недеља, 10. јун 2018.

ĆERANIĆ NAPOKON POGODIO: Počela „Davidova obojena revolucija“!


„PRAVDA ZA DAVIDA“ je doista čudna zajednica. Kad su unutar samih institucija Republike Srpske svi „digli ruke“ od istih tih institucija ova nesvakidašnja zajednica bori se za naše institucije. Eto kako bi sačuvali „dignitet“ Fakulteta bezbjednosti i samog MUP-a, gdje je Predrag Ćeranić dekan i savjetnik, morali smo osmisliti nekakvu „obojenu revoluciju“ samo kako ne bi ispalo da Ćeranić godinama lupa nebuloze.


Piše: Borislav Radovanović

Godinam unazad Predrag Ćeranić i jedna ekipa „samoprozvanih stručnjaka“ sluđuju ljude pričama o krvoprolićima, o teškim ugrožavanjima Srpske i srpskog naroda, o „nestanku čovječanstva“... I uvijek priču svode na tu „nesrećnu Banjaluku“, kao epicentar „napada koji samo što nije uslijedio“.

Šta je najgore: uvijek njihove priče idu u pravcu da će u toj našoj Banjaluci neki „nevaljali Srbi“ razbijati izloge, paliti gume, rušiti zgrade institucija... Mnogi misle da u Gospodskoj ulici kafići su poluprazni zato što narod nema para. Griješe: ljudi se boje da će biti aktivirana razorna eksplozivna naprava, da će uslijediti juriš nekakvih fanatika, da će Marsovci baš iz centra grada krenuti ka osvajanju planete... Po Ćeraniću i sličnima, a sve servirano preko RTRS-e, takve stavri samo što nisu uslijedile i normalno je da se ljudi boje.

No, imamo jednu „poraznu istinu“ – za sve ove godine u toj „opasnoj“ Banjaluci nije se dogodio ni najmanji incident. Možda je negdje neka bena razbila pivsku bocu, ali je policija u tom slučaju utvrdila da je narušen javni red i mir, te da to nema nikakve veze sa politikom, revolucijama, svjetskim zavjerama i ino. I sad se nalazimo u ozbiljnom problemu.

Na jednoj strani PREDSTAVNICI INSTITUCIJA poput Ćeranića (dekana i savjetnika, dakle iz dvije institucije) tvrde nešto šta godinama nikako da se desi. To u „PRAVDI ZA DAVIDA“ više nismo mogli dozvoliti. Zamislite, da neko posumnja kako naš najveći stručnjak za bezbjednost (bar po funkciji dekana Fakulteta bezbjednosti) i savjetnik ministra MUP-a Dragana Lukača u stvari samo „lupeta gluposti“. To bi bio ozbiljan udarac našim institucijama.

Zato smo organizovali „Davidovu obojenu revoluciju“ onako kako smo znali i umjeli. Pošto „Čika Soroš“ nije baš odrješite ruke (kako tvrdi Ćeranić) morali smo se snalaziti sa onim šta imamo. Kupljeno je bojica i bojanki taman za ono dječice koja su se nalazila na Davidovom trgu. Da Soroš napokon „odriješi kesu“ kupili bi bojica i bojanki za svu djecu Balkana, pa da ih malčice zabavimo i razveselimo.

U stvari ovo šta je urađeno ima smisla i spram te dječice koju roditelji dovode na Davidov trg, a oni baš i ne rezumiju da njihovi roditelji to čine zarad njihove budućnosti. Čak je upitno koliko oni najmlađi uopšte razumiju šta se tu dešava. Zato je „Tata Davor“ pobrinuo se da i ta dječica u svemu ovome nađu nešto zanimljivo, zabavno. Dobili su bojice i bojanke, a oni znaju šta sa tim treba činiti – i to su odmah pokazali.

Elem, ima u svemu ovome još jedna društvena anomalija koju ćemo morati urediti već najavljenim „DAVIDOVIM ZAKONIMA“. Zar je normalno da glađani Republike Srpske godinama obezbjeđuju sredstva za NAJMANJE DVIJE PLATE (šta se zna) nekom Ćeraniću, a da da bi ovaj „čuvao“ Banjaluku od samih Banjalučana, pa i od svih građana Republike Srpske kojima je Banja Luka republički administrativni centar?

Majko moja, pa sjetimo se samo šta je taj čovjek sve najavljivao proteklih godina. Je li se išta desilo od onoga šta je „prognozirao“? No, valja znati da Predrag Ćeranić to čini kao PREDSTAVNIK INSTITUCIJA, kao zaposleni u unstitucijama kog građani plaćaju. Druga stvar je čak mnogo važnija: predstavnici institucija obavezni su javnost informisati ISTINITO i OBJEKTIVNO. Je li ono šta „javni službenik“ Ćeranić javnosti plasira preko RTRS i SRNA (javnih ustanova!) istinito i objektivno?

Upravo naši „javni“ servisi RTRS i SRNA danima plasiraju policijske stavove kako bi tužilaštvo trebalo saslušavati članove „PRAVDE ZA DAVIDA“, a posebno „blogere“, zbog onoga šta emituju na društvenim mrežama. Kažu da svi lažu! Sa druge strane možemo li mi postaviti sasvim legitimno pitanje: laže li Ćeranić? Ili, zašto tužilaštvo nikako da sasluša tog Ćeranića za „silne prognoze“ koje godinama nikako da se materijalizuju?

Sve u svemu: moraćemo ozbiljno razmisliti o tome da tužilaštvu počnu podnositi krivične prijave svi oni koje je Ćeranić godinama javno optuživao za sve i svašta – i to sa pozicije predstavnika institucija i nekog kog građani plaćaju!