Šejtan je Bakir Izetbegović!

Treba biti totalno naivan i povjerovati da sarajevske i travničke minitinge podrške Alepu nisu idejno instrumentalizovali Bakir Izetbegović i rejs Kavazović. Potrebno je, samo, razjasniti zbog čega čine ove antimuslimanske, politikantske i konačno šejatanske marifetluke.

Piše: Borislav Radovanović

U okviru nekakve kvazisvjetske akcije „Stand With Aleppo“ (pre)naglašava se koliko je važna istovrsna poruka iz nekadašnjeg „svjetskog simbola okupacije“ – Sarajeva. Pod parolom žaljenja civilnih žrtava i „humanitarne katastrofe“ traži se prekid oružanih dejstava. Zanimljivo, načelno gledano dejstva jesu zaustavljena, ili bar svedena na tolerantan nivo, a vinovnici ovih mitinga traže realizaciju nečeg realno postojećeg. Traži se i evakuacija stranovništva, a akteri nekako „zaboravljaju“ da su sirijsko-ruske snage prije početka ofanzive evakuisale preko 110 000 civila, da se često dnevno evakuiše i po 10 000 i ino. Ukoliko težimo iole racionalno sagledati dešavanja u Alepu, onda bi u Sarajevu trebao biti održan miting podrške Bašaru al-Asadu i Vladimiru Putinu. A ipak nije tako i to otvara brojna pitanja.

No, nismo naivni i dobro se sjećamo kako slične akcije najčešće usljeđuju kad borci Islamske države i pobunjeničko-paravojnih formacija zapadnu u teške probleme i/ili gubitke. Tako se i ovoga puta primirje koristi kako bi pojedine paravojne jedinice i milicije (bar!) uspjele pobjeći iz grada i izbjeći totalno uništenje. Sekundarno, iako jednako važno, teži se slomiti dinamika ofanzive regularnih sirijskih trupa i njihovih starih i novih saveznika.

Kako je najavljeno Putin i Erdogan telefonski su razmotrili dešavanja oko Alepa, uz opasku da Turska radikalno mijenja poziciju i postaje saveznik protiv džihadista. Normalno, nije to jednostavna situacija, ali nakon neuspjelog puča Erdogan sve više ide u onom opštecivilizacijski željenom pravcu. To automatizmom „u igru“ vraća još jednog sirijskog saveznika, odnosno Iran, i to na nivou obnavljanja svojevremeno prekinutog angažovanja kopnenih snaga.

Sve u svemu, težnja koalicije jeste potpuno uništavanje Islamske države na prostoru Sirije i Iraka, a pokazatelji sa terena potvrđuju pozitivne trendove. Kada sam prije više od pola godine tvrdio da je Islamska država „poslužila svrsi“, te da slijedi polako gašenje tog i takvog formata islamističkog fundamentalizma, uslijedila je skepsa. No, stvari moramo posmatrati dijalektički od mudžahedina u BiH, preko al Kaide, do Islamske države, da bi shvatili kako na djelu imamo uvijek iste aktere i činjenja, a mijenjaju se samo (pro)forme i nazivi „protivnika“. Zato i danas ponavljam kako će se u narednom periodu pojaviti neka nova islamistička „formacija“, sa novim nazivom i manipulativno drugačije predstavljenom manifestacijom terora.

BAKIR JE MANIPULANT I SEKTAŠ

Ukoliko je neko pomislio da sam „odlutao“ od teme i naslova, odmah uspostavljam željene korelacije. Konkretno, lažna zabrinutost Bakirova za civile Alepa, za stradanja muslimana na tom području i ino svodi se na pomaganje svojim istomišljenicima i „saborcima“ povodom golog preživljavanja i pregrupisanja. Četiri godine je ovaj grad pod kontrolom niza različitih pobunjeničkih paravojnih formacija, milicija i kriminalno-zločinačkih bandi, i jednako toliko građani teško pate, a od vodećih bošnjačkih političkih, vjerskih i „intelektualnih“ krugova ni riječi.

Šta su u tom gradu godinama činile kojekakve sirijske verzije „Caca“ (Mušanović), „Ćela“ (Delalić) ili Ševa“ (jedinica) bošnjačko/sarajevsku elitu nije mnogo interesovalo. Uostalom, znamo kako su se svojevremeno pozicionirali prema svojim komandantima iz kategorije teških kriminalaca i zlikovaca! Sjetimo se i sirijca (!) Abu Hamze, te „leđa“ kakva su mu pružali Izetbegovići i Islamska vjerska zajednica (IVZ). Nema potrebe da se zavaravamo oko motiva kakvi vode Izetbegovića juniora i IVZ BiH u marifetluke poput predmetnih mitinga.

Da budemo kristalno jasni – Izetbegovići i IVZ, na jednoj strani, baš kao i džihadisti diljem Sirije i Iraka,  na drugoj, proizilaze iz istog jezgra selefijskog sektašenja i ideja Muslimanske braće. Bakir je samo sljedbenik svog rahmetli babe Alije, a u ideološkom smislu jednako „sljedbenik selefi-saliha“ (prvih generacija, selefija), pa time vjerski sektaš. Ovde moram podsjetiti kako je decenijama trajao otvoreni sukob između jugoslavenske IVZ i Alije Izetbegovića, sve dok 1993. godine nije uspio na čelo muhamedanske vjerske zajednice BiH progurati svog istomišljenika i aktivistu Muslimanske braće – Mustafu Cerića. Današnji rejs Husein Kavazović je tek puka kopija Cerića, sa zadatkom da ovdašnje muslimane dalje radikalizuje, sektaški zastranjuje, dezorjentiše, dezavuiše i udaljava od onoga šta su vijekovima bili i kako se do danas u gro slučajeva samoidentifikuju.

