„PRAVDA ZA DAVIDA“: Anonimnim anketiranjem inspektora do istine

Predstavljam vrlo jednostavan anonimni anketni upitnik koji može egzaktno razjasniti zašto policija u smrtnom stradanju Davida Dragičevića nije bila učinkovita kao u nebrojeno drugih sličnih slučajeva deceniju unazad. Naša policija inače ima vrlo visok stepen procesuiranja počinilaca ubistava (osim onih sa „policijskim pečatom“).

Sve šta nam treba jeste da direktor policije Darko Ćulum dozvoli Davoru, meni i eventualno još nekom od aktivista (koji se ne boje „aždaja“) pristup u službene prostorije kriminalističke policije u „Bijeloj zgradi“ (sjedište), „Plavoj zgradi“, SKP PU Banja Luka, te banjalučkih policijskih stanica, radi anonimnog anketiranja inspektora (koji su u pravilu najupućeniji po pitanjima kriminala).

Piše: Borislav Radovanović

Akcija je toliko jednostavna da je možemo za jedan dan izvesti. Treba samo da kriminalističkim inspektorima damo anketne upitnike sa kovertama u koje će ih staviti nakon popunjavanja i predati nam. Mi vjerujemo našim inspektorima, baš kao što i oni vjeruju nama. Postavljena pitanja govore jasno ukazuju šta nas zanima, baš kao što će i odgovori inspektora jasno potvrditi ili otkloniti naše sumnje.

Naša premisa je da popriličan broj inspektora i policajaca ima korisna saznanja i da žele pomoći u ovoj istrazi, ali su vrh policije i tužilaštvo stvari postavili tako da im nije omogućeno ono šta bi u drugim slučajevima činili. Poznato je da inspektori rješevanje ubistava doživljavaju kao potvrdu profesionalnog digniteta i da se na takvim slučajevima posebno trude.

U slučaju „Teškog ubistva“ Davida Dragičevića svi znaju kako je od strane ministra Dragana Lukača, direktora policije Darka Ćuluma i načelnika Darka Ilića inspektorima „javno zaprijećeno“ da ovaj slučaj ne smiju istraživati kao krivično djelo. Upravo zbog svijesti da se kriminalistički inspektori posebno trude kad su slučajevi ubistava u pitanju saučesnici ubistva Davida Dragičevića bili su primorano na onakvo skandalozno ponašanje, ali strah od robijanja je tercijalan u odnosu na strah od institucionalne odgovornosti.

Ako institucije, građani i javnost još uvijek nisu shvatili gdje leži ključni problem trenutne opšte situacije u Republici Srpskoj evo načina da svima to egzaktno prezentujemo. Najavljujemo kako imamo cio spektar ovakvih ideja kojima ćemo EGZAKTNO UTVRDITI gdje sve leže problemi ove (kvazi)istrage i ko je imenom i prezimenom odgovoran, pa sve do stepena krivične odgovornosti.

POGLEDAJTE OBRAZAC ANKETNOG UPITNIKA:

„PRAVDA ZA DAVIDA“

ANONIMNI ANKETNI UPITNIK

Poštovani, ovo anononimno anketiranje služi samo kako bi ispitali: da li ponašanje čelnih ljudi MUP RS i Okružnog tužilaštva Banja Luka ometa rad službenih lica policije na rasvjetljavanju smrtnog stradanja Davida Dragičevića?

Vaše odgovore na vrlo jednostavna pitanja stavljajte u koverte koje dobijate uz anketni upitnik, zalijepite iste, te predajte aktivistima „PRAVDE ZA DAVIDA“. Nakon pregledanja i sumiranja rezultata anketni listići biće uništeni tako da je Vaša sigurnost zagarantovana. Sve šta nam je potrebno jeste ISTINA i zato Vas molimo da nam zaokruživanjem odgovora pomognete u otkrivanju iste.

Raspolažete li nekom korisnom informacijom koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju smrtnog stradanja Davida Dragičevića?

                           DA                                                 NE

Ukoliko ste na prednje pitanje odgovorili pozitivno: da li ste o svojim saznanjima izvijestili pretpostavljene ili inspektore koji rade na slučaju, sačinili ili dostavili službenu zabilješku ili informaciju, ili preduzeli neku službenu radnju da pomognete u rješavanju slučaja? 

                           DA                                                 NE

Ukoliko ste na prednje pitanje odgovorili negatovno: da li je Vaše izbjegavanje da pomognete u rješevanju slučaja zasnovano na nepovjerenju u visoke rukovodioce ministarstva koji su javno tvrdili da se David zadesno utopio i da nema elemenata krivičnog djela? 

                           DA                                                 NE

Ukoliko ste na prednje pitanje odgovorili pozitivno: da li je konferencija za medije od 26.03.2018. kod Vas proizvela nepovjerenje zbog kog strahujete preduzeti neku konkretnu službenu radnju u domenu Vaših ovlaštenja?

                          DA                                                 NE

Molimo vas da na skali od 1 do 5 (zaokruživanjem broja) iskažete Vaše povjerenje u dolje imenovane rukovodioce MUP-a. 1- maksimalno nepovjerenje, 2 – povjerenje sa ozbiljnim podozrenjem, 3 – ograničeno povjerenje, 4 – visok stepen povjerenja, 5 – maksimalno povjerenje

MINISTAR DRAGAN LUKAČ                                   1     2     3      4      5

DIREKTOR POLICIJE DARKO ĆULUM                   1     2     3      4      5

NAČELNIK DARKO ILIĆ                                           1     2     3      4      5

VAŠ NEPOSREDNI PRETPOSTAVLJENI               1     2     3      4      5

Zahvaljujemo na odgovorima i pomoći.

„PRAVDA ZA DAVIDA“

Organizatori ubistva Davida Dragičevića pripremaju novi državni udar (DOKAZI I ČINJENICE)

Danas ekskluzivno otkrivam tajnu koja je dugo intrigirala javnost: Ko su članovi „novog policijskog tima“ Siniše Kostreševića, od kog ponajviše strepe svi odgovorni za ubistvo Davida Dragičevića. Čak otkrivam pojedinosti tako dugo od javnosti uspješno skrivanih službenih aktivnosti tima.

Idem i korak dalje – da li je „novi ekspertski tim“ Siniše Kostreševića već riješio zločin, ali zbog situacije koju su produkovali Lukač, Ilić, Ćulum, Lepir i Vrećo ne smiju (javno im je zaprijećeno!) da pohapse ubojice i saučesnike? Neće da rizikuju da saučesnici u zločinu „vode istragu sami protiv sebe"!

Pa još jedan korak: da li je „stari tim“ Darka Ilića saučestvovao u tome da se očigledno ubistvo  Davida Dragičevića lažno i nezakonito procesuira kao zadesno utapanje? Šta je tako STRAVIČNO načinio taj "stari tim" da se danas TRESE REPUBLIKA STRPSKA?

I, PITANJE SVIH PITANJA:  Priprema li Dragan Lukač NOVI DRŽAVNI UDAR samo kako bi izbjegao 45 godina robijanja? Ili, da li je Dragan Lukač planirao počiniti novi državni udar mnogo prije ubistva Davida Dragičevića? Da bi doznali odgovor na posljednje pitanje morate pročitati cio tekst - do zadnje rečenice.

