SESTRINSKA LJUBAV

Poštovani čitaoci,

moja sestra Slavojka reagovala je na tekst "Imaju li moja djeca prava na budućnost", te na svom Fejsbuk profilu objavila komentar čiji Vam sadržaj u cijelosti prenosim. Naredne riječi govore same za sebe i moj komentar je suvišan.

Tekst komentara: 

"Dragi brate,

nisi ti taj koji treba da si postavi ovo pitanje, već oni koji su zaslužni za situaciju u kojoj se sada nalaziš i to na čelu sa Gojkom Vasićem i tvojim prepostavljenima.

Njima tvoja djeca danas treba da "zahvale" što nemaju knjige, užinu i sve ono što takva djeca zaslužuju. To su divna, pametna i lijepo vaspitana djeca, u koju ste ti i snajka uložili mnogo truda, rada i odricanja.

Nadam se da se nisi predao i klonuo duhom jer tvoja dječica te još uvijek trebaju. Molim te da ne poklekneš, nego podigni glavu, nisi ti taj koji gubi, već MUP koji nije dostojan takvog ČOVJEKA.

Ti si za nas uvijek bio i ostaćeš naš ponos. U našim očima ti si još uvijek onaj Boro koga su mnogi cijenili zbog njegovog čistog srca i obraza, koji je uvijek bio spreman da se nesebično žrtvuje za druge, koji nema ni jednu mrlju u svom životu i koji je posebno cijenjen zbog svoje inteligencije (koja i jeste najveći "trn u oku" tvojim progoniteljima).

 Neko ko sam podiže i školuje troje djece (jer snajka ne radi), ko se stara o teško bolesnoj majci nikako ne može biti lud, kako to već tvrdi Gojko Vasic.

Sramno je da mi kao tvoja porodica, tvoja djeca i majka moramo čitati takve laži koje plasiraju, ali u ovom ludom vremenu čovjek mora sve izdržati, jer to je samo još jedno breme koje nam je život natovario, a znaš i sam da ih je bilo nebrojeno.

Još jednom te molim da pronađeš snage u sebi i izdržiš, zbog nas tvojih najmilijih, koji ćemo uvijek stajati uz tebe.

Tvoje progonitelje želim da pitam kako ih nije sramota, kakvi su to ljudi kad troje djece ostavljaju bez hljeba i mogu mirno da spavaju? Ne mogu da zamislim u šta se ovaj svijet pretvorio, da li je moguće da danas samo vladaju izopačeni umovi kojima je jedino stalo do lične koristi.

Ne mogu, a da se ne zapitam kako jedan takav čovjek može doći kući, zagrliti svoju djecu, a nečiju tuđu je osudio na glad. Kao neko ko je vaspitavan da vjeruje u Boga, ne mogu da se ne zapitam šta takvi ljudi očekuju dobro u životu.

Dragi moj brate, želim ti reći da sam ponosna što sam ti sestra, volim te puno i neka te čuva dragi Bog. "