„PRAVDA ZA DAVIDA“: Čija je (Davidova!) Republika Srpska?

Umislio 7-8 maloumnika i hoštaplera da Republiku Srpsku drži u svojim „kljovama“. No, njihove „umotvorine“ su jedno, a realnost je nešto sasvim drugo. Realnost je „PRAVDA ZA DAVIDA“! Realnost je 45 godina robijanja! Realnost je NAŠA Republika Srpska!

Piše: Borislav Radovanović

Prvo se svima izvinjavam jer zbog problema „logističke prirode“ nisam blagovremeno reagovao na aktuelna dešavanja. I ovom objavom samo ću navesti naše naredne reakcije, a DJELA su ono šta određuje realnost.

Dakle, vidim da se našao neki mnogo revnostan sudija i za dvije sedmice Davoru dostavio na odgovor tužbu hoštaplera Lukača, Ćuluma i Ilića. Da li je taj sudija tako revnostan u slučajevima teškog obespravljivanja napaćenog naroda provjerićemo, a ono šta mu već sam možemo poručiti jeste da će tužba teško ići onako kako bi on želio.

Samo primjera radi, moguće je da se nas par stotina, pa moguće i nekoliko hiljada, Davoru stavi na raspolaganje kao svjedoci. Na Davoru je da nas samo predloži kao svjedoke, a onda ćemo bar dvije-tri godine redom svjedočiti kako i mi smatramo da Davor govori istinu. Konkretno, redom ćemo izjavljivati da smatramo kako je David ubijen, a da Lukač, Ćulum i Ilić nezakonito prikrivaju zločin i na taj način pomažu neposrednim počiniocima u izbjegavanju odgovornosti.

Lako je Davoru pozvati se na to da krivični postupak nije okončan i da parnični sudija može samo sanjati da se bavi pitanjima u domenu krivičnih stvari. Može se Davor pozvati i na ustavnu materiju, ali hoće li tako „revnosnog sudiju“ naučiti da bude malo manje servilan spram „ministarskih želja“? Jok, treba da natjerati da nekoliko godina sluša šta imaju izjaviti hiljade svjedoka.

Elem, vratimo se na suštinu naše borbe. Na tom planu početkom sljedeće sedmice Glavnom republičkom tužiocu Mahmutu Švraki Davor i ja podnosimo dopunu naše prijave za „Teško ubistvo“ nad Davidom Dragičevićem. Ovoga puta prijavljujemo Želimira Lepira, Dalibora Vreću, Dragana Lukača, te imenjake Ćuluma i Ilića, a zbog krivičnih djela u domenu saučesništva spram glavnog krivičnog djela „Teško ubistvo“. Uz prijavu idu materijalni dokazi, svjedoci i sve šta treba. Jedino oko čega se „lomim“ jeste: da li Željku Cvijanović da prijavimo ovom ili narednom dopunom prijave? Mislim, biće još dopuna prijava i podosta „kandidata“ za KPZ Tunjice. Kad sam obećao Suzani i Davoru da ću odgovorne goniti do zadnjega – mislio sam to ozbiljno.

E sad: dolazimo do onoga šta (bar po brojnim porukama) članove „PRAVDE ZA DAVIDA“ ponajviše zanima. Hoće li opet biti dostupan unificirani obrazac po kom će savjesni građani moći podnositi prijave protiv ovih hoštaplera? Zar je neko sumnjao u to?

To što pojedine bene ni nakon 2 000 prijava „Ubistva“ nad našim Davidom nisu shvatile kako će ići jedan od smjerova naše borbe samo je njihov problem. To je OSNOVNA PRIJAVA na kojoj ćemo zasnivati sve buduće prijave i to po istom obrascu. Može Mahmut Švraka odlučiti da ne goni prijavljene Lepira, Vreću, Lukača, Čuluma i Ilića, ali će o tome morati pismeno izvijestiti sve prijavitelje, te im obrazložiti osnovanost svoje odluke (sa poukom na pravo žalbe!). Stvarno, kome se žaliti na odluku Glavnog republičkog tužioca RS? Kako sam mu i ranije najavio – svaku njegovu odluku preispitivaće Vrhovni sud RS!

Na kraju vraćam se na naslovno pitanje: čija je Republika Srpska? Da li njenih građana ili 7-8 baraba koje su isplivale iz septičke jame? To ćemo pitanje vrlo egzaktno ispitati. Dakle, vidimo da im se ne sviđa „volja“ Anketnog odbora. Odlično, „dobiće“ nekoliko novih parlamentarnih odbora koji će se baviti njihovim ponašanjem i (samo)voljom. Pa ćemo institucije Republike Srpske bukvalno „zatrpati“ raznim podnescima u vezi stradanja Davida Dragičevića i „PRAVDE ZA DAVIDA“.

Meni nije nikakav problem sedmično objavljivati po jedan unificirani obrazac po kom se savjesni građani obraćaju različitim institucijama sa pravno validnim podnescima – na koje INSTITUCIJE MORAJU ODGOVARATI. I to u zakonom propisanim rokovima! Bukvalno ćemo sudove, državne organe i institucije „zatrpati“ desetinama hiljada podnesaka sa insistiranjem da na njih odgovore u propisanim rokovima. Dobro je Davor jednom kazao: „Eno im ljudi na birou, pa neka ih zaposle da odrađuju ono šta treba“. Naš Davor nalazi razumijevanja i za službenice pisarnica, a bitange ga tužavaju, etiketiraju teroristom, izdajnikom...

Neće to moći tako. Jednom moramo razjasniti čija je Republika Srpska. Dok god 7-8 samoumišljenih budaletina bude zloupotrebljavalo institucije Republike Srpske i „PRAVDA ZA DAVIDA“ će iste te institucije PRIMORAVATI da se bave slučajem Davida Dragičevića. Jesmo li obećali da nakon Davidovog stradanja Republika Srpska više nikada neće biti ista?! E pa neće!