Piše: Borislav Radovanović

Kad doznate koje sve „policijske zvjerke“ je u svom timu okupio Siniša Kostrešević shvatićete zašto su svi koje je Anketni odbor saslušavao ispoljavali onakvu nervozu, strah, pa sve do javno viđene histerije ministra Dragana Lukača. No, zahvaljujući sopstvenoj budalaštini važni „dokazi“ NJEGOVE KRIVIČNE ODGOVORNOSTI završili u dokaznoj građi „PRAVDE ZA DAVIDA“ i čekaju da budu uručeni kome treba.

To što su brojne medijske kuće iz kojekakvih svojih razloga držale „medijski mrak“ nad ispitivanjima od strane članova Anketnog odbora ispred „PRAVDE ZA DAVIDA“ ispostavilo se odličnim. Tako redom ispitanici pojma nisu imali šta su svjedočili njihovi prethodnici (a tako ih je zanimalo!). Vidim da se neke stvari od toga već objavlju, no meni se ne žuri obzirom da imam pod kontrolom one najvažnije stvari i dešavanja, a ovaj tekst će to jasno pokazati.

Zato, vratimo se na sastav tog „novog ŠTRAŠNOG policijskog tima“ koji je okupio Siniša Kostrešević. Kad saopštim ko je sve u tom „novom timu“ biće mnogo jasnije zašto se Kostreš samo onako zagonetno smješkao i krajnje relaksirano odgovarao na pitanja članova Anketnog odbora. Ono šta mnogi nisu shvatili jeste da je članovima Odbora davao stručna mišljenja i preko onoga šta su pitali. Normalno, poštujući tijelo vlasti koje je od njega zatražilo informacije potrebne za shvatanje problema i u nastojanju da što više pomogne u okviru onoga koliko mu to zakon dozvoljava.

Zašto su se drugi onako dramatično ponašali upravo je analogno sa opuštenošću Siniše Kostreševića. Obzirom da svi pravosudno-policijski „mangupi“ (postoji pravna definicija termina „mandup“ od prije dva vijeka) odlično znaju kakve sve zvjerke je Kostrešević okupio u „novom timu“ – njihov strah je sasvim razumljiv. Elem, da vas više ne mučim ekspresno prelazim na imena i funkcije članova „novog tima“.

Da budem iskren pojma nemam, niti me to uopšte zanimalo – ali sam ispitivanjem Želimira Lepira oko izuzeća službenih lica iz krivičnog postupka slučajno otkrio zagonetku koja je i mene dugo intrigirala. I onda se sve uklopilo do novoa potpunog shvatanja kako se Kostrešević u stvari poigrava sa ostalim akterima istrage.

Vjerujte: stvar je toliko fantastična da otkriva mnogo, MNOGO VEĆU TAJNU od toga ko poimenično čini „novi tim“. Ono šta niko nije očekivao jeste činjenica da nema nikakvog „novog tima“. Kad je Kostrešević imenovan za šefa pregledao je šta su uradili i prikupili već angažovani inspektori i krim. tehničari, zaključio da su odlično obavili posao, te na personalnom planu bukvalno ništa nije mijenjao. Lepir je tako razjasnio i Kostreševićevo objašnjenje kako „novi/stari tim“ SAMO PRIKUPLJA DOPUNSKA OBAVJEŠTENJA.

Jeste li shvatili poentu? Naši policijski profesionalci su i pod „komandom“ Darka Ilića odradili sve šta treba činiti u ovakvom slučaju i to visoko profesionalno. Za manje od pet dana prikupili su preko 180 dokaza i obavještenja, šta samo po sebi ukazuje da su ljudi radili danonoćno, da su se iscrpljivali do nivoa koji treba JAVNO POHVALITI.

To što je njihov šef uglavnom sjedio i kafendisao sa ministrom i direktorom ljudi su koristili da odrade ono šta im zakon i struka nalažu, ono za šta ih građani plaćaju. I svi su redom pred Anketnim odborom isticali kako je tužilaštvu dostavljen veliki broj dokaza i obavještenja, a to je rezultat vrijednog rada inspektora i krim. tehničara.

I sad dolazimo do apsurda cjelokupne situacije. To šta su ljudi odradili dostavljeno je tužilaštvu, ali bez pravne kvalifikacije. Policija uvijek nastoji okvalifikovati krivično djelo zbog svojih statistika, analiza, evidencija i niza drugih potreba. Zašto u ovom slučaju nije data pravna kvalifikacija?

E na tom pitanju leži kvaka svih sadašnjih problema. Inspektori su tužilaštvu izvještaj dostavili TRI DANA NAKONI „Ilićevog konferendisanja“. Ministar i direktor policije oba su se svojski potrudila da Ilićevu „verziju o NESPORNOM (samo)utopljenju pijanog i nadrogiranog kradljivca, bez elemenata krivičnog djela“ javno potvrde prije podnošenja izvještaja tužilaštvu. I šta je inspektorima preostalo nego da samo dostave izvještaj o preduzetim radnjama i prikupljenim dokazima.

Uostalom, prilikom sačinjavanja izvještaja znali su za jednu od teških sistemskih anomalija primjene našeg Zakona o krivičnom postupku (ZKP). U ZKP-u striktno stoji da tužilaštvu izvještaj dostavljaju postupajuća službena lica policije, ZNAČI INSPEKTORI koji su neposredno preduzimali radnje dokazivanja. To što „mangupi“ sistemski krše ZKP evo već 15 godina biće razriješeno u slučaju Davida Dragičevića i to od strane Vrhovnog suda RS. To je javno obećanje!

Policijski rukovodioci sebi deceniju i po NEZAKONITO daju za pravo da se potpisuju kao podnosioci izvještaja, pa čak da i kvalifikuju krivična djela umjesto onih koje je zakonodavac za to primrno ovlastio – POLICIJSKE INSPEKTORE. Kad policijski rukovodioci budu izvodili radnje dokazivanja i potpisivali se na službenu dokumentaciju, onda će moći i davati pravne kvalifikacije i potpisivati izvještaje tužilaštvu. Normalno, nakon odluke Vrhovnog suda u predmetu Davida Dragičevića (još jedan pravni presedan). 

To što im nije omogućeno (javnim zastrašivanjem) da slučaj prijave kao „Teško ubistvo“ odgovaraće njihovi pretpostavljeni, ali su se zato inspektori svojski potrudili da im se u startu OSVETE  – prikupljanjem što više dokaza i obavještenja.

I sad dolazimo do KLJUČA RJEŠAVANJA Davidovog ubistva. Na jednoj strani Siniša Kostrešević je članovima Anketnog odbora jasno obrazložio kako bi on Davidovo stradanje u ovoj fazi postupka okvalifikovao kao ubistvo, da bi se potom složio sa mojim mišljenjem da je predmet najbolje okvalifikovati kao „Teško ubistvo“. I to vođen istom logikom kojom smo Davor i ja išli u prijavi koju smo podnijeli.

Apostrofiram: Siniša Kostrešević je po preuzimanju tima pregledao spis i na bazi onoga šta je zatekao zaključio da su već angažovana službena lica dobro odradila posao, te ih uputio da samo nastave u tom pravcu – u pravcu dokazivanja „Teškog ubistva“. Ovim dolazimo do pitanja: zašto smo Davor i ja tražili smjenu Lepirovog tužilačkog tima i da Mahmut Švraka formira novi tužilački tim. Čak je upitno: da li mu uopšte treba tim ili je u ovoj fazi postupka dovoljan SAMO JEDAN, ALI VRIJEDAN I POŠTEN TUŽILAC?

