Da li je neko demantovao informaciju Slobodana Vaskovića da je iz Karanovog zavoda nestao komad Davidove odjeće? U stvari, pravo pitanje je: gdje se uopšte nalaze Davidovove stvari izuzete nakon obdukcije i šta se sa istima radi? Obzirom na način ubistva na Davidovoj odjeći nalazi se na stotine hiljada mikrobioloških dokaza koji direktno vode ka identifikovanju ubojica, a nemamo saznanja da se na tom planu bilošta čini.
Piše: Borislav Radovanović
Vidimo da zločinci i banditi redom žale zbog toga što je krivično djelo „Kleveta“ uklonjeno iz našeg krivičnog zakona. To je učinjeno naprosto zato što se kosi sa ustavom (ukoliko nisu znali!). No, neki isto tako imaju „pravo“ da žale zbog toga što je iz istih razloga ukinuta smrtna kazna. Znate li koliko siromašnu Republiku Srpsku košta nečije robijanje do 45 godina, a zašto uludo bacati tako ogroman novac?
Stari iskusni kriminalistički tehničari odjeći ubijenog prilazili su kao „nacionalnom blagu“. Tu se u pravilu nalazi nepresušan izvor dokaza, a od kako je mikrobiologija uznapredovala krivična djela poput Davidovog ubistva rješavaju se rutinski. Kad tome dodamo raspoložive tehničko-tehnološke kapacitete nema potrebe da mnogo mozgamo šta je ovde suštinski problem. Počinjeno je još jedno „ubistvo sa policijskim pečatom“!
Obzirom na to kakvom nasilju je David Dragičević zaživotno izložen na njegovoj odjeći i drugim predmetima nalazi se bukvalno na stotine hiljada mikrobioloških (epitela, hemijskih čestica, vlakana i ino) i drugih tragova koji nepobitno vode ka njegovim neposrednim ubojicama i sredstvima počinjenja zločina. Možda će neki „stručnjak“ ustvrditi kako je voda „uništila mikrotragove“. Da ne bi slušali takve gluposti u startu ukazujem da se to nikada ne pretpostavlja unaprijed, nego se prema pravilima struke istraži.
Kriminalistika i krivičnoprocesno pravo utvrđuju vrlo jasne procedure postupanja sa odjećom ubijenog kao izvorom dokaza (evidentiranje, sušenje, pakovanje, deponovanje). Kad imate brutalno fizičko nasilje kao u Davidovom usmrćenju fond mikrobioloških tragova je bukvalno nepresušan i NEUNIŠTIV. Imao sam priliku posmatrati vrhunskog krim-tehničara kako nakon djelovanja veće količine vode izuzima izvanredan otisak papilarnih linija, a to je trag mnogo osjetljiviji od epitela (otpale sasušene ćelije kože) ili hemijskih čestica.
Doktor Karan je pred Anketnim odborom mnogo puta pominjao kako ljudi „griješe“ usljed gledanja popularnih kriminalističkih serija. Lično nemam potrebu „griješiti“ obzirom da sam prije preko decenije upoznao tadašnjeg šefa DNA laboratorija hrvatske policije. Još tada je hrvatski MUP imao uveliko razrađen sistem identifikovanja počinilaca krivičnih djela preko mikrobioloških tragova, do nivoa epitela, te bazu podataka sa 11 000 registrovanih kriminalaca. Sve šta im je bilo potrebno jesu osposobljeni kriminalistički tehničari. Na sve to ispriča mi čovjek kako su preko vještačenja za potrebe parničnih postupaka (npr. utvrđivanje očinstva) odavno povratili uložena stredstva i da na kupljenoj opremi ZARAĐUJU.
No, vratimo se Davidovoj odjeći. Prema izvještaju Zavoda za sudsku medicinu odjeća je izuzeta bez ikakvih oštećenja, te predata policiji. Istovremeno su predati i svi predmeti nađeni u džepovima ubijenog. Procedure postupanja sa dokazima u krivičnom postupku su vrlo precizno definisane, a pored tužilačke uobziruju i sudsku kontrolu nad dokazima i procedurama. Sa tog stanovišta prvo moramo razjasniti gdje se trenutno nalazi Davidova odjeća i obuća, njegove lične stvari, ali i „dokazi“ njegove navodne krađe iz kuće Rađenovih.
