OTVORENO PISMO DIREKTORU POLICIJE GOJKU VASIĆU

Gospodine direktore Vasiću,

ovakvim javnim obraćanjem praznim nagomilani bijes i smatram da je u pitanju mnogo bolja opcija od toga da dođem u Banjaluku i razorim Vaše „bijele dvore“ (sjedište MUP-a RS-e). Vjerujte da počesto razmišljam o tome, ali troje djece još uvijek čine „kočnicu“ kakva me zaustavlja u razaračkom pohodu.

Ovakvim javnim objelodanjivanjem destruktivnih pobuda vjerojatno pogodujem Vašim medijskim istupima u kakvima komentarišete moje zdravstveno stanje, no, naučen sam da uvijek govorim istinu i drugačije ne umijem. Podsjetiću javnost na vašu izjavu Euroblic-u da meni ne treba pridavati medijsku pažnju jer bi to moglo „pogoršati" moje zdravstveno stanje. Vaša „zabrinutost“ me je ganula u mjeri da sam prokomentarisao kako je u pitanju spinovanje dostojno Jozefa Gebelsa. Jeste da Vaše manipulacije proizvode medijsku blokadu mojih navoda, no, problem je u tome što moj Blog prati nekoliko desetina hiljada građana, pa Vam skrivanje istine i ne polazi za rukom. Bar ne u onom željenom obličju. Pri tom moram pohvaliti i nekolicinu novinara koji ne prihvataju Vaše „službene navode“, nego pišu po svom znanju i savjesti.

Elem, kad smo kod mog zdravstvenog stanja zapitaću Vas da li Vam je poznato da ću se narednih dana PONOVO podvrgnuti kliničkom ispitivanju radne sposobnosti. Odlično znate da sam prošle godine, na zahtjev MUP-a, punih 16 dana proveo na odjelu psihijatrije Opšte bolnice u Prijedoru radi ispitivanja radne sposobnosti. Poznato Vam je i da sam tim ispitivanjem pribavio DOKAZ o radnoj sposobnosti. Sad, pitam Vas javno i otvoreno: koliko ću još puta morati na sličan način dokazivati mentalno zdravlje? Narednog mjeseca dostaviću Vam novi dokaz da nisam mentalno bolestan, odnosno da sam radno sposoban, ali to sam učinio i prošle godine, pa se pokazalo zaludnim. Zato Vas pitam: koliko puta ću se morati podvrgavati raznim ispitivanjima, komisijama, pregledima i ino? No, važnije pitanje je zbog čega samo ja u kompletnom našem društvu moram dokazivati mentalnu sposobnost?

Istovremeno, žalim javnost obavijestiti u kakvim okolnostima moram dokazivati radnu sposobnost. To što su me Vaši poslušnici prinudno uputili na bolovanje podrazumijeva da su moji prihodi mjesecima unazad svedeni na nekih 200 maraka mjesečno (nakon umanjivanja plate po osnovu bolovanja). No, prema Vašim kriterijima to je još uvijek prevelik prihod za moju šestočlanu porodicu, pa ste odlučili potpuno me ostaviti bez primanja. Pitam Vas javno: koliko je još policajaca (osim mene) prošlog mjeseca ostalo bez plate? Samo zbog toga što sam odbio verifikovati krivotvorenu doznaku (nastalu izvršenjem krivičnih djela od strane mojih pretpostavljenih) ostavili ste me bez primanja. To je pokazatelj Vašeg upravljanja policijom! Gotovo mjesec dana sam pismeno i usmeno ukazivao na nezakonitosti počinjenje u vezi mog bolovanja, no, Vaše poslušničke službe su moje navode ignorisale, a svima im je prihvatljivo da radnik ostane bez naknade plate – jer tako želi direktor.

Zaista, gospodine direktore, kako je moguće da radnika prinudno uputite na bolovanje, a onda mu odbijete uplatiti zdravstveno osiguranje. Tražite od mene da se podvrgnem ispitivanju od strane invalidske komisije, a odbijate odgovoriti na moj upit kojim novcem da platim preglede i ocjenu komisije. Valjda naknadom plate koju mi niste isplatili!? Moram Vas upitati i kako da svojih troje djece otpremim u školu, ma kako da ih uopšte prehranim? Mogao bih Vam postaviti još nebrojeno sličnih pitanja, ali se vraćam na ono ključno: zbog čega se ovakve stvari samo meni dešavaju?