Niko ovde nije naivan i odlično se zna zašto tražimo Lepirovu smjenu i MOMENTALNO UDALJVANJE OD PREDMETA. Pred Anketnim odborom Želimir Lepir je jasno kazao kako je on RAZMATRANJEM IZVJEŠTAJA POLICIJSKOG TIMA, jednog te istog, ODMAH OCIJENIO kako je tu u pitanju ZADESNO UTOPLJENJE (znači: nema krivičnog djela). Čak se „pohvalio“ kako bi on već donio narednu o nesprovođenju istrage (pravno zakapijao da nema krivičnog djela), ali da kao „iskusan krivičar“ želi da otkloni bilokakvu "sumnju".

Reče čovjek da nema krivičnog djela, nego da se David utopio, a onda sam ga malo „kriminalistički provozao“ i naveo da dva puta ponovi kako je nad Davidom NESPORNO POČINJENO KRIVIČNO DJELO. Čekam stenogram, pa da to predstavim i kao dokaz. Aloooooo Želimire Lepire: krivičnog djela ili ima ili nema! Ne može u samo pola sata biti i ne biti! Manimo se Hamleta.

Ništa se tu spektakularno nije desilo osim što se Lepir malo pogubio usljed postavljenih pitanja i zna se čime uzrokovane nervoze, pa je demantovao sam sebe. Ili, bolje je reći, bio je prezentovanim činjenicama PRINUĐEN reći istinu – David se nije utopio, nego je ubijen! Nije on to izrekao takvim riječima, ali ćemo ono šta je doista izrekao raspravljati na sudu, a sve uz transkripte kao NEOBORIVE DOKAZE (za se neko smije usuditi da izražava sumnju spram dokumenata parlamenta).

Na kraju sam mu samo pojasnio da to što sam ga nazvao saučesnikom u ubistvu ima svoju težinu odgovornosti PO NAS OBOJICU. Kao pravnici mi se ne možemo „vaditi“ na neznanje, odnosno oba znamo da se u pravu čak i zarez ili tačka u nekom dokumentu dobrano važu.

Što se tiče saučesničke odgovornosti Želimira Lepira u ubistvu Davida Dragičevića možemo samo raspravljati o detaljima, a ČINJENICA je neumoljiva – on će debelo odgovarati i njegovo „iskustvo krivičara“ biće mu najteža kvalifikatorna okolnost. Sad čekam poteze Mahmuta Švrake – da se preciznije odredim kako njega nadalje pravno tretirati: kao nosioca pravosudne funkcije ili kao saučesnika?

Da, za kraj, rezimiramo suštinu problema. Na jednoj strani imamo policiju koja stoji na stanovištu da je David Dragičević ubijen. Tu samo podsjećam da Lukač, Ćulum i Ilić nisu policija nego saučesnici u ubistvu, a dobro se zna KO JE POLICIJA! Na „suprotnoj strani“ imamo Lepira i Vreću, još dva saučesnika, koji policiju DVA MJESECA ometaju da riješi ovo ubistvo po već poznatom standardu – za par dana.

Kostreševiću se nigdje ne žuri jer svakog dana saučesnici se sve više sami zakopavaju u sopstvenom glibu krivične odgovornosti. I to korespondira sa interesom „PRAVDE ZA DAVIDA“ da svi odgovorni budu najstrože kažnjeni. Trenutno smo svi skupa fokusirani na Mahmuta Švraku.

Elem, pitanje svih pitanja glasi: zašto policijski inspektori „starog/novog tima“ još uvijek nikog nisu uhapsili (ono šta svima promiče)? Odlično se zna praksa policije da osumnjičene uhapsi, drži 24 sata i kriminalistički i dokazno obrađuje, a onda uz izvještaj prosljeđuje tužilaštvu? Zašto inspektori nisu nikog od potencijalnih osumnjičenih uhapsili, nego su samo prikupljene dokaze i obavještenja proslijedili tužilaštvu?

Odgovor na prednje pitanje svi znaju: Ilić, Lukač i Ćulum su im javno „poručili“ da ne smiju nikog uhapsiti. Javno su zastrašivali inspektore! Na koji način su to Lukač, Ilić i Ćulum izveli svi su mogli vidjeti – tako što su umjesto i prije inspektora „dali pravnu kvalifikaciju“ da tu nema krivičnog djela.

Koji inspektor bi se usudio uhapsiti ubojice Davida Dragičevića kad OČIGLEDNO VIDI KO SU SAUČESNICI U NJEGOVOM UBISTVU? U stvari to je tek sekundarno pitanje. Glavno pitanje glasi: koji inspektor bi se u ovakvim okolnostima uopšte usudio da Davidovo stradanje istražujekao krivično djelo ubistva? Nisu inspektori budale (odavno to pišem), a najmanje naivan u svemu je Siniša Kostrešević. On samo čuva svoje ljude, a odlično zna da oni rade sve šta treba i kako treba.

Da ne ulazim u pravne i kriminalističke finese stvar ću pozicionirati ovako: saučesnici (a poneki i naredbodavci) Lukač, Ilić, Ilić, Lepir i Vrećo odlično znaju da policija ovakve slučajeve rješava između tri i sedam dana – samo zato su izašli sa onom konferencijom za štampu i sutradan davali onakve izjave. IZVRŠILI SU JAVNO ZASTRAŠIVANJE INSPEKTORA DA SE SLUČAJNO NE BI USUDILI HAPSITI DIREKTNE POČINIOCE, A NJIHOVE „VOJNIKE“ (DOKAZ SAUČESNIŠTVA)!

Eto vam i objašnjenja zaŠto danas Lukač javno prijeti Anketnom odboru, odnosno Narodnoj skupštini Republike Srpske. Eto vam i dokaza zašto mene pokušava predstaviti duševnim bolesnikom i anarhistom.

Anketni odbor je, iako mu to nije bio ni cilj, ni zadatak, PRIKUPIO PRVE DOKAZE SAUČESNIŠTVA SVIMA ZNANIH POJEDINACA, a sad je tek pitanje tehnikalije da to i NESPORNO UTVRDI. Od početka rada Anketnog odbora razmatrana je opcija da se pojedinci pozivaju i VIŠE PUTA, a sve dok se stvari ne razjasne do nivoa JEST ili NIJE. Da bi stvar nedvosmisleno iskristalisali dovoljno je da pojedincima samo postavimo još nekoliko pitanja i to takvih da odgovori mogu biti samo sa DA ili NE.

Znaju to saučesnici u ubistvu Davida Dragičevića i samo zbog toga su spremni POČINITI JOŠ JEDAN DRŽAVNI UDAR PROTIV REPUBLIKE SRPSKE I BOSNE I HERCEGOVINE! PONAVLJAM: PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE, A ZNA SE ŠTA TO SVE PODRAZUMIJEVA!

P.S. Pripremanje državnog udara od strane Dragana Lukača sam PRIJAVIO KOME TREBA mnogo prije ubistva Davida Dragičevića!

Umjesto priželjkivanog „Davidovog proljeća“: MOJ ULTIMATUM!

Zamislio bivši miljenik/plaćenik Madlin Olbrajt da preko bivše „Alternative“ Dordža Soroša i Trilaterale po TREĆI PUTA napada na ustavno-politički poredak Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. I to samo kako bi izbjegao onih 45 godina robijanja koje sam mu javno obećao. Njegovi napadi panike razumljivi su svakom iole očuvanog intelekta, ali to je samo njegov lični problem.

