i političkom smutljivcu Nenadu Stevandiću kao predsjedniku Odbora za bezbjednost), no, time sam samo utvrdio spregu organizovanog kriminala i politike. U stvari, utvrdio sam koliko su nečovječni naši političari obzirom kako su se ponijeli prema smrtnim stradanjima dvadesetak nevinih građana Srpske. Samo ljudski nesoj može se tako odnositi prema nevinim žrtvama.

Onog trenutka kad sam shvatio da je Srpska zaglavila u institucionalnom sunovratu morala i čovječnosti obratio sam se javnosti. Od tad ovako prozivam  pojedince, podsjećam na njihove grijehe, te objelodanjujem nove i nove šokantne podatke – a „materijala“ imam na pretek. I dalje stojim na stanovištu da je Gojku Vasiću mjesto u KPZ Tunjice, a to što će ga ministar Lukač, premijerka Cvijanović i predsjednik Dodik ispratiti u penziju „k'o heroja“ u stvari samo govori o njima... i o sunovratu Republike Srpske!