Teroristički napad u Zvorniku: Smijeniti ministra Lukača!

Saopštenje MUP RS u kom moje navode iz emisije „Apostrof“, ATV-a, imputiraju ministru Draganu Mektiću, povlači reakciju u vidu zahtjeva za smjenom ministra Lukača zbog odgovornosti za teroristički napad u Zvorniku. Evo i konkretnih dokaza da MUP iznosi neistine, a na bazi kojih možemo sumnjati kako su zvornički policajci doista „žrtvovani“.

Piše: Borislav Radovanović

Redakcija Alternativne televizije omogućila mi je telefonsko uključenje u izuzetno gledanoj emisiji „Apostrof“, gdje sam potegao pitanje: da li su zvornički policajci prilikom terorističkog napada aprila 2015. godine žrtvovani iz politikantskih interesa neodgovornih pojedinaca?

MUP RS odmah ujutro izdaje saopštenje u kom ministru Mektiću imputiraju moje navode. Dakle, ja sam tvrdio da je vrh naše policije bio upoznat sa informacijama koje su blagovremeno ukazivale na pripremanje terorističkog napada u Zvorniku i to javno ponavljam godinama. 

Moje navode ministar Mektić je okvalifikovao kao „obavještajne informacije“ i utisak je da mu čak ni danas nije poznato o kakvim sam informacijama konkretno govorio (vidi fotografije službenih pismena MUP RS). Znači, i ministar Mektić i Predrag Ćeranić su se bavili tada aktuelnom informacijom Obavještajno-bezbjednosne agencije, dok sam ja govorio o obimnoj službenoj dokumentaciji MUP RS, čiji samo dio ovde objavljujem.

Zato je neumjesno tuđe navode pripisivati gospodinu Mektiću, a krajnje degutantno je od njega tražiti izvinjenje porodicama postradalih policajaca. Ako neko treba da se „izvinjava“ onda je to ministar Dragan Lukač. Međutim, stradanje nevinih policajaca ne može se rješavati izvinjenjima, nego istragom oko propusta prije, tokom i nakon terorističkog napada.

Dokazi o odgovornosti vrha policije Republike Srpske su u ovom slučaju neumoljivi i direktno produkuju smjenu ministra Dragana Lukača, i to zbog teških propusta koji su rezultirali ljudskim stradanjima i opštom destabilizacijom.

Da bi građani shvatili o čemu je ovde riječ moram podsjetiti kako sam se u epicentru medijske pažnje našao odmah po događaju tako što sam objavio podatak da su postradali policajci Dragan Đurić i Željko Gajić prethodno na društvenim mrežama neosnovano „targetirani“ kao pripadnici policije koji su učestvovali u srebreničkom zločinu. Osim gostovanja u izuzetno gledanoj emisiji „Zabranjeni forum“ brojni mediji tada su preuzimali moje tekstove ili objavljivali navode.

Ono šta ovde valja apostrofirati jeste kako od prvog dana terorističkog napada do danas kontinuirano tvrdim da je policija imala konkretna saznanja o pripremanju tog zločina, te da neko mora odgovarati za načinjene propuste. Jesam pominjao da sam nakon terorističkog napada na policiju u Bugojnu sačinio analizu u kojoj sam konkretno i vrlo precizno ustvrdio kako će buduće mete terorističkih napada u Srpskoj biti policijski objekti u Prijedoru, Zvorniku, Višegradu i/ili Foči.

No, istovremeno sam isticao komunikaciju sa kolegama linijski zaduženim za suzbijanje terorizma i ekstremizma. Obzirom da je istraga tek bila započeta normalno je da nisam javno govorio o pojedinostima, ali sam nagovještavao da smo razgovarali i o konkretnim informacijama da se u Zvorniku priprema teroristički napad. Ukoliko vlast Republike Srpske ozbiljno odluči ispitivati odgovornost vrha policije za teško stradanje policajaca i tadašnju opštu destabilizaciju pojaviće se niz referentnih kolega koji će ovo potvrditi.

Međutim, kako sam to izrekao u emisiji „Apostrof“: kasnije je čak objelodanjena službena dokumentacija kakva potvrđuje moje navode o postojanju vrlo konkretnih informacija da se u Zvorniku priprema teroristički napad na policijski ili vjerski objekat. Bloger Slobodan Vasković objavio je četiri dokumenta iz kojih se nedvosmisleno vidi i kako su zvornički policajci blagovremeno dostavili obavještajne podatke i kako CJB Bijeljina nalaže pojačano obezbjeđenje objekata označenih kao potencijalne mete (posebno objekat policije).

Ono šta je ovde neoborivo jeste činjenica da su policajci kao jednog od potencijalnih počinioca terorističkog napada identifikovali poznatog ekstremistu Fatiha Hasanovića. Za Fatiha (Avdulaha) bilo je znano da se prethodno vratio iz Sirije, gdje je ratovao u jedinicama Islamske države/DAEŠ-a, za šta je kasnije i osuđen. Međutim, ovde dolazimo do ključnih pitanja i problema.