To što „Erdogan Mali“ mašta da može produkovati nekakvo „Davidovo proljeće“ samo su pusti snovi jednog kokainskog ovisnika i budaletine sa kupljenom diplomom. I nadalje će stvari teći onako kako ih je Davor Dragičević u startu pozicionirao – MIRNO I DOSTOJANSTVENO!

Zato na dogovoreni sastanak Anketnog odbora dolazim da vidim IMA LI JEDNOG JEDINOG POLICAJCA REPUBLIKE SRPSKE koji smije SAMO PRIĆI Narodnoj skupštini po naređenju Dragana Lukača i zeta mu Nedeljka Lubure. Svaki koji se  usudi izvršiti njihovo naređenje robijaće zajedno sa njima.

No, da svoje kolege ne stavljam između „ČEKIĆA“ i „NAKOVNJA“ (nakovanj je lopovska bratija koju čekićam bez milosti) NADLEŽNIM institucijama dajem vrlo precizan ULTIMATUM:

Prvo, od premijerke Željke Cvijanović ZAHTJEVAM da u ponedeljak, 28.05.2018. godine najkasnije do 12,00 časova SMIJENI ministra Dragana Lukača i direktora policije Darka Ćuluma (miševima poput Lubure, Ilića i sličnih baviću se kroz krivične postupke),

Drugo, od pravosudnih institucija Republike Srpske i Bosne i Hercegovine ZAHTJEVAM da ministru Draganu Lukaču i direktoru policije Darku Ćulumu najkasnije do srijede, 30.05.2018. godine, do 15 časova, budu određene mjere pritvora, a po osnovu teškog ugrožavanja ustavno-političkog uređenja zemlje (kad je Lukač u pitanju trećeg!)

Piše: Borislav Radovanović

Da ne bi bilo kakve zabune: ovakve uslove postavljam kao Borislav Radovanović, dakle pojedinac, i to nema apsolutno nikakve veze sa zajednicom „PRAVDOM ZA DAVIDA“ (ovo je moj lični okršaj sa budaletinama koje su umislile da imaju neku moć). Sve svoje drage prijatelje iz ove i drugih građanskih zajednica MOLIM da se samo drže podalje jer nema apsolutno nikakve potrebe da mi biloko pomaže, a ponajmanje da me štiti. Molim da striktno ostanete na onome šta ste mi nebrojeno puta izrekli: „Mi nismo ovde da dižemo revolucije, nego da tražimo pravdu.“.

Isto tako odričem se bilokakve zaštite koja mi eventualno pripada, ili za koju bi neko mogao pomisliti da mi „pripada“, sa pozicije lica imenovanog od strane Narodne skupštine za mandat koji mi je dodijeljen. Nikakvo obezbjeđenje neću da vidim u blizini mog imanja ili porodice, a naprosto zato što za tim nema realne potrebe i neću da se od ovoga čini kakav cirkus. Izričito tvrdim da moja porodica i ja nismo ugroženi!

Mandata koji mi je dodijeljen nikako se ne odričem jer imam namjeru realizovati sve ono šta sam najavio i upravo onako kako sam najavio (u želji da Anketni odbor usvoji što više prijedloga rješavanja problema sistemske prirode, a kakvi su eskalirali nakon ubistva Davida Dragičevića). Uostalom, upravo me zanima je li u Republici Srpskoj viša vlast parlament ili jedna budaletina zbog čijeg imenovanja se davno pokajao i onaj ko mu je mandat dao. Okolnosti pod kojima je Lukač prošlog puta (šta sam davno objavio i pravno okvalifikovao) „vodio“ sjednicu Narodne skupštine odavno su nestale i zato nema potrebe da biloko sumnja oko toga da će zbog eventualnog ponavljanja onakvog ulaska policije u parlament Lukač i Ćulum biti ODMAH POHAPŠENI i pritvoreni.

Sa te pozicije danas mogu javnosti otkriti kako sam djelovanjem kroz Anketni odbor pribavio popriličan fond dokaza individualne odgovornosti većine ispitivanih i oni se nalaze u stenogramima. Unaprijed sam ukalkulisao „medijski mrak“ (i režimski i onaj podmićeni) u domenu mojih pitanja, pa sam potpuno relaksirano mogao vršiti klasičnu kriminalističku obradu – bez da pojedinci blagovremeno (prije saslušanja) doznaju šta su izjavljivali njihovi prethodnici. Jedino mi od Siniše Kostreševića nisu trebali nikakvi dokazi, ali on se kao iskusan profesionalac odlično postavio – taman kako to odgovara prijavi krivičnog djela „Teškog ubistva“ koju smo Davor i ja podnijeli, a i ovih koje su podnijeli savjesni građani. Kako su se ostali isprovaljivali doznaće tokom postupaka koji budu vođeni protiv njih, a posebice u domenu SAUČESNIŠTVA u zločinu.

Kad je u pitanju moj status prijavitelja krivičnog djela iznimno mi je važan stenogram saslušanja Glavnog tužioca Lepira. Prvo je preko sata objašnjavao ostalim članovima Anketnog odbora kako je on iz policijskog izvještaja ocijenio da je u pitanju zadesno utopljenje (dakle, da nema krivičnog djela), ali da Naredbu o nesprovođenju istrage nije donio jer je on iskusan krivičar i sve detaljno provjerava. Onda sam ga malčice „provozao“ kriminalističkim tehnikama ispitivanja i naveo da dva puta ponovi kako je nad Davidom Dragičevićem POČINJENO KRIVIČNO DJELO. Ako ima krivičnog djela, onda nema zadesa, samo on to nije shvatio, baš kao što ni većina drugih nije prepoznala brjna hvatanja u kontradiktornostima.

Sa pozicije prijavitelja krivičnog djela već sam objavio kako sam kriminalistički riješio počinjeni zločin. To u stvari znači da sam dokazno i spoznajno razriješio gotovo sve opcije daljeg toka istrage. Pokazao sam novinarima na koliko malenom papiriću sam zabilježio „ključ“ rješavanja krivičnog djela. Ono šta je u svemu ovome krajnje degutantno jeste ČINJENICA da po banjalučkim kafićima danima građani masovno pričaju o trenutno „NAJVEĆOJ TAJNI REPUBLIKE SRPSKE“. Kako su građani doznali za tu tajnu? Pa svaki iole iskusan i obaviješten banjalučki policajac davno je „sabrao dva i dva“, a onda je normalno da se priče šire.

Suštinski problem ove istrage je u tome što tužilački tim po cio dan čita šta smo napisali Slobo Vasković i ja, a predveče prate šta je Davor rekao na trgu, umjesto da se malčice kamufliraju, te inkognito popiju par pića po kafićima i oslušnu šta ljudi pričaju. U stvari ovo je tek cinizam, jer odavno odlično znam zašto ni po koju cijenu NE SMIJU okvalifikovati ovo „krivično djelo“. Sad ne smiju donijeti (toliko željenu!) naredbu o nesprovođenju istrage jer znaju da to Davoru i meni moraju pismeno obrazložiti. Zato se Kostrešević onako ležerno samo smješkao i višestruko odgovarao: „Upitajte tužilaštvo.“.