Svi ti predmeti kao dokazi ODMAH po preuzimanju iz Karanovog zavoda MORALI su biti predani u sudski depozit. Normalno, prethodno ih je prema propisanim procedurama trebalo evidentirati, kriminalističko-tehnički obraditi, popakovati i dostaviti sudu. Nakon toga svako izuzimanje predmeta podrazumijeva sudsko odobrenje i to sa striktno utvrđenom svrhom izuzimanja, te vraćanja sudu nakon okončanja potrebnih radnji. Šta je stvarno učinjeno sa svim tim dokazima treba pod hitno provjeriti! Da je ispoštovana zakonska procedura prva radnja bila bi zapisničko identifikovanje predmeta na koje bi Davor bio pozvan kao legitimni zastupnik, ali sačekajmo da doznamo „zvanična obrazloženja“.
No, pitanje svih pitanja jeste: koje radnje je tužilaštvo preduzelo na planu izuzimanja mikrobioloških i drugih tragova sa odjeće i drugih predmeta? Znači, šta je uopšte preduzeto na planu traženja tragova koji mogu identifikovati neposredne počinioce. Postoji mogućnost da je Zavodu za sudsku medicinu na tom planu izdana naredba, pa da je stvarno došlo do „krađe“ predmeta kako to Vasković navodi, no to treba podrobno ispitati.
S tim u vezi valja istaći činjenicu da Karanov zavod nije adekvatno opremljen i licenciran (utvrdio Anketni odbor!), pa se postavlja pitanje smislenosti takvih naredbi. U neposrednom okruženju imamo mnogo opremljenije laboratorije, koje mogu ujedno izvršiti i pretragu i dostaviti validne dokaze. Znaju to u Lepirovom tužilaštvu odlično. Uostalom, dobili su ponude od najopremljenijih forenzičkih laboratorija svijeta, pa je pravo „čudo“ da to ne koriste. Ili im nije u interesu da se počinioci pronađu?!?!
Ovde po ini puta dolazimo do pitanja: u kom vijeku se Želimir Lepir planira izjasniti u pogledu pravne kvalifikacije ovog događaja. Ukoliko prihvata Davorovu i moju prijavu „Teškog ubistva“ onda nema šta čekati, nego da ODMAH Davidovu odjeću uputi u neki od respektabilnih forenzičkih centara radi adekvatnih vještačenja. Sa druge strane, ako i dalje stoji na polazištu da je ovde u pitanju „nesporan zades“ – neka sve Davidove stvari vrati Davoru kao pravnom zastupniku. U „PRAVDI ZA DAVIDA“ odlično znamo šta činiti u tom slučaju.
Protiv Lepira, Vreće, Lukača, Ilića i Ćuluma prijave su već spremne (u stvari već su i dostavljene i „trik-formi“), a sad ćemo pitanje Lepirove odgovornosti dodatno preispitati. Javno predlažem Davoru Dragičeviću da već u ponedeljak ode kod Lepira i zatraži da mu vrati Davidove stvari. Ako je Lepir i dalje na stanovištu da se David „zadesno utopio bez elemenata krivičnog djela“ onda više nema zakonskog uporišta da njegove stvari drži (na mjestu koje tek treba utvrditi!).
Odbijanje da Davoru preda stvari njegovog djeteta povlači kristalno jasnu alternativu – izdavanje naredbe policiji o sprovođenju istrage protiv NN počinioca za krivično djelo „Teško ubistvo“. U stvari ima još jednu opciju, koju je davno trebao preduzeti: da policiji uz adekvatnu naredbu o postupanju dostavi Davorovu i moju prijavu za „Teško ubistvo“. Što se tiče Glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švrake neka i dalje „važe“ Davorov i moj prijedlog za promjenom tužilačkog tima. Vrlo brzo ćemo potegnuti i pitanje njegove krivične odgovornosti. Baš kao i mnogih drugih...
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.