уторак, 13. јун 2017.

SVJEDOČIM: Ubijeni Radovan „Cule“ Grbić bio je svjedok Suda BiH


Ovim tekstom javno svjedočim da je ubijeni „Cule“ Grbić bio svjedok Suda BiH u postupku protiv kriminalne organizacije Saše Milakovića, ali i o sprezi vrha MUP RS sa Milakovićima i organizovanim kriminalom uopšteI pitam se da li ministar Lukač gradi sopstvenu narko organizaciju?


Piše: Borislav Radovanović

Kao što sam najavio: ovim tekstom objelodanjujem drugi dio svoje izjave iz decembra prošle godine, koju pripadnici MUP-a već pola godine skrivaju u ladicama, a posljednjih 15-ak dana to čini i sam ministar Dragan Lukač.

Konkretno, svjedočio sam kako od kraja 2012. godine pratim pokušaje da se članovi porodice Milaković vrate u BiH-u (u bjekstvu od 2003.), te da su sa tim problemom upoznati svi u vrhu naše policije, od direktora Darka Ćuluma, pa naniže. Ako treba objelodaniću i dokaze na kojima to baziram.

Međutim, u svojoj izjavi fokusiram se na povezanost bivšeg i sadašnjeg načelnika PU/CJB Prijedor, Vojislava Pelkića i Dalibora Ivanića, sa Sašom Milakovićem. Upravo zbog ove koruptivno-kriminalne veze oba vajna načelnika protivpravno na mjestu „vozača-pratioca“ drže Milakovićevog deklarisanog saradnika policajca Danka Karanovića.

U daljem govorim kako mi je od više različitih izvora potvrđena direktna veza između ministra Dragana Lukača i Saše Milakovića.


Sad, ovakve veze objašnjavaju zbog čega MUP nikada nije inicirao postupak oduzimanja nelegalno stečene imovine od porodice Milaković iako je Milorad Milaković pravosnažno presuđen na devet godina zatvora (kasnije na volšeben način otputovao na „sahranu“ žive žene). U njegovoj presudi stoji kako je imovina stečena nezakonitom/ropskom eksploatacijom preko 245 žena u svrhu prostitucije. Znači, postoji pravni osnov za oduzimanje pozamašne imovine (hotel, kuće i ino), ali to MUP ne zanima. Vidimo i zašto!

Danas je i njegov sin Saša Milaković presuđen na „smiješnih“ 18 mjeseci. Godinama sam tvrdio šta će se ovde dogoditi ovakva pravna manipulacija, i na kraju se to potvrdilo kao tačno. Naime, govorio sam kako će sad Saša Milaković tvrditi da je bio tek pripadnik kriminalne organizacije svog oca i po nagodbi izdejstvovati mininalnu kaznu, dok njegov brat i majka neće ni odgovarati.

Ovaj „pravni hindžubis“ odvija se pred očima cijele javnosti i građana ove države. Svima je znano da je Saša Milaković organizovao kriminalnu organizaciju i njeme suvereno upravljao, dok je njegov otac bio gotovo marginalan član. No Tužilaštvo i Sud BiH su povjerovali u ovu „bajku“ i Sašu presudili na sramnih 18 mjeseci zatvora - zato što je u ropskom odnosu držao 245 žena (dokazano!) i prisiljavao ih na prostituciju.

Da je to tako dovoljno je bilo ostvariti uvid u izjavu ubijenog Radovana „Cule“ Grbića datu Tužilaštvu BiH (međunarodnom tužiocu Džonatanu Ratelu). Upravo je Grbić svjedočio o strukturi i upravljanju kriminalnom organizacijom, o zlostavljanju žena, pa sve do „nečinjenja“ nadležnih organa. Ta izjava je onemogućavala obmanjivanje suda u pogledu ko je upravljao organizacijom – Saša ili Milorad. Upravo ta izjava je obezbjeđivala da Saša Milaković, kao organizator i vođa, mora dobiti veću kaznu od devet godina zatvora (koliko je dobio njegov otac kao član).

Elem, da se Radovan Grbić ne bi pojavio na sudu pobrinuo se opasan ubojica koji ga je aprila 2014. godine pokosio rafalom, a potom i „ovjerio“. Pri tom, nije problem samo u svjedočenju, nego i u animozitetu između Grbića i Milakovića, gdje je „Cule“ otvoreno prijetio da njima u Prijedor nema povratka.