Nadalje, moram Vas zapitati i da li Vas poltroni redovno izvještavaju o tome koliko su nezakonitih i montiranih postupaka pokrenuli protiv mene. Zanimljivo, nedavno sam disciplinski presuđen, a da ni danas nemam jasnih saznanja zbog čega. Niti mi je tokom unutrašnjeg postupka to pojašnjeno, niti to mogu shvatiti iz dostavljene “presude“, no, činjenica je da sam kažnjen, a pitam: zbog čega? Nisam počinio niti jednu zabranjenu ili protivpravnu radnju, a izložen sam desetinama disciplinskih postupaka. Kako je to moguće? Elem, da mi bar hoće saopštiti zašto me terete (šta im je zakonska obaveza), pa da se mogu braniti. Važno je da su Vama referisali kako će mi narednih pet mjeseci na ime kazne odbijati po 20 odsto od plate, a ja se pitam od koje plate? Zar one koju ne primam? Ili ću ja morati plaćati MUP-u!?

Ipak, u kontekstu mog progona primjetna je jedna konstanta – Vi godinama kontinuirano unapređujete službena lica kakva iniciraju i vode postupke protiv mene. To što sam u odnosu na ranije postupke dokazao apsolutnu nevinost za Vas je irelevantno, važno je da svako ko započne progon protiv mene može računati na Vašu milost i unapređenje. To se jasno može vidjeti iz unapređenja Radomira Dukića, Boška Pandže, Dragana Milojice, Vojislava Pelkića, Dalibora Ivanića i drugih „vrlih načelnika“. Svima je zajedničko za su protiv mene vodili nezakonite i montirane postupke, te za to bili unapređivani na načelnička mjesta. To što su u kontekstu disciplinskog progona činili krivična djela za Vas je profesionalno prihvatljivo. I sad bi se svi zajedno trebali čuditi činjenici da unutar rukovodnih struktura policije postoji prava „utrka“ ko će protiv mene pokrenuti više postupaka (svi bi da budu načelnici). No, to govori o Vama! Ipak, i ovde se vraćam na pitanje – zašto baš ja?

U daljem, gospodine direktore, javnosti radi (Vama je to poznato) reći ću i zbog čega se upravo meni događaju opisane nezakonitosti. To šta Vi i Vaši poslušnici činite stručno se naziva SPREČAVANJE DOKAZIVANJA! Sav progon, ugrožavanja, nezakonitosti, manipulacije, nepravde i ino kakvom sam izložen jeste u funkciji sprečavanja dokazivanja sprege organizovanog kriminala i policije. Mnogi u ovoj zemlji govore o tome, no, moj problem je što ja ukazujem na konkretna krivična djela, na dokaze i na žrtve. Samo ja konkretno govorim o tome kako ste Vi i Vaši kriminalizovani saučesnici 2007. godine NEZAKONITO SPRIJEČILI ISTRAGU o zločinima prijedorskih zelenaša. Opštepoznato je da je desetak naših sugrađana počinilo samoubistva zbog torture zelenaša, da je stotine porodica godinama držano u bukvalno ropskom odnosu, da je opljačkana kompletna prijedorska privreda, da su pojedinci i društvo oštećeni za desetine miliona maraka, te da su tim (organizovanim) kriminalom pribavljene desetine miliona maraka protipravne koristi. Cio Prijeror zna da su pripadnici policije zelenašili, da su utjerivali dugove i reketirali, no, jedino ja sam pokušao da to procesuiram. Postoje konkretni dokazi Vaše nezakonite upletenosti u sprečavanje dokazivanja ovih zločina i to oba znamo! Zbog toga me godinama progonite!

Moj dalji problem je što javno ukazujem na Vašu odgovornost povodom desetak međusobno povezanih ubistava počinjenih u Prijedoru i Koz. Dubici. Vama lično je odlično poznata službena dokumentacija u kakvoj povezujem ove zločine, te kako objašnjavam vezu istih sa organizovanim kriminalom. Te 2008. godine, umjesto da mi omogućite okončanje istraga i procesuiranje počinilaca, Vi ste ponovo sprečavali dokazivanje (pomagali počiniocima). Gospodine direktore, direktno ste odgovorni za stradanja pojedinih nevinih građana Republike Srpske, a samo kako bi se prikrila Vaša upletenost u organizovani kriminal, i to je naprosto činjenica od koje ne dozvoljavam da pobjegnete. Pitam Vas javno: kako Vas nije sramota da me progonite zbog odgovora Alternativnoj televiziji na emisiju „Dosije“ o prijedorskim i dubičkim ubistvima? Pobrinuli ste se da u tim emisijama javnosti podastirete bezobzirne laži, da manipulišete sa građanima, da  brutalno gazite po stradanjima nevinih žrtava. Ja sam izrekao istinu iza koje stojim i danas, i pored svega šta mi činite!

