Umjesto priželjkivanog „Davidovog proljeća“: MOJ ULTIMATUM!

Zamislio bivši miljenik/plaćenik Madlin Olbrajt da preko bivše „Alternative“ Dordža Soroša i Trilaterale po TREĆI PUTA napada na ustavno-politički poredak Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. I to samo kako bi izbjegao onih 45 godina robijanja koje sam mu javno obećao. Njegovi napadi panike razumljivi su svakom iole očuvanog intelekta, ali to je samo njegov lični problem.

To što „Erdogan Mali“ mašta da može produkovati nekakvo „Davidovo proljeće“ samo su pusti snovi jednog kokainskog ovisnika i budaletine sa kupljenom diplomom. I nadalje će stvari teći onako kako ih je Davor Dragičević u startu pozicionirao – MIRNO I DOSTOJANSTVENO!

Zato na dogovoreni sastanak Anketnog odbora dolazim da vidim IMA LI JEDNOG JEDINOG POLICAJCA REPUBLIKE SRPSKE koji smije SAMO PRIĆI Narodnoj skupštini po naređenju Dragana Lukača i zeta mu Nedeljka Lubure. Svaki koji se  usudi izvršiti njihovo naređenje robijaće zajedno sa njima.

No, da svoje kolege ne stavljam između „ČEKIĆA“ i „NAKOVNJA“ (nakovanj je lopovska bratija koju čekićam bez milosti) NADLEŽNIM institucijama dajem vrlo precizan ULTIMATUM:

Prvo, od premijerke Željke Cvijanović ZAHTJEVAM da u ponedeljak, 28.05.2018. godine najkasnije do 12,00 časova SMIJENI ministra Dragana Lukača i direktora policije Darka Ćuluma (miševima poput Lubure, Ilića i sličnih baviću se kroz krivične postupke),

Drugo, od pravosudnih institucija Republike Srpske i Bosne i Hercegovine ZAHTJEVAM da ministru Draganu Lukaču i direktoru policije Darku Ćulumu najkasnije do srijede, 30.05.2018. godine, do 15 časova, budu određene mjere pritvora, a po osnovu teškog ugrožavanja ustavno-političkog uređenja zemlje (kad je Lukač u pitanju trećeg!)

Piše: Borislav Radovanović

Da ne bi bilo kakve zabune: ovakve uslove postavljam kao Borislav Radovanović, dakle pojedinac, i to nema apsolutno nikakve veze sa zajednicom „PRAVDOM ZA DAVIDA“ (ovo je moj lični okršaj sa budaletinama koje su umislile da imaju neku moć). Sve svoje drage prijatelje iz ove i drugih građanskih zajednica MOLIM da se samo drže podalje jer nema apsolutno nikakve potrebe da mi biloko pomaže, a ponajmanje da me štiti. Molim da striktno ostanete na onome šta ste mi nebrojeno puta izrekli: „Mi nismo ovde da dižemo revolucije, nego da tražimo pravdu.“.

Isto tako odričem se bilokakve zaštite koja mi eventualno pripada, ili za koju bi neko mogao pomisliti da mi „pripada“, sa pozicije lica imenovanog od strane Narodne skupštine za mandat koji mi je dodijeljen. Nikakvo obezbjeđenje neću da vidim u blizini mog imanja ili porodice, a naprosto zato što za tim nema realne potrebe i neću da se od ovoga čini kakav cirkus. Izričito tvrdim da moja porodica i ja nismo ugroženi!

Mandata koji mi je dodijeljen nikako se ne odričem jer imam namjeru realizovati sve ono šta sam najavio i upravo onako kako sam najavio (u želji da Anketni odbor usvoji što više prijedloga rješavanja problema sistemske prirode, a kakvi su eskalirali nakon ubistva Davida Dragičevića). Uostalom, upravo me zanima je li u Republici Srpskoj viša vlast parlament ili jedna budaletina zbog čijeg imenovanja se davno pokajao i onaj ko mu je mandat dao. Okolnosti pod kojima je Lukač prošlog puta (šta sam davno objavio i pravno okvalifikovao) „vodio“ sjednicu Narodne skupštine odavno su nestale i zato nema potrebe da biloko sumnja oko toga da će zbog eventualnog ponavljanja onakvog ulaska policije u parlament Lukač i Ćulum biti ODMAH POHAPŠENI i pritvoreni.