Danas više nema Grbića da „brani“ svoju izjavu, uskoro možda neće biti ni mene, pa su mi ova javna svjedočenja jedino šta mi je preostalo. Zato ću se osvrnuti na još jedan element moje izjave. Naime, kako kažu raspoložive informacije kad je novembra 2013. formiran CJB Prijedor tadašnji načelnik Vojislav Peklić je sa Milakovićima pregovarao kako da mene udalje iz grupe za suzbijanje organizovanog kriminala. Pritom, Pelkić se nije bavio "sitnicom" poput činjenice da sam ja trenutno jedan od klučnih svjedoka u ovom postupku.


AKO MENE UBIJU SLJEDEĆA ŽRTVA JE DIREKTOR POLICIJE DARKO ĆULUM!


Nije tajna da su moji dokazi, nakon što sam ga uhapsio, Miloradu Milakoviću „donijeli“ devetogodišnju robiju.  Zna to odlično direktor policije Darko Ćulum, baš kao što zna i mnoge druge informacije, koje ga čine potencijalnom metom!

Takođe, nije tajna ni da sam početkom 2013., kad je Milakovića hotelom i diskotekom upravljao Miroslav „Džek“ Samardžija, dostavio vrhu policije informaciju u kakvoj detaljno opisujem neprijmereno ponašanje policije spram ovog legla kriminala.

Konkretno sam obrazložio kakav kriminalac je „novi vlasnik“ Samardžija, te da Milakovići i dalje tu drže dio kapitala i posla. I šta se dogodilo? Pripadnici policije koji su obezbjeđivali objekat (za 100 maraka za noć), baš kao i njihovi šefovi iz VIP loža (dobijali po 500 maraka za noć), razbježali su se kao miševi, no, ništa preko toga. Normalno, čuvanje objekta preuzeo je Milakovića „mazga“ Danko Karanović i 5-6 prijedorskih karikaturnih inspektora.

Ono šta je ovde ključno jeste da su desetine miliona maraka od narkotika i kriminala uopšte u tom objektu oprane i vraćene u legalne tokove. Dogodilo se ono na šta sam ukazivao, šta sam pokušavao da procesuiram. No, da se to ne bi dogodilo Pelkić, Ivanić i ministar Lukač su mi uništili karijeru.

Elem, ono šta mi ne mogu oduzeti jeste moje znanje i iskustvo. Dok sam živ boriću se protiv sprege policije i organizovanog kriminala. Ono šta najviše mrzim jeste kriminalizovan policajac, pa bio on ovog trenutka ministar, načelnik ili samoprozvani „pratilac“. To je moj životni moto i ostajem mu vijeran – dok sam živ, pa makar to bilo do sutra.

Dakle, ovim tekstom načinio sam jedan krupan korak raskrinkavanja sprege policije i kriminala, a to je tek „promil“ onoga šta objektivno znam. Dok god našom policijom budu upravljali kriminalci poput Lukača, Pelkića i sličnih računajte da ću i ja pisati ovakve tekstove.

Za kraj iznosim možda i najvažniji momenat u ovom tekstu. Naime, poslije „Culeta“ Grbića, na identičan način i po svemu sudeči od strane istog lica, ubijeno je još nekoliko osoba povezanih sa narko poslovima. Sa druge strane, osvjedočeni kriminalci poput Saše Milakovića vraćaju se u ovu zemlju.


Razmišljam:

DA LI MINISTAR DRAGAN LUKAČ GRADI SOPSTVENU NARKO ORGANIZACIJU?

Prema mojim, doduše još uvijek neprovjerenim, procjenama ovo mi opasno smrdi na pokušaj ministra da preuzme narko tržište Republike Srpske, ili bar šire banjalučke regije (sa prijedorskom). Onaj ko sumnja u ovakvu mogućnost doista je naivan. Svaka vlast ex-Yu državica nastoji uspostaviti kontrolu nad narko tržištem i to je tako već decenijama.

Uostalo, nisu banjalučki narko-inspektori pohapšeni zato što je snimak jednog od njih dostavljen SIPA (Goranu Zupcu), pa čak ni Odboru za bezbjednost NS RS, nego zato što je procurio u javnost, pa se moralo presijecati nešto šta je u MUP-u bila „javna tajna“, odnosno veza između inkrimisanih inspektora i vrha MUP-a. Baš kao i to da su se „Lukačovi specijalci“ bavili pljačkama, obezbjeđivanjem objekata, reketom i ino. Koliko ja znam, a znam (!), našem ministru je „belo“ najdraža „boja“...


Ostajte sa „zabranjenim analitičarom“!