Ovim dolazimo do mog sljedećeg formalnog statusa. Mahmut Švraka se još uvijek nije izjasnio oko Davorovog i mog prijedloga za promjenom tužilačkog tima. Baš čekam da vidim smije li prijedlog odbiti kao „nedozvoljen“ kad smo mu samo predložili ono šta je bio u pravnoj obavezi učiniti prije preko mjeseca. Ako ga zanimaju detalji može odbiti prijedlog, pa osnovanost doznati iz odluke Vrhovnog suda. Sad, ukoliko je zamislio da može otezati sa odlukom (zbog „proučavanja“) treba znati da ga odavno tretiramo kao saučesnika. Kako sam to Lepiru otvoreno rekao – samo ih „pržim na laganoj vatri“ (normalno: kriminalistički), a jedino da bih prikupio što više osnova za prijavu Tužilaštvu BiH.

Kad smo došli do Tužilaštva BiH ostaje mi samo da još jednom (k'o papagaj) objasnim kako će se to moje famozno „malo pokušaj ubistva, malo ugrožavanje sigurnosti“ detaljno razriješiti kad budem protiv Lukača svjedočio pred Sudom  BiH za organizovani kriminal. Sa jedne strane nemam vremena zbog posvećenosti ideji da Lukača i bratiju pošaljem na robiju zbog zločina nad ovim nesrećnim djetetom, a sa druge planirao sam prvo malo „obraditi“ Milana Tegeltiju. Inače, Tegeltija je godinama ključni zaštitnik kriminalne organizacije koja u policiji i pravosuđu djeluje punih 15 godina!

Elem, zbog zbunjenosti javnosti moraću ubrzo Tužilaštvu BiH podnijeti prijavu sa prijedlogom da tu Lukačovu „sudski potvrđenu optužnicu“ izuzmu i procesuiraju spram dokaza koji su u predmet već uloženi i onih koje ću dostaviti. Znači, prijava ide za organizovani kriminal, a Lukač je prvoosumnjičeni. Eto toliko o njegovoj onolikoj halabuci u parlamentu izrežiranoj samo zato što je prisluškivanjem mog telefona znao koja pitanja mu slijede. Zamislio je kao veliki „patriota“ demonstrativno napustiti skupštinu i izbjeći da objašnjava kako je tužio Republiku Srpsku zato što su ga (po navodima tužbe!) protivpravno mobilisali, mimo njegove volje upućivali na ratišta (on se po tužbi nije htio borili nego je primoravan), pa je tako ranjavan. Naplatio je, pored „sedam litara krvi“ (ima li o tome neki dokaz?) i DUŠEVNU BOL koju mi je nanijela Republika Srpska.

Što se tiče tih mojih silnih liječenja na psihijatrijama – i to će biti razrješavano pred Sudom BiH. Šta je u stvari pozadina? Dva puta su me nezakonito upućivali na bolovanja i tražili da se podvrgavam kliničkom ispitivanju radne sposobnosti za poslove kriminalističkog inspektora. Moja opšta radna sposobnost u domenu visoke stručne spreme nikada nije dovođena u pitanje, nego su bitange zapinjale za sposobnost obavljanja inspektorskih poslova. I pristajao sam da dva puta u psihijatrijskim ustanovama provedem po 16 dana samo kako mi ne bi oduzeli policijska ovlaštenja (nisu računali da ću pristati na tako nešto, nego da će mi zbog formalnih razloga oduzeti ovlaštenja). I sve šta su dobili od specijalista i komisija jeste da sam „osoba izrazito visoke inteligencije“.

No, dvogodišnjim umanjivanjima plate po osnovu NEZAKONITOG UPUĆIVANJA NA BILOVANJE satrali su me finansijski, pa sam na kraju prihvatio „gospodsko radno mjesto“ pravnika – sa istom platom, a fantastičnim radnim uslovima (šta mi je dvije godine stajalo na raspolaganju, samo da više ne radim ono u čemu sam vrhunski stručnjak). Njihov problem bio je u tome što sam u više slučajeva koje su oni (zbog mita!) prijavljivali kao zadese dokazivao da su u pitanju „Teška ubistva“ (kao kod Davida), i to tako što sam koristio zakonska ovlaštenja mimo volje mojih korumpiranih šefova. Uostalom, zakonodavac me je ovlastio, a ne bitange. E kad je na red došao organizovani kriminal u kom su direktno bili involvirani Lukač i „bratija“ samo zbog straha da nešto slično ne ponovim – nezakonito su me upućivali na bolovanja i dvije godine iscrpljivali dok zbog egzistencije moje troje djece više nisam mogao sa njima se nagoniti.

Uostalom, oni koji duže prate moj blog znaju ovaj slučaj do detalja – objavljivao sam čak i izjave i druge dokaze, a ostali će imati prilike doznati. Zato se vraćam na „osnovanost“ datih ultimatuma. Na čemu ja u stvari zasnivam ultimatume vladi i pravosuđu?

Svoje ultimatume zasnivam na ČINJENICI da sam ja Borislav Radovanović! Ukoliko je neko pomislio da oni mene ovakvim nebulozama pokušavaju zastrašiti taj je debelo pogriješio. Pokušavaju preko mene zastrašiti svu silu naroda koji im se napokon odlučio oduprijeti, suprotstaviti. Sad, ako neko stane iza mene već time stvara pretpostavke za dalje zamišljene manipulacije tipa „obojenih revolucija“, „Davidovog proljeća“ i sličnih već prepoznatljivih Ćeranićevih nebuloza. E to neće moći! Zato sam idem i radim ono šta imam u planu (sve transparentno!), baš kao da se apsolutno ništa ne dešava. Ukoliko smijene i pritvore ove što sam ZAHTJEVAO nastvaljam po planu. Ukoliko odluče drugačije – moraju nešto znati.

Ono šta ja postavljam kao ultimatume Željka Cvijanović i nosiocima pravosudnih funkcija aman dva mjeseca oni su U PRAVNOJ OBAVEZI PREDUZETI, a posebno nakon „objavljivanja Lukačovog zakona“ ili, kako sam ga ranije nazvao „Leks specijalis Davor Dragičević i ljudi oko njega“. Ono šta niko nije primijetio (vidi foto!) jeste da je ovaj opšti pravni akt teškog kršenja ustava i međunarodnog prava objavljen na jednom od zvaničnih sajtova VLADE REPUBLIKE SRPSKE (predsjednik i parlament imaju zasebne sajtove). Znači, Vlada Republike Srpske, a čije odgovorno lice je Željka Cvijanović, i dalje vrši protivustavno masovno zastrašivanje građana zbog kog smo već zatražili međunarodnu zaštiti.

Željka Cvijanović još uvijek ovo saopštenje u formi opšteg pravnog akta NIJE pravno poništila i pokrenula postupak ispitivanja odgovornosti za ovako teško kršenje ustava i međunarodnog prava, a odavno je u pravnoj obavezi to učiniti. Identično, Mahmut Švraka zbog tog saopštenja nije pokrenuo postupak ZAŠTITE ZAKONITOSTI, a šta mu je zakonodavac striktno stavio u obavezu.

Kad uobzirimo ukupna dešavanja Mahmut Švraka se odavno trebao pobrinuti da Lukaču i Ćulumu bude određena mjera pritvora kako bi ih spriječio za dovrše započeto krivično djelo („Napad na ustavno-političko uređenje“), nego svojim nečinjenjem im u tome pomaže (saučestvuje). Što se mene tiče neka se usude da ne ispoštuju moj ultimatum i neka rizikuju sve ono šta će ih snaći.

