Ko je Darko Ćulum?

Ovdašnju javnost mjesecima intrigira „lik i djelo“ novog direktora srpske policije, a od vodećih medija maksimalno dobija servisne informacije o toku konkursa. U takvim situacijama obično reagujem, pa i ovom prilikom otkrivam manje-više nepoznate detalje o inače samozatajnom Ćulumu.

Piše: Borislav Radovanović

Kažu da je Ćulumovo pozicioniranje u fotelji direktora policije realizovano na lično insistiranje Milorada Dodika, dok je ministar Lukač imao neke svoje „favorite“. Pojedini špekulanti to automatizmom podvode pod strančarenje ili politički uticaj na rad policije, no moramo se zapitati koliko su takve percepcije objektivne i činjenično utemeljene? Ima „predsjednik  države, naroda i stranke“ podugačku listu poslušnika koji bi rado zasjeli na ovu dobro plaćenu i uticajnu funkciju, samo nemaju znanja i vještina potrebnih za ispunjenje Dodikovih zahtjeva.

Pouzdano znam da je Dodik još za ministrovanja Stanislava Čađe, a potom identično i od Jovičića i Lukača, tražio rezultate na planu suzbijanja pojedinih oblika organizovanog i privrednog kriminala. Pojedini politički lideri Hrvatske, a potom i Srbije (dolaskom Vučića), preko specijalizovanih policijskih i pravosudnih službi za borbu protiv organizovanog kriminala ostvarivali su odlične političke poene, kako na unutrašnjem, tako i na međunarodnom planu. Poželio je i Dodik slično poentirati, no pokazalo se da je bio politički nedosljedan i kriminalno previše „kontaminiran“.

Tako se dogodilo da su Vlado Jovanić i inspektori njegove Jedinice za posebne istrage počeli istraživati brojne predmete teškog kriminala i korupcije, uključujući i kriminalizovane pripadnike policije, te se suočili sa reakcijama spregnutih kriminalaca, političara, tajkuna i policijskih moćnika. Sporne reakcije dovele do razbijanja tog svakako hvale vrijednog tima profesionalaca. Ovaj prvi pokušaj suočavanja sa organizovanim kriminalom i korupcijom u institucijama Srpske za vrijeme njegovog „vakta“ Dodik nije podržao, nego je ček zažmurio na vrlo ružan progon čestitih profesionalaca.  Kasniji pokušaj Siniše Kostreševića i njegove Jedinice za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije završio je vrlo slično. Izostao je progon aktera istraga, ali nisu ni ostvareni željeni rezultati. Milorad Dodik je ponovo propustio priliku da politički poentira jer iole ozbiljniji rezultati podrazumijevaju „puštanje niz vodu“ pojedinih inkriminisanih saradnika i kumova, a on na to jednostavno nije bio spreman. Zato danas plaća političku cijenu i trpi posljedice i svojih i „kumovskih“ grijeha.

U tom kontekstu valja posmatrati i Dodikove motive budućeg Ćulumovog pozicioniranja. Prosto, našem predsjedniku je ovo možda posljednja prilika da izbjegne odgovornost za teško eskalirani institucionalni/državni organizovani kriminal, a to jedino može postići konkretnim rezultatima policije i pravosuđa. Nema tu nikakve dileme: treba hapsiti, prijavljivati i presuđivati grupe i pojedince i to treba činiti dok relevantni unutrašnji i spoljni društveni subjekti ne donesu sud da to predstavlja kvalitetnu borbu protiv kriminala i korupcije. Bez pozitivne ocjene javnosti i pojedinih subjekata možete samo sebe i druge zavaravati, a pozitivna ocjena relevantnih podrazumijeva konkretne rezultate. I tu dolazimo do određenih profesionalnih karakteristika Darka Ćuluma.

Današnjoj javnosti je malo poznato da je Ćulum, prije pozicioniranja na mjestu načelnika CJB Banja Luka (2010.), punu deceniju bio alfa i omega suzbijanja organizovanog kriminala i teških zločina. Mogao bih ovde objelodaniti kako je rasvijetljeno i procesuirano na desetina najpoznatijih slučajeva tog doba i kakva je Ćulumova zasluga bila u tome, ali to prosto nije primjereno obzirom da se on lično nikad ne hvali postignutim, a ni profesionalno pošto se radi o vrlo složenim i opasnim događanjima (da ne bi nekog ugrozio). No, čisto na planu pojedinih pojavnih oblika kriminala, mogu sasvim referentno potvrditi da je po pitanju suzbijanja auto-mafije Ćulum ostao prepoznatljiv na prostoru zapadnog Balkana. Svako se može sjetiti medijskih izvještaja iz brojnih policijskih akcija, hapšenja poznatih kriminalaca, pronalaženja na stotine kradenih i krivotvorenih vozila i ino, no u javnosti je ostalo nepoznato da je većinom tih akcija rukovodio Darko Ćulum. Znam da danas imamo ozbiljne probleme u domenu razbojništava, a gotovo nikakve rezultate, međutim, moram cinično zapitati: kakvo bi bilo stanje da brojne međunarodno poznate „zvjerke“ svojevremeno nisu osuđene na decenijske kazne? Pogađate (opet!) pod čijim rukovođenjem.