Sa te pozicije danas mogu javnosti otkriti kako sam djelovanjem kroz Anketni odbor pribavio popriličan fond dokaza individualne odgovornosti većine ispitivanih i oni se nalaze u stenogramima. Unaprijed sam ukalkulisao „medijski mrak“ (i režimski i onaj podmićeni) u domenu mojih pitanja, pa sam potpuno relaksirano mogao vršiti klasičnu kriminalističku obradu – bez da pojedinci blagovremeno (prije saslušanja) doznaju šta su izjavljivali njihovi prethodnici. Jedino mi od Siniše Kostreševića nisu trebali nikakvi dokazi, ali on se kao iskusan profesionalac odlično postavio – taman kako to odgovara prijavi krivičnog djela „Teškog ubistva“ koju smo Davor i ja podnijeli, a i ovih koje su podnijeli savjesni građani. Kako su se ostali isprovaljivali doznaće tokom postupaka koji budu vođeni protiv njih, a posebice u domenu SAUČESNIŠTVA u zločinu.

Kad je u pitanju moj status prijavitelja krivičnog djela iznimno mi je važan stenogram saslušanja Glavnog tužioca Lepira. Prvo je preko sata objašnjavao ostalim članovima Anketnog odbora kako je on iz policijskog izvještaja ocijenio da je u pitanju zadesno utopljenje (dakle, da nema krivičnog djela), ali da Naredbu o nesprovođenju istrage nije donio jer je on iskusan krivičar i sve detaljno provjerava. Onda sam ga malčice „provozao“ kriminalističkim tehnikama ispitivanja i naveo da dva puta ponovi kako je nad Davidom Dragičevićem POČINJENO KRIVIČNO DJELO. Ako ima krivičnog djela, onda nema zadesa, samo on to nije shvatio, baš kao što ni većina drugih nije prepoznala brjna hvatanja u kontradiktornostima.

Sa pozicije prijavitelja krivičnog djela već sam objavio kako sam kriminalistički riješio počinjeni zločin. To u stvari znači da sam dokazno i spoznajno razriješio gotovo sve opcije daljeg toka istrage. Pokazao sam novinarima na koliko malenom papiriću sam zabilježio „ključ“ rješavanja krivičnog djela. Ono šta je u svemu ovome krajnje degutantno jeste ČINJENICA da po banjalučkim kafićima danima građani masovno pričaju o trenutno „NAJVEĆOJ TAJNI REPUBLIKE SRPSKE“. Kako su građani doznali za tu tajnu? Pa svaki iole iskusan i obaviješten banjalučki policajac davno je „sabrao dva i dva“, a onda je normalno da se priče šire.

Suštinski problem ove istrage je u tome što tužilački tim po cio dan čita šta smo napisali Slobo Vasković i ja, a predveče prate šta je Davor rekao na trgu, umjesto da se malčice kamufliraju, te inkognito popiju par pića po kafićima i oslušnu šta ljudi pričaju. U stvari ovo je tek cinizam, jer odavno odlično znam zašto ni po koju cijenu NE SMIJU okvalifikovati ovo „krivično djelo“. Sad ne smiju donijeti (toliko željenu!) naredbu o nesprovođenju istrage jer znaju da to Davoru i meni moraju pismeno obrazložiti. Zato se Kostrešević onako ležerno samo smješkao i višestruko odgovarao: „Upitajte tužilaštvo.“.

Ovim dolazimo do mog sljedećeg formalnog statusa. Mahmut Švraka se još uvijek nije izjasnio oko Davorovog i mog prijedloga za promjenom tužilačkog tima. Baš čekam da vidim smije li prijedlog odbiti kao „nedozvoljen“ kad smo mu samo predložili ono šta je bio u pravnoj obavezi učiniti prije preko mjeseca. Ako ga zanimaju detalji može odbiti prijedlog, pa osnovanost doznati iz odluke Vrhovnog suda. Sad, ukoliko je zamislio da može otezati sa odlukom (zbog „proučavanja“) treba znati da ga odavno tretiramo kao saučesnika. Kako sam to Lepiru otvoreno rekao – samo ih „pržim na laganoj vatri“ (normalno: kriminalistički), a jedino da bih prikupio što više osnova za prijavu Tužilaštvu BiH.

Kad smo došli do Tužilaštva BiH ostaje mi samo da još jednom (k'o papagaj) objasnim kako će se to moje famozno „malo pokušaj ubistva, malo ugrožavanje sigurnosti“ detaljno razriješiti kad budem protiv Lukača svjedočio pred Sudom  BiH za organizovani kriminal. Sa jedne strane nemam vremena zbog posvećenosti ideji da Lukača i bratiju pošaljem na robiju zbog zločina nad ovim nesrećnim djetetom, a sa druge planirao sam prvo malo „obraditi“ Milana Tegeltiju. Inače, Tegeltija je godinama ključni zaštitnik kriminalne organizacije koja u policiji i pravosuđu djeluje punih 15 godina!