Dakle, dragi moji saborci iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ nemojte ni slučajno nasjesti na ovu provokaciju i jednom teškom sociopati dati bilokakav „izgovor“ da vas teško ugrozi. Ukoliko odlučite nastaviti sa okupljanjima – striktno se držite dosadašnje matrice djelovanja i Davorovog postulata – MIRNO I DOSTOJANSTVENO.

Vidim da neki politički subjekti reaguju povodom Lukačovih navoda i određuju se spram istih. To svima preporučujem da ne čine, jer opet idu u pravcu idejnih zamisli „Erdogana Malog“  (svi politički čelnici odlično znaju kakav je plan „vojnika“ Bakira Izetbegovića – Dragana Lukača i Zorana Tegeltije, šta uključuje i Milorada Dodika – koji je u ovoj situaciji jedini životno ugrožen). To kako je jedna budaletina osmislila da dođe na poziciju predsjednika Republike Srpske, i to što je Bakir Izetbegović smislio kako da svog „poslušnika“ dovede na tu funkciju, uopšte nije političko pitanje.

Republika Srpska ima svoje institucije i njihova odgovorna lica, a u ovom slučaju Željku Cvijanović i Mahmuta Švraku, baš kao što se odlično znaju njihove PRAVNE OBAVEZE spram ovoga šta čine Dragan Lukač i Darko Ćulum. Milorad Dodik je možda pogriješio oko slučaja Šnjegotinih revizorskih izvještaja (gdje nema njegovog kriminala ni veličine jednog pfeninga, a zna se odlično da to „tišti“ vajne ministre Lukača i Tegeltiju).

No, kod „radara“ je Dodik pokazao kako je svjestan problema u kom se našla Republika Srpska. Sad, zašto bi on ponavljao greške? Toliko naivan nije. Zato se u vezi dešavanja oko ubistva Davida Dragičevića striktno drži nadležnosti koje su mu ustavom i zakonom dodijeljene. To što su za ovu situaciju direktno odgovorni pojedinci članovi njegove stranke u biti je samo njihov problem. Milorad Dodik se drži PRAVA I OBAVEZA predsjednika (šta mu ustav i zakon nalažu), a to da li će nadležne institucije pritvarati ili smjenjivati nekog člana njegove stranke je samo njihov problem – nije Dodikov!

On sa pozicije predsjednika nikako ne smije baviti se pitanjima kako će nečija individualna odgovornost rezultirati na planu predstojećih izbora i to je ODLIČNO SHVATIO. Kako će građani ovu situaciju spoznati na planu izborne volje Predsjednik Dodik zna da na tom planu ne smije zloupotrebljavati funkciju, zna kako je to teško kažnjivo, i zato se upravo ponaša ovako kako to vidimo. Ili, bolje rečeno kako to nešto preciznije vide pravnici.

Dakle, stvari su takve kakve jesu i ovde nema razloga za biločiju zabrinutost ili nekakve reakcije. Željka Cvijanović i Mahmut Švraka imaju PRAVNU OBAVEZU uraditi ono šta sam im „ultimatumom“ ukazao. Moj „ultimatum“ i ULTIMATUM su samo još jedna dimenzija građanskog aktivizma, a to što sam na tom planu sui generis pojava je opet samo moje lično/unutrašnje pitanje koje nikom ne moram obrazlagati.

Moglo bi se dogoditi da dobijemo još jedan „Davidov zakon“. Činjenica je da neki građanin da bi se zaposlio bilogdje mora poslodavcu dostaviti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Prije par godina sam pisao o tome (upravo navodeći Lukača) kako mi je nepojmljivo da takvu obavezu nemaju vršioci najviših funkcija Republike Srpske. Ne bi bilo loše propisati da se nosioci javnih funkcija povremeno moraju podvrgavati testiranju na narkotike, ali time izlazimo iz dimenzije „DAVIDOVOG ZAKONODAVSTVA“.

„DAVID USTAVOBRANITELJ“!

Društvena zajednica „PRAVDA ZA DAVIDA“ djeluje kroz višestruk spektar dimenzija: pravno, krivičnoprocesno, parlamentarno, građansko-aktivistički, medijski... Podaci našeg jedinstvenog djelovanja veličine su desenine miliona (znaju stručnjaci o čemu je riječ), tako da smo već stvorili pretpostavke da naučna i stručna zajednica to istražuju godinama.

No, imamo još mnogo toga za obaviti, a sad se moramo fokusirati na nešto šta bih okvirno nazvao „DAVID USTANOVBRANITELJ“. Unutar Anketnog odbora već smo detektovali pojedine zakonske odredbe čije promjene ćemo predložiti i vjerujemo da će biti usvojene. Te promjene kolokvijalno biće nazvane „DAVIDOV ZAKON“. No, mnogo važnije je ODBRANA USTAVA REPUBLIKE SRPSKE u domenu da Narodna skupština zauzme čvrst stav da NEĆE IZGLASATI zakonske izmjene u smislu da „Klevetu“ propišu kao krivično djelo.

Svima znane bitange redom su kao NAJVEĆI PROBLEM SRPSKE identifikovale to što „Kleveta“ nije propisana kao krivično djelo, pa zbog toga policija i tužilaštvo ne mogu hapsiti nikog ko kritikuje njihove moćnike. Činili bi oni svašta da im Ustav RS (a posebno Ustav BiH) to izričito ne zabranjuje.

Izvještaj članova Anketnog odbora ispred „PRAVDE ZA DAVIDA“ planiramo predati do četvrtka (narednog), a on će biti DIO IZVJEŠTAJA ODBORA, i zato molimo članove zajednice za prijedloge i sugestije.

Piše: Borislav Radovanović

Na prvom pojavljivanju pred Anketnim odborom koleginica Ljiljana Tešanović i ja obavijestili smo Odbor kako ćemo nakon saslušanja i razmatranja dokumentacije dostaviti izvještaj našem mandataru Davoru Dragičeviću i Odboru. Znači, od starta smo obezbijedili da izvještaj „PRAVDE ZA DAVIDA“ bude sadržajni element izvještaja koji će Anketni odbor podnijeti Narodnoj skupštini na NOVOM ZASJEDANJU POVODOM STRADANJA NAŠEG DAVIDA.

Ono šta javnost treba znati jeste da smo unutar Anketnog odbora od strarta nastojali da izbjegavamo politizaciju, a posebno zato što smo ispred „PRAVDE ZA DAVIDA“ nastupali kao NEPOLITIČKI SUBJEKT (kao zajednica građana u kojoj nikog ne zanima nečija vjera, etnija, državljanstvo, a najmanje političko angažovanje). I u tom dijelu, a šta transkripti nedvosmisleno dokazuju, ispoljeno je MAKSIMALNO JEDINSTVO ODBORA.

Sa te pozicije možemo sasvim osnovano procijeniti da će NAŠI PRIJEDLOZI u parlamentu biti usvojeni najvjerovatnije JEDNOGLASNO. U stvarima koje smo identifikovali kao probleme sistemske prirode svi smo istog stanovišta koje odredbe zakona treba mijenjati. Znači, stav odbora po onome šta je dosad prezentovano i nama poznato biće jedinstven (tome bar stremimo), a kako će se to kroz parlamentarnu raspravu NOVE SJEDNICE OKO DAVIDOVOG SLUČAJA i ODLUKE dalje materijalizovati vidjećemo.