Sad, bojim se da ovde ulazim u „opasne vode“, no prosto moram pomenuti da su svojevremeno na ovim našim prostorima djelovale moćne kriminalne organizacije (npr. Milakovići), ili da su javnost i društvo dugo mučila monstruozna ubistva, da smo imali „štamparije“ novca ravne nekadašnjoj topčiderskoj, da smo bili važna tačka na međunarodnim narko-koridorima ili u domenu krijumčarenja oružja i ino. Mnogo toga je pohvatano, presječeno, procesuirano i presuđeno, a ključna poveznica  svega nosi ime Darka Ćuluma. Znači, ono šta je važno istaći za shvatanje aktuelnih dešavanja jeste činjenica da Ćulum zna kako suzbijati najteže oblike kriminala, odnosno da na tom planu ima ogromno iskustvo. Sve šta je danas potrebno jeste da politički vrh takvim ljudima omoguće ostvarivanje željno očekivanih rezultata. U stvari potrebnije je omogućiti kontinuitet djelovanja, jer ništa ne dobijamo ukoliko nešto započnemo, pa presiječemo, kao u slučajevima Jovanića ili Kostreševića.

Elem, važno je pomenuti još jednu Ćulumovu profesionalnu karakteristiku, a kakva je od ključnog značaja za razvoj policijskog djelovanja. Konkretno, Darko ima tu odliku da mu ljudi/policajci vjeruju. Sad već decenijama je poznat po tome da mu možete povjeriti najopasnije informacije i bez imalo bojazni da će vam se to „obiti o glavu“. To operativci iznimno cijene i upravo zbog te osobine nebrojeno njih je zatražilo (i dobilo) Ćulumovu pomoć i podršku u realizaciji opasnih aktivnosti. Istovremeno, angažovanje na teškim i opasnim zadacima oduvijek je kod Ćuluma bila najbolja preporuka za napredovanje. Manje-više poznato je da on svoje prekaljene saradnike pozicionira kad i gdje god može. U biti to znači da je Darko Ćulum jedan od vrlo rijetkih kadrova naše policije kakav može okupiti kvalitetne profesionalce i usmjeriti ih na najteže oblike kriminala. Pitanje je samo njegove procjene objektivnih mogućnosti i okolnosti, jer je i u tom pogledu vrlo iskusan i dobro zna do kojih granica policija može maksimalno dosegnuti. Prosto, Ćulum čuva ljude i sebe, i to je u policijskim krugovima dobro poznato, a možda najbolji pokazatelj te njegove osobine jeste činjenica da javnost malo zna o njegovim ličnim zaslugama (respektabilnim!) i o opasnostima sa kakvima su se suočavali on i njegovi ljudi.

Dakle, da rezimiramo, faktički u svojoj prvoj izjavi sa pozicije skorašnjeg direktora policije Ćulum je najavio da mu programske prioritete čine „borba protiv organizovanog i privrednog kriminaliteta, korupcije, zatim rasvjetljavanje teških krivičnih djela iz ranijeg perioda, kao što su ubistva, razbojništva, saobraćajne nezgode sa nastradalim po nepoznatom učesniku, ali i bolja saradnja sa tužilaštvom”. Naoko ovo djeluje kao nebrojeno puta izrečena fraza, no, nikad od Darka Ćuluma. Vjerujte da svaki pomenuti aspek djelovanja ima svoju pozadinu, odnosno da se odnosi na konkretne stvari. Ponavljam, Ćulum nije sklon ni isticanju svojih zasluga, a o kojekakvim “najavama” nema smisla ni govoriti. To je čovjek koji vrlo malo govori, a mnogo radi, i ukoliko je najavio ovakve prioritete onda je to ozbiljno mislio. No, ovde (opet) moramo uobziriti činjenicu da Ćulum nikad ne izlazi sa idejama ili stavovima koje nisu dobrano preispitane i utanačene unutar relevantnih subjekata.

Znači, poprilično sam ubijeđen da je Dodik od Ćuluma zatražio isto ono šta je prethodno tražio od Čađe, Jovičića i Lukača (a nije dobio), a to su kampanja protiv kriminala i konkretni rezultati. Sa druge strane Ćulum to može postići, no, pitanje je: do kojih granica je Dodik spreman suočiti se sa kriminalom i korupcijom? Za ovih desetak godina najmanje dva puta je „zakazao“, zato pretrpio političku štetu i (nadati se!) iz svega toga nešto naučio. Ukoliko potroši i „treću sreću“, odnosno Ćuluma i ljude koje će ovaj najvjerojatnije okupiti, teško da se može nadati dobroj budućnosti. Zna to Dodik i zato vjerujem da bi ova „priča“ sa Ćulumom mogla uspjeti.