MISLIM, DAKLE POSTOJIM - APEL JAVNOSTI

Stanje osnovnih ljudskih prava i sloboda u Republici Srpskoj doseglo je kritičnu tačku obespravljivanja. Ovo se posebice ispoljava u domenu prava na slobodno mišljenje i izražavanje kakvo, bar po Dekartu, određuje esenciju čovjekovog bitisanja.

Piše: Borislav Radovanović

Ovim putem obavještavam javnost da je za ponedeljak, 22.08.2016. godine, u 10,30 časova zakazana rasprava u disciplinskom postupku protiv mene zbog tekstova kakvima sam marta tekuće godine animirao javnost povodom teških kršenja prava boračke kategorije. Konkretno, javno sam se suprotstavio kršenjima prava pripadnika MUP-a RS-e čije je ratno učešće zloupotrebljeno za njihovo penzionisanje. Objelodanio sam plan aktuelne vlasti Srpske da do kraja ovog mandata iz struktura policije udalji sve ratne policajce, šta je uslov MMF-a za dalje kreditne aranžmane. Dvije decenije NATO, OHR, IPTF, SFOR i šta znam kakve sve „međunarodne organizacije“ nastojale su iz sistema bezbjednosti Srpske udaljiti one koji su najzaslužniji za stvaranje Republike Srpske, sve dok se MMF nije pokazao kao najsposobnija organizacija razaranja srpskog naroda i entiteta. No, ništa od toga ne bi bilo izvodljivo bez angažovanja okupacionih namjesnika koji trenutno vladaju Srpskom. Žalosno, ali je tako!

Sa druge strane postavio sam pitanje: da li novozaposleni policajci mahom dolaze iz članstva SNSD-a. Poznato je da u strukturama diplomiranih pravnika unutrašnjih poslova, ili diplomaca Visoke škole unutrašnjih poslova MUP-a, postoji „praksa“ učlanjivanja u SNSD. Ti mladi ljudi svakako se dovijavaju u traženju posla, pa su spremni uzimati i članske karte SNSD-a u nadi da će se na taj način umiliti ministrima – redom uticajnim funkcionerima ove stranke. Kada na ovakav način „popunjavate“ članstvo stranke, i to još vladajuće, činite „političku korupciju“ i to bi trebalo da znaju ministar Dragan Lukač i najviše rukovodstvo entiteta, no za njih važe neka druga pravila, zakoni i standardi. Njima je jedino važno uspostaviti što čvršću kontrolu nad policijskim strukturama i to čine masovno, bezobzirno i – normalno protivpravno.

Zakonski posmatrano nema prepreke da student, pa čak i volonter u MUP-u, bude član političke stranke, no onog trenutka kad zasnuje radni odnos u statusu policijskog službenika dužan je stranci podnijeti zahtjev za brisanje iz članstva. Još uvijek čekam da SNSD objelodani koliko je takvih zahtjeva dostavljeno stranci tokom posljednjih 10 godina. Po mojim sumnjama – niti jedan! Znači, ukoliko je policijski službenik član SNSD-a za njega ne važe propisi i profesionalni standardi. To je pojava kakvoj sam se javno suprotstavio, odnosno protiv kakve sam pokušao animirati javnost, i zbog čega sam „zaradio“ još jedan (u nizu!) disciplinski postupak.

Elem, problem je što objavljivanjem spornih tekstova nisam počinio nikakvu zabranjenu ili nedozvoljenu radnju, tako da je načelnik CJB Prijedor Dalibor Ivanić protiv mene mogao pokrenuti disciplinski postupak jedino počinjenjem krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. I to je učinio! Zašto? Vrlo prosto: Ivanić je na na mjesto načelnika Centra postavljen rješenjem ministra Lukača, inače člana Glavnog odbora SNSD-a, tako da je za njegovo opstajanje na toj poziciji mnogo važnije čuvanje interesa SNSD-a od poštivanja principa zakonitosti u radu policije. Zna to načelnik Ivanić odlično još iz vremena kad je vijerno čuvao interese PDP-a (za ministrovanja Perice Bundala), stranke koja ga je postavila na prve rukovodeće pozicije. Potom je „iskustvo brusio“ kao kadar SDS-a, gdje je bio predmetom istrage Tužilaštva BiH zbog potpisivanja izjava lojalnosti stranci, Draganu Čaviću i (1) kriminalcu Ljubanu Ećimu. Na kraju je završio u „političkom krilu“ Milorada Dodika!