Nadalje, hajde da govorimo o 2009. godini, kada ste me Vi i tadašnji direktor Uroš Pena nezakonito udaljili iz kriminalističke policije. To ste uradili kako bi spriječili razbijanje i procesuiranje tada najveće organizovane kriminalne grupe kradljivaca i krivotvoritelja skupocjenih automobila na području BiH-e. Po osnovu korespodencije kakvu sam tada upriličio sa direktorom Federalne uprave policije g-dinom Zlatkom Miletićem, u Federaciji BiH-e započeta je istraga kakva je obuhvatila na stotine krivotvorenih i kradenih vozila. Pitam Vas šta je urađeno u Republici Srpskoj, iako su organizatori i važniji akteri ovog kriminala živjeli i kriminalno djelovali na području Banjaluke i Prijedora? Osim što je od istih uzet mito, što je istraga spriječena, a ja nezakonito udaljen sa radnog mjesta! Kasnije je vozač direktora (Penin i Vaš) malčice pregovarao sa ovom kriminalnom grupom o tome kako da mi se osvete za moj rad. Tog vozača ste Vi unaprijedili u inspektora. Čestitam vam na tome!

Zatim, hoćemo li da govorimo o 2013. godini, kada ste me Vi lično nezakonito prerasporedili na drugo radno mjesto, a samo kako bi spriječili istragu o organizovanom kriminalu na štetu Fonda zdravstvenog osiguranja. Preko tri godine diljem Republike Srpske pojedine apoteke su prikazivale prometovanje skupim lijekom „Foster-sprej“ u pakovanju od 180 doza, a kakav uopšte nije bio dostupan na našem tržištu (fiktivno prometovanje). Tim kriminalom Fond zdravstva oštećen je za milionski iznos, bar po preliminarnim procjenama načinjenim na početku istrage, no, kako se sve to okončalo? Nakon što sam se u vezi tog kriminala obratio ministru Draganu Lukaču (ukazao mu šta se događa), poslije 15 mjseci držanja predmeta u ladici, podnesena je nekakva skalabudžena prijava protiv nekoliko počinilaca, pri čemu se istima uveliko pogodovalo, a gro počinjenog kriminala je ostao neprocesuiran. U stvari dogodilo se upravo ono zbog čega ste me nezakonito udaljili sa radnog mjesta i od tog perdmeta – organizovani kriminal ostao je neprocesuiran!

Na kraju, gospodine direktore, moram pomenuti još jedan segment mog progona, a to su terorističko-ekstremističke opasnosti kakve su se nadvile nad Republikom Srpskom. Posljednjih mjeseci objavio sam popriličan broj tekstova i intervja u kakvima tumačim opasnosti kakve nas okružuju. I to je ocijenjeno kao osnov za moje progonjenje! Žalosno! No, gdje je srž problema? U svojim tekstovima sam stručno i argumentovano ukazivao na propuste u radu policije na polju suzbijanja ekstremizma. I tu imamo jednu zanimljivu okolnost: najteža optužba protiv mene je što sam vrh policije nazvao „trustom mozgova“, a niti jednim jedinim pokušajem niko od postupajućih „kadija“ nije pokušao da osporava moje navode o teškim profesionalnim propustima. Uostalom, a šta „trust mozgova“ zna o fenomenu terorizma? Mnogim samoproklamovanim stručnjacima sam povredio sujete i to je moj najveći „grijeh“... ili sam ukazao na izdajničko ponašanje?

Uostalom, gospodine direktore, odgovorite javnosti na pitanja koliko je registrovanih pripadnika vehabijskoh pokreta od naše policije dobilo odobrenje za nabavljanje vatrenog oružja (poput Nerdina Ibrića ili Zikrije Krkića); zbog čega niko sa linije rada sprečavanja terorizma nije postupao u slučaju prošlogodišnjeg terorističkog napada u Kozarcu (i nije to prvi teroristički napad u tom mjestu), a koji su vaši „stručnjaci okvalifikovali kao teško ubistvo; zbog čega još uvijek niko nije uhapšen zbog terorističkog napad na premijera Aleksandra Vučića i zbog čega je taj čin neosnovano banalizovan kao ubistvo u pokušaju (lično sam u Federaciji izveo na desetine hapšenja i ne shvatam u čemu je problem)? Mogao bih Vam postaviti na desetine sličnih pitanja, ali smatram da je i ovo previše. U stvari, sve ovo je i više nego dovoljno da se otvori pitanje Vaše smjene. Kada bi bar na trenutak zastali i razmislili zaključili biste da ja nisam Vaš problem (da me iracionalno progonite), nego da je Vaš najveći problem to što nakaradno radite svoj posao.

„ZABRANJENI ANALITIČAR“

     Borislav Radovanović