Politički zombi MiloHLad Dodik

Inauguracija Aleksandra Vučića je nedvosmisleno pokazala da je MiloHLad Dodik politički „mrtav“, da broji posljednje dane burne političke karijere, sam, prepušten sudbini i živ „zaboravljen“. Čak ni vlastito ime ne smije izgovoriti zbog onog famoznog slova „r“, koje ga je dovelo do ovakvog političkog sunovrata.

Piše: Borislav Radovanović

Da li su režimski mediji Republike Srpske izvijestili o bar jednom bilateralnom sastanku predsjednika Dodika, ili pokazali ma kakvu fotografiju sa nekim od učesnika inauguralnog skupa? Ništa! Zašto? Prosto, predsjednik Srpske, iako de fakto svojevrstan domaćin, bio je od ostalih ignorisan, „zaobilažen u širokom luku“, kužan...

Da se ovakav skup dogodio ranije, pa bilo to i samo nekoliko mjeseci, režimski mediji bi prosto brujali o brojnim „korisnim“ kontaktima našeg predsjednika. Dodik bi se na ovom skupu ponašao kao „zvanični zamjenik domaćina“. No, istina je surova – DODIK JE POLITIČKI MRTVAC!

Te činjenice su bili svjesni apsolutno svi akteri inače doista veličanstvene srpske svečanosti i upravo zbog toga su od Dodika okretali glave. Koji to čin ili trenutak je doveo do ovakvog odnosa prema „Velikom Baji“?

Netom pred ovaj skup, igrom slučaja ili ciljno, američki predsjednik Donald Tramp potpisao je akt u kojem Dodika ostavlja na „crnoj listi“. Mogu da se i složim sa Obradom Kesićem da je u pitanju rutinsko produženje sankcija, no ostaje nepremostiva činjenica da je Dodik ostao na ovoj nimalo naivnoj listi osoba opasnih po američke interese.

I ko da se sastane sa osobom sa američke „crne liste“?

Ili, ne dao Bog, da neko fotografiše nečije rukovanje, zagrljaj ili tek puko nalaženje u blizini takvih?! Na takav čin se odvažio samo domaćin Aleksandar Vučić, no njemu se može tako. Zašto?

Ranije sam pisao o tome kako sumnjam da je upravo Vučić, preko potpredsjednika Džozefa Bajdena, izdejstvovao Dodikovo stavljenje pod američke sankcije. I rekao sam kako je to učinio u funkciji njegove konačne političke eliminacije obzirom da se nikako ne uklapa u Vučićeve (čitaj: Angele Merkel) planove za Zapadni Balkan.

Zato Vučić može Dodika pozvati, „bratski“ zagrliti i poljubiti (kao što italijanski mafijaški kumovi ljube osuđenike na smrt). Međutim, to nije ohrabrilo niti jednog drugog aktera skupa da se bar približi Dodiku na „prisnu razdaljinu“. I to se tokom inauguracije pokazalo kao nedvosmislena činjenica.

Zašto Dodik ne smije ni svoje ime izgovoriti?

Vidite, MiloHLad Dodik je odlično svjestan situacije u kojoj se našao. Zato zadnjih nekoliko dana sa njegove strane imamo muk kakvom svi svjedočimo. Odlično naš predsjednik zna da se od njega čeka da samo izgovori riječ REFERENDUM, u ma kom smislu i bez obzira u kakvim okolnostima.

Zato Dodik ni vlastito ime ne smije izgovoriti jer sadrži famozno slovo „r“, koje bi neko mogao „pogrešno“ protumačiti i iskoristiti protiv njega. Zna Dodik šta slijedi u ovakvoj situaciji.

Nakon njegovog potvrđivanja na američkoj „crnoj listi“ samo se čeka ko će biti sljedeći subjekt koji će slične sankcije uvesti Dodiku, a sve pod famom tog nesrećnog slova „r“ sa kojim se ovaj malo previše poigravao.