Bilo je opštepoznato da je Fatih Hasanović mladog Nerdina Ibrića zavrbovao u selefijsku organizaciju, te da su se od momenta početnih saznanja o pripremanju terorističkog napada iz oktobra 2014., pa sve do napada u aprilu naredne godine intenzivno družili. Kakav nadzor je policija vršila nad poznatom grupom ekstremista vidi se iz podatka da je Nerdin Ibrić imao validno odobrenje za držanje vatrenog oružja. Za teroristički napad je koristio dvije puške i pištolj, gdje je porazno da je za puške imao oružni list.

Znači, kontinuirano druženje deklarisanih ekstremista Hasanovića i Ibrića bilo je opštepoznato, a policija nije našla za shodno da Ibriću oduzme oružje. Dovoljno je bilo sačiniti službenu zabilješku kako se Ibrić intenzivno druži sa Hasanovićem, povratnikom sa sirijskog ratišta i pripadnikom terorističke Islamske države, te donijeti rješenje o oduzimanju prava na držanje vatrenog oružja i samog oružja. Zašto to nije učinjeno?

Koliko je policija ozbiljno nadzirala džihadistu Hasanovića pitanje je da li bi ga i povezali sa Ibrićem i terorističkim napadom, da neposredno nakon pogibije nije tri puta telefonom pozivao mrtvog Ibrića. Zbog tih poziva pritvoren je na 30 dana i potom pušten bez optužnice. Čak je tužio za „neosnovano“ pritvaranje i najvjerojatnije to naplatio. Znači, policija nije pokazala nesposobnost samo u domenu sprečavanja zločina, nego u povodom kasnije istrage.

Da, ovde će Lukač i Ćeranić ustvrditi kako je istragu vodilo Tužilaštvo BiH i SIPA, međutim, niko našoj policiji nije branio da istražuje, prikuplja dokaze i dostavlja ih nadležnom tužiocu. Neka ministar Lukač kaže šta je to MUP RS konkretno uradio na rasvjetljavanju stradanja svojih policajaca, pa neka onda od drugih traži izvinjenja.

Ovde moramo razjasniti konkretne propuste zbog kojim ministar Dragan Lukač MORA BITI SMIJENJEN. Iz službene dokumentacije CJB Bijeljina vidljivo je da su njihovi policijski službenici bili ograničeni u daljem istraživanju sumnji na teroristički napad. Konkretno navode da jedan od potencijalnih napadača, Amir Ljubović, živi u Malom Zvorniku, Srbija, te da je dogovaranje oko napada činjeno u Malom Zvorniku i Loznici. Da li je MUP RS obratio se za pomoć MUP-u Srbije i BIA? Zašto nije?

Pominje se i povezanost lica i događanja sa Salzburgom. Da li je MUP RS zatražio pomoć austrijske policije? Potom, identifikovani potencijalni počinioci: braća Fatih i Elvir Hasanović, te Muharem Demirović, U DRUŠTVU SA POČINIOCOM NERDINOM IBRIĆEM, često su boravili na području Federacije BiH i čak bili u vezi sa Bilalom Bosnićem. Da li je MUP RS informacije podijelio sa federalnim i državnim policijskim agencijama BiH, te tražio pomoć?

Znači, bilo je dovoljno osnova da se zbog pripremanja terorističkog napada u Zvorniku otvori međunarodna istraga mjesecima prije nego što je napad uslijedio. Zašto ništa od pomenutog nije učinjeno?

Elem, najporaznije je ponašanje MUP RS poslije terorističkog napada. Po svemu sudeći, a neka demantuju ako nije tako, ni nakon zločinačkog čina obimna službena dokumentacija nije dostavljena postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH. Da je dokumentacija dostavljena istragom bi svakako bila obuhvaćena sva prednje pomenuta lica, a Fetih Hasanović ne bi tako brzo bio pušten iz pritvora (nego bi i drugi bili pritvoreni).

Moguće je otvoriti mnoštvo dimenzija propusta MUP RS prije i poslije terorističkog napada, a kakvi su direktno uticali na više tada aktivnih istraga protiv Fatiha Hasanovića i njemu bliskih lica. Više puta sam o tome i upravo o pominjanim ekstremistima pisao i javno kritikovao ministra Dragana Mektića. Sa te pozicije valjda je razumljivo da nemam namjeru „štediti“ ni ministra Lukača. Njegova odgovornost za stradanje zvorničkih policajaca je višestruka i zato MORA BITI SMIJENJEN!

Dakle, da rezimiramo: ovaj tekst, baš kao i desetak ranijih, pišem revoltiran stradanjem nevinih kolega. Evo tri godine javno potenciram pitanje da li su zvornički policajci ŽRTVOVANI zbog politikantskih interesa neodgovornih pojedinaca poput ministra Lukača? Zbog toga sam nezakonito disciplinski kažnjavan, no ubrzo će se to pitanje raspravljati na sudu.

Na suđenju ću tražiti da kao svjedoka saslušam ministra Lukača, a upravo na bazi dokumenata koje objavljujem uz ovaj tekst. Ako sud i odbije saslušanje Lukača, e moraće prihvatiti potpisnike objavljenih dokumenata – radi potvrđivanja autentičnosti. Zašto? Pa ukoliko se ovi dokumenti potvrde kao autentični pitanje odgovornosti ministra Lukača je tek tehnikalija.