Dodika uputiti na vanredni ljekarski pregled

Posljednjih dana predsjednik Srpske daje izjave kakve bude ozbiljne sumnje u njegovo poimanje vremena i prostora, ili u njegovu zdravorazumsku spoznaju. Na suđenju protiv Mladena Bosića je korišten nalaz vještaka psihijatrijske struke u kom nedvosmisleno stoji da je zdravlje predsjednika narušeno i samo je pitanje: do koje mjere? Boluje li predsjednik od „ratnog posttraumatskog stresa“?

Piše: Borislav Radovanović

Svjestan sam da Milorad Dodik trenutno tetura svoje posljednje političke korake, da je na kraju političke karijere, da strahuje od sudskog progona, gubitka (nagomilane!) imovine... Pisao sam o tome kako se po njega reflektovalo produženje američkih sankcija. Nisu to stvari kakve čovjek može podnijeti bez ozbiljnih posljedica na psihološkoj bazi.

Isatovremeno, baš kao i najšira javnost ovih dana pratim međusobna prepucavanja predsjednika Dodika i ministra Mektića. U tom smislu doista sam zabrinut za predsjednikovo zdravlje, a primarno na bazi njegovih izjava kakve bude ozbiljne sumnje.

Na stranu što Dodik nekakva dva stana u Beogradu prodaje zadnjih dvije decenije. Kad god se postavi pitanje porijekla njegove imovine on potegne prodaju DVA STANA. Ipak, to možemo podvesti pod zdravorazumske manipulacije u domenu finansijskih špekulacija.

Sa druge strane, kako objasniti predsjednikove tvrdnje da je imao ratni raspored na aerodromu Mahovljani, koji je, kao što je opštepoznato, bombardovan od NATO avijacije? Po njegovom javno objelodanjenom svjedočenju predsjednik je kao poručnik na samom početku rata proveo nekih tri mjeseca na aerodromu Mahovljani, dok je sporno bombardovanje dogodilo se dvije-tri godine kasnije.

Dakle, o čemu to Milorad Dodik govori? Kakve veze ima njegov ratni raspored sa početka rata, prije negoli se uopšte i zapucalo, sa bombardovanjem do kog je došlo godinama kasnije?

Nesporna je činjenica da je naš „hrabri“ predsjednik vrijeme bombardovanja proveo u Beogradu, gdje mu se i porodica nalazila. Pa zar smo zaboravili sa kakvom „mukom“ je suprugu nagovorio da se iz Beograda vrati u Banjaluku davne 1998. godine, kad je već postao predsjednik vlade?

Dobro je znano gdje su se on i njegova porodica nalazili u vrijeme NATO bombardovanja, pa je nejasno šta on danas pokušava reći. Da li je to pokušaj manipulacije ili posljedica psihološkog poremećaja u domenu vremenske orjentacije?

U daljem valja proanalizirati taj famozni orden koji je Karadžić dodijelio Dodiku za „ratne zasluge“. Opštepoznato je da je Karadžić svojevremeno svim poslanicima „prvog saziva“ parlamenta Republike Srpske dodijelio ordenje. U tom smislu je iz čiste kurtoazije dodijelio orden i jedinom „opozicionaru“ tog saziva parlamenta - Miloradu Dodiku.

To znaju svi akteri tih događanja i prosto me čudi da o tome ćute. U stvari ne čudi me toliko kad pogledam kako se ponašaju članovi asocijacije „Stvaraoci Republike Srpske“, sa Momčilom Krajišnikom na čelu. Ta grupa interesandžija je „zaboravila“ da Dodik nikada nije bio politički akter važan za sudbinu Srpske, a svi znamo i zašto. Dodik im godinama obećava „masna primanja“ ukoliko ćute o tome da ga je Karadžić odlikovao kako na Zapadu ne bi pomislili da on izoluje njihove pulene. Ili, da Milošević ne bi pomislio kako Karadžić diskredituje njegovog „Trojanca“, a sve u zavisnosti od Dodikovih trenutnih interesa.

Inače, što se tiče Dodikovog „bitisanja“ u tom famoznom ratnom parlamentu valja se prisjetiti činjenice da je do tog „saziva“ došlo tako što su poslanici srpske nacionalnosti napustili parlament prijeratne Republike BiH.

Dodik se u predratnom parlamentu našao kao kadar Ante Markovića, a pravo pitanje je: kako se obreo u novoformiranom srpskom parlamentu? Po mom ubjeđenju, iako je bio raspoređen daleko od bilokakvih ratnih dejstava (aerodrom) Dodiku se nije mililo „ginuti“ za Republiku Srpsku, pa je ipak odlučio se za lagodnu i sigurnu poslaničku fotelju. Njemu je mandat samo služio kao sigurna „odstupnica“ od mobilizacije i ništa više!

Međutim, kriminalistika poznaje fenomen „fingiranje sjećanja“, pa je tako shvatljivo da i Milorad Dodik vremenom počinje vjerovati u hiljadu puta ponovljene laži povodom vlastitog učešća u stvaranju Republike Srpske? Samo, kad vjerujete u sopstvene laži to je indikator psihološkog poremećaja. Eto, moguće je da i Dodik „oboli“ od ratnog posttraumatskog stersa!

Za kraj moram podsjetiti da je Milorad Dodik u sudskom postupku protiv Mladena Bosića koristio nalaze vješteka psihijatrijske struke u kakvima je utvrđeno da je zbog političkih prozivki došlo do narušavanja njegovog mentalnog zdravlja. Vjerojatno se nešto slično dogodilo i u slučaju tužbe protiv Nikole Dronjka.

Sad, ako svakodnevne i našem političkom diskursu karakteristične prozivke mogu kod predsjednika proizvesti teške psihološke poremećaje, a kako onda tumačiti njegovo ponašanje povodom aktuelnih događaja???

Američke sankcije primirale su ga na teške političke zaokrete, pa se tako sve češće bavi idejom vraćanja na mjesto premijera. Umjesto da karijeru okonča kao član Predsjedništva BiH, kako je to planirao.

No, ono šta kod njega povlači paničan strah jeste mogućnost uvođenje sankcija EU, a šta je vrlo vjerojatno narednih mjeseci. To znači politički sunovrat neviđenih razmjera! Pa onda slijedi krivični progon, pa oduzimanje imovine... Zna iz Sanaderovog slučaja kako to već funkcioniše.Takvi strahovi van svake sumnje kod predsjednika proizvode haotične reakcije, kako prednje pomenuh, pa se doista moramo zapitati: da li je vrijeme da predsjednika upute na vanredni ljekarski pregled?