Elem, u daljem pojašnjavanju moram podsjetiti na nešto šta već mjesecima ponavljam. Organizovani povratak džihadista iz Sirije i Iraka na Zapadni Balkan, kakav pratimo mjesecima, sa neadekvatnim procesuiranjem i kaznama, te kakav u tekstovima nazivam „očuvanje zapadnobalkanskog islamističkog jezgra“ i kvalifikujem kao projekt NATO jastrebova. Ovaj sarajevsko-travnički miting je jednako u funkciji očuvanja („živih glava“) islamista, sa ciljem njihovog daljeg vrćanja na ove prostore (dijelom!), širenja uticaja, reorganizovanja i pripremanja budućih akcija – kako ovde, tako i diljem svijeta.

BAKIR PROTIV PUTINA I TRAMPA

Bipolarni svijet je definitivno nestao i trenutna geopolitička „šahovska tabla“ prikazuje zaplet kakav i danas rijetki razumiju. Sa te ionako komplikovane pozicije budući američki predsjednik povlači poteze neočekivane za gro svjetske javnosti. U najkraćem traži načina za približavanje Rusiji, a „zakuvava“ sa Kinom. Mjesecima ukazujem kako će budući trendovi ići upravo po ovom modelu, a buduća dešavanja će to samo dodatno potvrđivati.

Poprilično neočekivano na američkim izborima pobijedio je čovjek koji aktuelnu svjetsku zavrzlamu gleda prilično pragmatično i povlači sasvim racionalne poteze u pravcu stvaranja sinergije između angloameričkih i svjetskih interesa. To ne odgovara ratnohuškačkim, fašizoidnim i mešetarskim lobijima koji su svijet i doveli u ovakvu situaciju, tako da njihove adhok trenutne poteze treba posmatrati kako očajničke trzaje ranjene životinje.

Sasvim realno i objektivno utemeljeno možemo očekivati da „poražena strana“ prije potpunog preuzimanja svih poluga vlasti od strane Donalda Trampa pokuša izvesti manevre predupređivanja najavljene Trampove politike. U tom kontekstu treba naglasiti viševjekovnu konstantu: kad hitno tražite globalni haos vršite destabilizaciju Balkana. To je onaj strah, onaj „potez više“, kog se moramo čuvati.

Zašto?

Približavanje ruskog i američkog predsjednika upravo je na pravcu onoga šta sam ustvrdio prije godinu-dvije: da će Sjedinjene Države sve više Rusiju percipirati kao partnera/saveznika. Prosto, ukoliko SAD teže ka uspostavljanju kakve-takve ravnoteže na jugu Mediterana moraju sarađivati sa Rusima. Uz to, ukoliko Amerikanci žele (a svakako žele!) dio kolača u megaenergetskim projektima primorani su na saradnju sa Rusijom. Svjestan je toga Tramp, i upravo zato mijenja politiku prema Putinu i Asadu, redefiniše odnose unutar NATO saveza, mijenja TTIP i ino.

To automatizmom znači da Muslimanska braća i njihove silne frakcije prestaju biti „faktor“ i terenski igrač Sjedinjenih država, a u daljem to podrazumijeva i američko distanciranje od ovdašnje „braće“ Bakira Izetbegovića, Cerića, Kavazovića i sličnih. Istovremeno, poražena ratnohuškačka i fašizoidna američka klika „jastrebova“ duboko je svjesna da će približavanje Trampa i Putina u prvom redu doći oko Bliskog Istoka. Ato je njihov cilj „zamrznuti“ sukobe na tom prostoru i „Big Gejm“ premjestiti na druge neuralgične tačke – od kojih je Balkan uvijek posebno interesantan.

Dakle, u rezimiranju ovoga teksta možemo sasvim opravdano zaključiti kako naše okruženje, a posebno BiH, u narednim mjesecima (i danima) može biti izloženo ozbiljnim rizicima i destabilizaciji. Uostalom, situacija u „bosanskom loncu“ je vrlo blizu ključanja, a pogledajmo posljednju izjavu Visokog predstavnika Valentina Incka oko „crvenih linija“. U trenucima kad bukvalno niko ne pominje bilokakve referendume i otcjepljenja, ovaj Bakirov poslušnik prijeti pozivanjem spoljne intervencije ukoliko Srbi „nešto pokušaju“!

Odavno smo svjesni kako živimo u virtuelnom svijetu, gdje su medijske izjave i montirane snimke mnogo ubitačnije od stvarnosti, pa tako moramo posmatrati i ove mitinge i Inckove izjave i Bakirove marifetluke. U Sarajevu su marginalne i nikom poznate grupacije okupile jedva dvije hiljade „žena u crnom“, ali je odaslana medijska slika vrlo reprezentativnih razmjera. Jednako tako Inckovi „izvještaji“ prezentuju se vrlo dramatično i destabilizirajuće, tako da već u njima gotovo da imamo osnova za spoljnu intervenciju. Sa druge strane u "popisanoj" većinskomuslimanskoj Bosni (Alijin san!) jedno za drugim niču arapska naselja (bez građevinske, urbanističke i ine dokumentacije), hiljade stvarnih i fiktivnih preduzeća, selefijske zajednice (pogrešno nazvane vehabijskim) svakodnevno potpadaju pod kontrolu zločinaca-povratnika iz Sirije i ino.

Sveukupno, Bakir Izetbegović bezbrojnim potezima priprema teren za ozbiljnu destabilizaciju i konfrontaciju, ili bolje reći „konstruktivni haos“, a sve u saradnji sa poraženim „NATO jastrebovima“ koji zadnjim trzajima nastoje spriječiti bitno drugačiju geopolitičku stvarnost. Šejtan je Bakir Izetbegović!