"premijer" Sejfudin Tokić i "ministar razvoja" Milorad Dodik, (1997.)

Možda se pitate: kako je moguće da ministar Lukač jednog ovakvog policijsko-političkog „papka“ postavi na poziciju načelnika prijedorskog centra? Pa šta očekivati od ministra čiju karijeru je obilježio 10.septembar 1997. godine kada je izvršio klasičan državni udar? Da, govorim o njegovom upadu u hotel „Bosna“ kad je nasilno iz Banjaluke protjerao člana Predsjedništva BiH, ministra policije, te brojne poslanike, ministre i druge najviše funkcionere Republike Srpske. Takvo ponašanje u pravnoj i bezbjednosnoj terminologiji naziva se državnim udarom. Dalje, sasvim je prirodno da tadašnji glavni operativac „obojene revolucije“ protiv Republike Srpske, kakva je dovela do konačne okupacije našeg naroda i entiteta, a današnji predsjednik, Milorad Dodik uglavnom se oslanja na tipove poput Lukača i Ivanića. Moram cinično podsjetiti kako sam svojevremeno objelodanio da je Milorad Dodik bio „operativac“ NATO u pripremanju agresije na SRJ iz 1999., gdje je isti čak javno potvrdio moje navode. I onda je pomenutim pojedincima krivo kad ih nazivam „okupacionim namjesnicima“, no ja ne prihvatam da sam sebe podvrgnem „amneziji“, kako je to učinio dobar dio naših sunarodnika.

Danas se ne trebamo čuditi ni katastrofalnom stanju u institucijama Srpske, ni učestalim profesionalnim likvidacijama (redom nerasvijetljenim), pa ni spektakularnim pljačkama policijskih specijalaca ili organizovanim kriminalnim grupama narko-inspektora. U Republici Srpskoj, odnosno njenim institucijama, nije zabranjeno baviti se kriminalom i korupcijom, nego je zabranjeno javno govoriti o onome šta se dešava. Žalosno, ali je tako!

Na kraju, nadam se da sam ovim tekstom zainteresovao javnost za predstojeći proces protiv mene, gdje ističem kako je ovo tek početak objelodanjivanja najtežih oblika kriminala i korupcije unutar struktura naše policije. Prerano je da u ovom trenutku otkrijem konkretne krivične predmete i dokaze korupcije obzirom na sklonost najviših funkcionera policije ka uništavanju dokaza, sprečavanju dokazivanja, pa sve do likvidiranja „opasnih svjedoka“.

Uglavnom, ističem da su disciplinski postupci javnog karaktera tako da predstavnici medija i zainteresovanih građana mogu slobodno u ponedeljak u 10,30 časova doći u zgradu CJB Prijedor i prisustvovati procesu koji će zasigurno obilježiti određene društvene promjene u Republici Srpskoj. Maksimalno sam pripremljen i javno obećavam da ću se sa pojedinim „pendrek-efendijama“ i „pendrek-kadijama“ obračunati na način kakvom nisu dorasli. Istovremeno, apostrofiram da dok god postojim imam namjeru misliti svojom glavom i glasno izgovarati ono šta mislim. Da li to odgovara Miloradu Dodiku i njegovim „pendrek-kadijama“? Prosto: to me ne zanima! Nisam član ni SNSD-a, niti bilo koje druge stranke, pa tako nemam ni političkog gospodara!