Elem, zbog zbunjenosti javnosti moraću ubrzo Tužilaštvu BiH podnijeti prijavu sa prijedlogom da tu Lukačovu „sudski potvrđenu optužnicu“ izuzmu i procesuiraju spram dokaza koji su u predmet već uloženi i onih koje ću dostaviti. Znači, prijava ide za organizovani kriminal, a Lukač je prvoosumnjičeni. Eto toliko o njegovoj onolikoj halabuci u parlamentu izrežiranoj samo zato što je prisluškivanjem mog telefona znao koja pitanja mu slijede. Zamislio je kao veliki „patriota“ demonstrativno napustiti skupštinu i izbjeći da objašnjava kako je tužio Republiku Srpsku zato što su ga (po navodima tužbe!) protivpravno mobilisali, mimo njegove volje upućivali na ratišta (on se po tužbi nije htio borili nego je primoravan), pa je tako ranjavan. Naplatio je, pored „sedam litara krvi“ (ima li o tome neki dokaz?) i DUŠEVNU BOL koju mi je nanijela Republika Srpska.

Što se tiče tih mojih silnih liječenja na psihijatrijama – i to će biti razrješavano pred Sudom BiH. Šta je u stvari pozadina? Dva puta su me nezakonito upućivali na bolovanja i tražili da se podvrgavam kliničkom ispitivanju radne sposobnosti za poslove kriminalističkog inspektora. Moja opšta radna sposobnost u domenu visoke stručne spreme nikada nije dovođena u pitanje, nego su bitange zapinjale za sposobnost obavljanja inspektorskih poslova. I pristajao sam da dva puta u psihijatrijskim ustanovama provedem po 16 dana samo kako mi ne bi oduzeli policijska ovlaštenja (nisu računali da ću pristati na tako nešto, nego da će mi zbog formalnih razloga oduzeti ovlaštenja). I sve šta su dobili od specijalista i komisija jeste da sam „osoba izrazito visoke inteligencije“.

No, dvogodišnjim umanjivanjima plate po osnovu NEZAKONITOG UPUĆIVANJA NA BILOVANJE satrali su me finansijski, pa sam na kraju prihvatio „gospodsko radno mjesto“ pravnika – sa istom platom, a fantastičnim radnim uslovima (šta mi je dvije godine stajalo na raspolaganju, samo da više ne radim ono u čemu sam vrhunski stručnjak). Njihov problem bio je u tome što sam u više slučajeva koje su oni (zbog mita!) prijavljivali kao zadese dokazivao da su u pitanju „Teška ubistva“ (kao kod Davida), i to tako što sam koristio zakonska ovlaštenja mimo volje mojih korumpiranih šefova. Uostalom, zakonodavac me je ovlastio, a ne bitange. E kad je na red došao organizovani kriminal u kom su direktno bili involvirani Lukač i „bratija“ samo zbog straha da nešto slično ne ponovim – nezakonito su me upućivali na bolovanja i dvije godine iscrpljivali dok zbog egzistencije moje troje djece više nisam mogao sa njima se nagoniti.

Uostalom, oni koji duže prate moj blog znaju ovaj slučaj do detalja – objavljivao sam čak i izjave i druge dokaze, a ostali će imati prilike doznati. Zato se vraćam na „osnovanost“ datih ultimatuma. Na čemu ja u stvari zasnivam ultimatume vladi i pravosuđu?

Svoje ultimatume zasnivam na ČINJENICI da sam ja Borislav Radovanović! Ukoliko je neko pomislio da oni mene ovakvim nebulozama pokušavaju zastrašiti taj je debelo pogriješio. Pokušavaju preko mene zastrašiti svu silu naroda koji im se napokon odlučio oduprijeti, suprotstaviti. Sad, ako neko stane iza mene već time stvara pretpostavke za dalje zamišljene manipulacije tipa „obojenih revolucija“, „Davidovog proljeća“ i sličnih već prepoznatljivih Ćeranićevih nebuloza. E to neće moći! Zato sam idem i radim ono šta imam u planu (sve transparentno!), baš kao da se apsolutno ništa ne dešava. Ukoliko smijene i pritvore ove što sam ZAHTJEVAO nastvaljam po planu. Ukoliko odluče drugačije – moraju nešto znati.

Ono šta ja postavljam kao ultimatume Željka Cvijanović i nosiocima pravosudnih funkcija aman dva mjeseca oni su U PRAVNOJ OBAVEZI PREDUZETI, a posebno nakon „objavljivanja Lukačovog zakona“ ili, kako sam ga ranije nazvao „Leks specijalis Davor Dragičević i ljudi oko njega“. Ono šta niko nije primijetio (vidi foto!) jeste da je ovaj opšti pravni akt teškog kršenja ustava i međunarodnog prava objavljen na jednom od zvaničnih sajtova VLADE REPUBLIKE SRPSKE (predsjednik i parlament imaju zasebne sajtove). Znači, Vlada Republike Srpske, a čije odgovorno lice je Željka Cvijanović, i dalje vrši protivustavno masovno zastrašivanje građana zbog kog smo već zatražili međunarodnu zaštiti.