Da li će to biti američki satelit Velika Britanija? Moguće. No, ono od čega Dodik strahuje jeste reakcija njemačke kancelarke Angele Merkel. Sasvim realno možemo očekivati da kancelarka lično donese adekvatan ukaz, no mnogo je realnije da to prepusti briselskoj administraciji pod njenom čvrstom kontrolom.

Dodikov muk posljednjih dana reakcija je paničnog straha od objelodanjivanja vijesti da je Evropska unija uvela mu sankcije slične američkim. To je onaj posljednji čin političke eliminacije, „glogov kolac u srcu zombija“. Odlično Dodik zna kako kotira kod njemačke kancelarke i upravo sa te strane očekuje posljednji udarac koji ga razara na razinu atoma.

Politička kampanja bez slova „R“!

U kakvim se političkim (ne)prilikama našao MiloHLad Dodik svjedoče i njegove političke vratolomije posljednjih dana. Do prije nekoliko mjeseci bio je uvjeren da će političku karijeru okončati sa dva mandata u Predsjedništvu BiH. Elem, kako je postajao svjestan da neće biti skinut sa američke „crne liste“ započinje svojevrstan salto mortale u vidu ideje o vraćanju na mjesto premijera Srpske.

Sad, kako provesti izbornu kampanju kad ne smijete izgovoriti slovo „r“, a kamoli riječ referendum na kakvoj je preko decenije bazirao svoj politički opus? Nema od toga ništa. Ono šta našeg MiloHLada čeka jeste potpuno povlačenje sa političke scene i to bi mu bila ponajbolja opcija.

No, hazard kakav jeste vjerojati je da će pokušati još koji politički „hindžubis“, šta će ga upravo i dovesti do Konačnog suda u vidu sankcija EU. Uglavnom, bilo kako bilo, biće zanimljivo pratiti MiloHLadovo zamuckivanje u svim situacijama kad treba izgovoriti pogubno slovo „r“.

Odlaze i Izetbegović i Čović!

Pažljivi posmatrači mogu uočiti kako i kod Bakira Izetbegovića imamo identičan „muk“ kao i kod Dodika. To dolazi iz proste činjenice da je svjestan kako i njegov politički kraj neminovno dolazi. Na prostor Zapadnoga Balkana u punom intenzitetu vraća se „Njemačka inicijativa“ o stvaranju ekonomske unije Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije, potpuno mijenjenje političkih odnosa i stanja, te pripremanje prostora za pristupanje EU.

Imamo trenutno nekakve pokušaje „NATO jastrebova“ da ponovo (!) razore ili bar odgode ovu dobrodošlu inicijativu, međutim, sve to je svedeno na nivo trećerazrednih sluga. Sa druge strane imamo direktnni aktivizam moćne Angele Merkel i nije teško procijeniti ko će u ovom nazovi sukobu pobijediti.

No, ključan je prvi korak ove Inicijative, a on se tiče srpsko-bosanskih odnosa, gdje se već zna da Angela Merkel sa „trojcem bez kormilara“ Dodikom, Izetbegovićem i Čovićem ne želi imati nikakvog kontakta. Svjestan je toga i Bakir Izetbegović tako da se uglavnom posvetio saniranju migrene.

Zato, sa druge strane, interesantni su „posljednji trzaji“ Dragana Čovića. Odjednom, naoko bez jasnih motiva i razloga, opredjeljuje se za nacionalističku retoriku i obećanja kakva i sam zna da ne može ispuniti. Šta to čini Dragan Čović? Prosto: ne želi da ostane upamćen kao kleptokrata, smutljivac i mešetar, nego kao „heroj“ koji se borio za hrvatske interese. Kad već odlazi nastoji to učiniti u velikom stilu!

Rado bi i MiloHLad Dodik otišao u „velikom stilu“, no, baš kao i Izetbegović i Čović, svjestan je da će njegovo rušenje dijelom ići preko krivičnog progona. U stvari, krivični progon će nastupiti kao automatska reakcija nakon političke eliminacije. Sad, kako zapjevati „Ne može nam niko ništa...!!!“ ako strahujete od robije, gubitka imovine i uvijek prisutne satanizacije??? Ovih dana MiloHLadu nije do pjesme...