Ono šta je najizvjesnije jeste da će zakonodavac policiji izričito naložiti da po prijavama nestanka neke osobe MORA djelovati odmah po prijavi, umjesto dosadašnje prakse da se čeka protek od 24 sata. Ta izmjena ostaće žargonski upamćena kao „DAVIDOV ZAKON“. Predložićemo parlamentu da vladi naloži čak donošenje posebnog propisa koji će urediti oblast traženja nestalih osoba, a onda će „DAVIDOV ZAKON“ dobiti mnogo mnogo veći značaj.

Sljedeći problem koji smo detektovali jeste taj da su tužioci i sudije zakonski zaštićeni od materijalne odgovornosti za svoje postupanje. Zamislite, dobijaju ogromne plate koje im obezbjeđuju građani (znamo kako siromašni), pa još isti ti građani moraju plaćati štetu (preko budžeta) koju sudije i tužioci produkuju svojim radom i neradom (u Davidovom slučaju posebno NERADOM). Teško da će to više moći!

Sljedeći naš prijedlog biće da parlament naredi MUP-u izradu Pravilnika o primjeni policijskih ovlaštenja, tako da se više nikada neće moći dogoditi da policija se „vadi“ na tužilaštvo, a tužilaštvo na policiju (kao u Davidovom slučaju). Pravnici odlično znaju zašto su pravilnici ključni opšti pravni akti kojima se preciziraju obaveze, ali i na kojima se ISPITUJE ODGOVORNOST. Davno smo najavili da nakon ubistva Davida Dragičevića Republika Srpska više neće biti ista. I neće!

U daljem valja razjasniti jednu „začkoljicu“ koju članovi „PRAVDE ZA DAVIDA“ trebaju znati. Moramo razdvojiti naše djelovanje unutar Narodne skupštine od krivično-procesnog, građanskog, uzbunjivačkog i inog djelovanja. Ljiljana i ja djelovali smo na bazi ODLUKE TIJELA PARLAMENTA kao parlamentarni subjekti sa svim pravima članova Anketnog odbora, osim prava glasanja. To što neki nisu razumjeli naš status i naša prava samo je njihov problem. I oko toga smo u odboru zauzeli JEDINSTVEN  STAV!

Time dolazimo do ključnog pitanja – da li našim izvještajem POTEZATI PITANJA INDIVIDUALNE ODGOVORNOSTI POJEDINACA? Možemo mi direktno predložiti da se parlament izjašnjava o individualnoj odgovornosti pojedinaca, ali time direktno produkujemo političke obračune ili šta već. Idejni cilj Ljiljane i mene je vrlo jasan – da što više naših zapažanja i prijedloga uđe u konačni izvještaj Anketnog odbora. Možemo formalno predlagati „šta nam srcu drago“ (imamo tu moć!), ali valja znati da nemamo pravo glasanja. Sad, kako ne bi na kraju proizašlo bilokakvo nejedinstvo Anketnog odbora, dosad maksimalno ispoljeno, a ponajmanje kako neki naš prijedlog ne bi rezultirao PREGLASAVANJEM narodnog poslanika Drage Kalabića, moramo biti i mudri i ODGOVORNI.

U stvari „ključ“ leži u primjeni stručnih znanja. Zašto bi mi imenom i prezimenom bilokoga prozivali kad možemo uočeni propust ili problem jasno ukazati kroz konkretan član zakona? Zašto izgovarati imena, kad kroz funkcije zakonodavac jasno kaže ko je ODGOVORAN? Vjerujte, znamo na kojim sve elementima možemo sačuvati dosadašnje jedinstvo Anketnog odbora – sve do izglasavanja sadržaja izvještaja, a istovremeno potezati pitanja individalne odgovornosti. I zašto bi mi produkovali politička neslaganja, ako nam je konačni cilj PRAVEDNIJA, UREĐENIJA i FUNKCIONALNIJA REPUBLIKA SRPSKA? Ako već ne možemo oživjeti Davida, pa da bar ispoljimo onu nebrojeno puta izrečenu Davorovu volju – da zaštitimo našu djecu!

Nadam se da ste shvatili „parametre“ oko kojim molimo vaše prijedloge, sugestije i komentare. Nemojte se baviti krivičnom odgovornošću jer Anketni odbor za to nije nadležan. Uostalom, mi smo već pribavili mnoštvo dokaza krivične odgovornosti SAUČESNIKA ubistva Davida Dragičevića i sa te pozicije samo jednostavno čekamo procesuiranje neposrednih izvršilaca. U stvari radimo i na njihovoj identifikaciji, daljem prikupljanju dokaza i ino, ali da baš ulazimo u „građanska hapšenja“ malčice je problematično. No, svima znane pojedince ne treba iznenaditi ako posegnemo i za PRAVOM NA GRAĐANSKO HAPŠENJE.

P.S. Davno sam najavio kako ćemo jedna spodoba i ja neka pitanja raspravljati kad mu bude suđeno na SUDU BiH za organizovani kriminal, tako da se jučerašnjim događanjima nemam namjeru  baviti U OVOM TRENUTKU. Zakoni i pravo su regulisali sve šta se događa (i šta se događalo!), baš kao što je pravno uređeno kolika će mi odšteta na kraju biti isplaćena. Zašto bih se ja bilokako trudio kad se odgovorni sami „zakopavaju“ upravo na fantastičan način?

MOJA ISTRAGA JE GOTOVA: Objavljujem spisak samo „krupnih riba“ koje će odgovarati za ubistvo Davida Dragičevića

Simbolički, nakon dva mjeseca od pronalaženja mrtvog tijela Davida Dragičevića objavljujem kako je moja privatna istraga okončana, te objelodanjujem spisak samo „krupnih riba“ koje će zakonski odgovarati za monstruozno ubistvo ovog nesrećnog mladića, ali i za situaciju u koju su doveli društvo. Još kad sam Davoru i Suzani izražavao saučešće i obećao da će SVI ODGOVORNI za stradanje njihovog sina biti privedeni pred „lice pravde“ bio sam svjestan kako je u zločin umiješan sam vrh policije.

Obzirom da godinama poznajem sve, apsolutno sve, aktere ovog krivičnig predmeta (uključujući i pravosudne) i odlično znam o kakvim bitangama je riječ, pretpostavljao sam i kako će se dalja dešavanja materijalizovati. Trebalo ih je pustiti da sami „zadokumentuju“ dokaze sopstvene odgovornosti - i u tome su bili „vrlo uspješni“.

Ovom objavom u stvari samo prezentujem imena visokorangiranih nosioca institucionalne moći Republike Srpske koji će odgovarati i za ovaj zločin i za tešku društvenu situaciju koju su produkovali. Poslije ubistva Davida Dragičevića Republika Srpska zasigurno više neće biti ista!

Piše: Borislav Radovanović

Desetine hiljada građana koji svakodnevno čitaju moje tekstove dalji navodi neće iznenaditi, pa čak ni pojedina imena sa spiska „osumnjičenih“. Kontinuirano sam iz nebrojeno uglova analizirao aktuelna dešavanja upravo da svako koga to interesuje može racionalno spoznati i suštinu i brojne različite dimenzije problema. I kako je to nebrojeno puta prezentovano – LJUDI SU SPOZNALI esenciju problema.

Ovakvo „pripremanje“ javnosti bilo je nužno jer zdrav razum teško može u kratkom vremenu prihvatiti istinu koja se tako duboko kosi sa percepcijom svakog normalnog čovjeka, a sa kolektivnom sviješću posebno. Ono šta će uslijediti neminovno će šokirati i one koji su ispratili gro objava zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, ali bar ne u mjeri kako bi to bilo da nisu pripremljeni na zastrašujuću i tako surovu istinu.