Željka Cvijanović još uvijek ovo saopštenje u formi opšteg pravnog akta NIJE pravno poništila i pokrenula postupak ispitivanja odgovornosti za ovako teško kršenje ustava i međunarodnog prava, a odavno je u pravnoj obavezi to učiniti. Identično, Mahmut Švraka zbog tog saopštenja nije pokrenuo postupak ZAŠTITE ZAKONITOSTI, a šta mu je zakonodavac striktno stavio u obavezu.

Kad uobzirimo ukupna dešavanja Mahmut Švraka se odavno trebao pobrinuti da Lukaču i Ćulumu bude određena mjera pritvora kako bi ih spriječio za dovrše započeto krivično djelo („Napad na ustavno-političko uređenje“), nego svojim nečinjenjem im u tome pomaže (saučestvuje). Što se mene tiče neka se usude da ne ispoštuju moj ultimatum i neka rizikuju sve ono šta će ih snaći.

Dakle, dragi moji saborci iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ nemojte ni slučajno nasjesti na ovu provokaciju i jednom teškom sociopati dati bilokakav „izgovor“ da vas teško ugrozi. Ukoliko odlučite nastaviti sa okupljanjima – striktno se držite dosadašnje matrice djelovanja i Davorovog postulata – MIRNO I DOSTOJANSTVENO.

Vidim da neki politički subjekti reaguju povodom Lukačovih navoda i određuju se spram istih. To svima preporučujem da ne čine, jer opet idu u pravcu idejnih zamisli „Erdogana Malog“  (svi politički čelnici odlično znaju kakav je plan „vojnika“ Bakira Izetbegovića – Dragana Lukača i Zorana Tegeltije, šta uključuje i Milorada Dodika – koji je u ovoj situaciji jedini životno ugrožen). To kako je jedna budaletina osmislila da dođe na poziciju predsjednika Republike Srpske, i to što je Bakir Izetbegović smislio kako da svog „poslušnika“ dovede na tu funkciju, uopšte nije političko pitanje.

Republika Srpska ima svoje institucije i njihova odgovorna lica, a u ovom slučaju Željku Cvijanović i Mahmuta Švraku, baš kao što se odlično znaju njihove PRAVNE OBAVEZE spram ovoga šta čine Dragan Lukač i Darko Ćulum. Milorad Dodik je možda pogriješio oko slučaja Šnjegotinih revizorskih izvještaja (gdje nema njegovog kriminala ni veličine jednog pfeninga, a zna se odlično da to „tišti“ vajne ministre Lukača i Tegeltiju).

No, kod „radara“ je Dodik pokazao kako je svjestan problema u kom se našla Republika Srpska. Sad, zašto bi on ponavljao greške? Toliko naivan nije. Zato se u vezi dešavanja oko ubistva Davida Dragičevića striktno drži nadležnosti koje su mu ustavom i zakonom dodijeljene. To što su za ovu situaciju direktno odgovorni pojedinci članovi njegove stranke u biti je samo njihov problem. Milorad Dodik se drži PRAVA I OBAVEZA predsjednika (šta mu ustav i zakon nalažu), a to da li će nadležne institucije pritvarati ili smjenjivati nekog člana njegove stranke je samo njihov problem – nije Dodikov!

On sa pozicije predsjednika nikako ne smije baviti se pitanjima kako će nečija individualna odgovornost rezultirati na planu predstojećih izbora i to je ODLIČNO SHVATIO. Kako će građani ovu situaciju spoznati na planu izborne volje Predsjednik Dodik zna da na tom planu ne smije zloupotrebljavati funkciju, zna kako je to teško kažnjivo, i zato se upravo ponaša ovako kako to vidimo. Ili, bolje rečeno kako to nešto preciznije vide pravnici.

Dakle, stvari su takve kakve jesu i ovde nema razloga za biločiju zabrinutost ili nekakve reakcije. Željka Cvijanović i Mahmut Švraka imaju PRAVNU OBAVEZU uraditi ono šta sam im „ultimatumom“ ukazao. Moj „ultimatum“ i ULTIMATUM su samo još jedna dimenzija građanskog aktivizma, a to što sam na tom planu sui generis pojava je opet samo moje lično/unutrašnje pitanje koje nikom ne moram obrazlagati.

Moglo bi se dogoditi da dobijemo još jedan „Davidov zakon“. Činjenica je da neki građanin da bi se zaposlio bilogdje mora poslodavcu dostaviti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Prije par godina sam pisao o tome (upravo navodeći Lukača) kako mi je nepojmljivo da takvu obavezu nemaju vršioci najviših funkcija Republike Srpske. Ne bi bilo loše propisati da se nosioci javnih funkcija povremeno moraju podvrgavati testiranju na narkotike, ali time izlazimo iz dimenzije „DAVIDOVOG ZAKONODAVSTVA“.