Danas je Glavni republički tužilac Mahmut Švraka izdao saopštenje kako će razmotriti prijedlog koji smo mu Davor Dragičević i ja uputili, te „donijeti odluku“. Javno mu poručujem kako nema potrebe da se uopšte „jadan pati“ kakvim razmatranjima i odlukama i to iz vrlo pragmatičnog razloga. Republičko tužilaštvo, a to podrazumijeva i ove Lepirove „stručnjake“, nije stvarno nadležno za procesuiranje ubistva Davida Dragičevića. Njihova zakonska obaveza bila je da ovaj slučaj istraže do nivoa za koji su stvarno nadležni, a potom da predmet proslijede Tužilaštvu BiH.

Obzirom da svi vidimo šta je za dva mjeseca uradilo i okružno i republičko tužilaštvo nema potrebe da to uopšte razmatramo. No, zato MORAMO apostrofirati šta je policija MOGLA URADITI da se tužilaštvo nije ponašalo ovako skandalozno, a spram pojedinaca i saučesnički. Normalno, govorim o policiji kao instituciji, a znamo pojedince koje odatle treba „proslijediti“ u fočanski zatvor (tamo kazne izdržavaju najteži kriminalci). No, njima se „smješi“ državni kazamat. Posebno kad od Darka Ilića budu oduzeti svi predmeti „Teških ubistava“ u kojima je saučesnik i koje drži u ladicama samo kako ne bi bili istraženi.

U nebrojeno puta potvrđenom pravilu ovakva ubistva naša policija rješava u vremenu između tri i sedam dana. Ponavljam: tri do sedam dana! Zašto i ovoga puta nije ispoštovan ovaj „standard“ prvu odgovornost snose Lukač, Ćulum i Ilić, od kojih kao saučesnika nismo ništa mogli ni očekivati. Pitanje je zašto novi tim Siniše Kostreševića nije postigao kakav konkretan rezultat. U prethodnom tekstu sam to pobliže objasnio, pa se sad zadržavam na suštinskom pitanju: kako da ljudi istražuju „Teško ubistvo“ kad je tužilaštvo i danas na prvobitnoj „pravnoj kvalifikaciji“ – onoj Ilićevoj?

Za naše republičko i banjalučko okružno tužilaštvo David Dragičević je i danas „pijani i nadrogirani kradljivac koji je s mosta pao u Crkvinu i (samo)utopio se“. Dok god je tužilaštvo na takvom stanovištu policija, sve i da hoće, ne može istraživati „Teško ubistvo“. Lijepo je to Siniša Kostrešević objasnio Anketnom odboru: njegov tim intenzivno prikuplja obavještenja i to je jedino šta im je tužilaštvo omogućilo. Dokaze i dokazna sredstva „Teškog ubistva“ da bi prikupljali mora tužilaštvo da im OMOGUĆI, a to očigledno neće.

Da je tužilaštvo izdalo adekvatnu naredbu sa kvalifikacijom „Teško ubistvo“ odavno bi neposredni počinioci i direktni saučesnici bili pohapšeni, kriminalistički i krivično-procesno obrađeni, te predani tužilaštvu radi njihovog pritvaranja. Pohapsiti ubojice i pribaviti „osnov sumnje“ da su upravo oni počinili ovaj zločin je tek pitanje rutine, a ključno pitanje je: šta sa njima dalje činiti? Zar ih predati njihovim saučesnicima iz tužilačkog tima, koji su već „kontaminirali“ sve ključne dokaze i unaprijed obezbijedili im oslobađajuće presude. To pravi profesionalci blagovremeno prepoznaju i znaju kako izbjeći pripremljene zamke. Potrebno im je malo više vremena, ali zato ne rizikuju da teški zločinci izbjegnu zaslužene kazne.

Ima sve ovo još jednu dimenziju zbog koje Kostrešević „taktizira“. Nismo u kontaktu i nemam konkretna saznanja, ali znam kako se takve stvari rješavaju. Ukoliko želite, pored neposrednih izvršilaca, procesuirati i sve saučesnike ovog zločina onda ne srljate sa hapšenjima, nego predmet istražite do kraja (šta traži vrijeme), pa organizujete veliku akciju i kompletno zločinačko udruženje predate tužilaštvu – sve sa dokazima. No, to nikako nije ni banjalučko ni republičko tužilaštvo, već se odlično zna koje.

Niko, apsolutno niko, u ovoj priči nije naivan, a ponajmanje ja koji sam obećao da će SVE ODGOVORNE dostići PRAVDA – „ZA DAVIDA“. Nismo Davor i ja obratili se Mahmutu Švraki sa primarnim ciljem da stvarno formira novi novi tim „tužilačkih baraba“, nego da mu prezentujemo na čemu počiva njegova individualna odgovornost. Sa druge strane, daleko bilo da smo toliko naivni, pa da mu otkrijemo baš sve elemente njegove odgovornosti. Time ćemo se baviti kad bude procesuiran!

Jeste da je trebalo vremena, ko zna koliko hiljada građana je istinu i pravdu moralo dva mjeseca tražiti po trgovima, na stotine hiljada građana je svoju borbu materijalizovalo preko društvenih mreža, ali će zato naša pobjeda biti veličanstvena. Da budem iskren do neposrednih ubica i direktnih saučesnika moglo se doći mnogo ranije, ali bi nam po ko zna koji put izbjegle „krupne ribe“. Zato je trebalo vremena i rada, ali kad čovjek ne želi da i njegova djeca nakon monstruoznog orgijanja završe mrtva u kanalizaciji (stravično!) onda u Davidu vidi sopstvenu djecu. U tom pogledu ne razlikujem se od mojih 310 000 saboraca unutar „PRAVDE ZA DAVIDA“ (i Dženana, Nikole, Denisa...).

Dakle, ukoliko je neko iz ovog teksta shvatio kakva se ovde „rovovska bitka“ vodi dobro je po njega. Ostali će to shvatiti iz budućih objava. Sad slijedi najavljeno, a to je spisak samo „krupnih riba“ koje će kad-tad odgovarati da stradanje Davida Dragičevića i zato što desetine hiljada građana 60 dana uzastopno stoje na trgovima diljem zemlje u traženju istine i pravde.

SPISAK „OSUMNJIČANIH“:

1. Željka Cvijanović
2. Mahmut Švraka
3. Želimir Lepir
4. Dalibor Vrećo
5. Dragan Lukač
6. Darko Ilić
7. Darko Ćulum
8. Nedeljko Lubura
9. podugačak spisak njihovih „skutonoša“

Pitate se: od kud sad Željka Cvijanović? Doći će vrijeme kad ću to vrlo precizno obrazložiti. Ima u ovoj priči još jedan ministar kojim ću se dobrano pozabaviti. Poltron Darko Ćulum je svojevremeno tužilaštvu dostavio službenu zabilješku (vidi foto) o sadržaju moje SMS poruke njemu da će se tresti „vlada Željke Cvijanović“. Još kako će se tresti, a on sam je u toj zabilješki pomenuo predmet organizovanog kriminala, kojim će se, pored Davidovog ubistva (zaseban krivični predmet, a ima ih još), vrlo brzo baviti STVARNO NADLEŽNO TUŽILAŠTVO. Bar on bi trebao znati da ja uvijek držim data obećanja.