Marš Besmrtnog puka LAKOVJERNIH

Nesposobna da riješi niti jedan od gorućih društvenih problema Vlada Republike Srpske odlučila se da iskoristi famozni 9. maj i organizuje okupljanje lakovjernih naivčina koje „znaju“ da je fašizam pobijeđen. Eto danas će vlada tako zabaviti svjetinu, a baš me zanima šta će smisliti za sutra.

Piše: Borislav Radovanović

Oni koji prate moje tekstove znaju da sam nebrojeno puta objašnjavao kako su fašizam/nacizam, baš kao i boljševizam, tek puki instrumenti imperijalnog kapitalizma. U jednom istorijskom trenutku ti „instrumenti“ planski i ciljno iskorišteni su za izazivanje stravičnog svjetskog rata.

Elem, ukoliko to posmatramo sa pozicije stvarnih inicijatora rata onda moramo znati da je njihov cilj svodio se samo na dalje bogaćenje, te širenje moći i uticaja. Kad im je to pošlo za rukom u prethodnom Velikom ratu, jednostavno su odlučili da ideološkim manipulacijama proizvedu novi svjetski rat na kom će se i dalje bogatiti, bogatiti, bogatiti...

U istom cilju i sa identičnim motivima uslijedio je Hladni rat, pa događanja iz 90-ih godina prošlog vijeka, i tako sve do današnjeg dana. Evo pun vijek milioni stradaju, a stotinjak porodica mudro šire bogatstvo, moć i uticaj. I došli smo do trećeg svjetskog rata, koji će biti mnogo krvoločniji od oba prethodna zajedno i sa mnogo težim posljedicama, a mi kao slavimo nekakvu „pobjedu“. Koga smo mi to „pobijedili“? Koliko njih zna stvarnu istinu?

Nemam namjeru, a bogami ni živaca, detaljno objašnjavati „istoriju ljudske naivnosti“, pa ću pomenuti samo nekoliko pitanja na kakve vrlo malo ljudi zna odgovore.

Za shvatanje fenomena fašizma ključna je 1917. godina. Na jednoj strani moćnici imperijalnog kapitalizma u Rusiju upućuju Vladimira Iljića Lenjina sa zadatkom da širi tešku vulgaruzaciju ideja jednog od najvećih mislilaca ljudske istorije – Karla Marksa. To čine iz dva konkretna razloga. Prvo, Marksove ideje opasno su ugrozile centre moći kapitalizma upravo na njihovom podneblju (Engleska, Francuska, Njemačka).

Drugo, dobro su zapadni moćnici poznavali Marksove ideje i upravo zbog toga su njegovo „sjeme“ posijali tamo gdje on to nije ni pomišljao – u feudalnoj Rusiji. Tako se dogodilo da ideje kakve su trebale čovječanstvu donijeti jedan novi boljitak pretvaraju se u hrpu vulgarnih parola i gluposti uopšte, pa sve do toga da postaju sredstvo slabljenja/razaranja vječne mete zapadnih hegemona – Rusije.

Elem, ista ta 1917. godina zanimljiva je i po tome što jedan Benito Musolini dolazi na platni spisak britanske obavještajne službe. U naprednoj Italiji Marksove ideje ipak su tumačene bitno kvalitetnije i postojala je realna opasnost da prevladaju kao dominantna ideologija. To zapadni moćnici nikako nisu mogli prihvatiti, pa uzimaju „pod svoje“ jednog budalaša i uličnog razbijača, finansiraju ga, obučavaju i instrumentalizuju. Upravo kako su to i zamislili Musolini brutalno guši ljevičarske ideje u svojoj zemlji i tako ostvaruje zadatak svojih „mentora“.

No, Musolinijev „fašizam“ nikada nije imao potencijal za realizaciju krajnjeg cilja zapadnih hegemona u vidu izazivanja novog svjetskog rata. Zato britansko-američki okupatori već 1922. godine u Njemačkoj započinju „Projekat Hitler“. Ponovo uzimaju jednog političkog marginalca i uličarskog demagoga, finansiraju ga i usmjeravaju ka konačnom cilju. Bez ogromnih kredita i donacija (ponajviše od Engleske banke) nikada Hitler ne bi stvorio mešineriju potrebnu za započinjanje svjetskog rata.

Doduše, ovde su se malčice i Hitlerovi „mentori“ preračunali, pa je u jednom trenutku došlo i do „sporazuma“ između Njemačke i SSSR, no ubrzo je Hitler vraćen na „pravi put“ i zaratio je sa Rusima (kako je to bilo i zamišljeno). Dakle, esencijalno gledano i boljševička i nacistička ideologija stvorene su u istim centrima moći, a sa ciljem njihovog međusobnog sukobljavanja (divide et impera).

I ko je koga tu „pobijedio“? Pa fašističko-nacistička ideologija je i stvorena da bude „uništena“ ili „pobijeđena“, dok su centri moći kapitalističkog zapada odlično znali da će komunizam opstati. Prosto, bio im je potreban za Hladni rat, kao novi prostor njihovog bogaćenja.

U konačnici, kad je tamo nekakva Jugoslavija uspjela da dokaže kako je komunističko društvo moguće demokratizovati do nivoa prihvatljivog zapadnim demokratijama i kad je to formalno trebalo biti materijalizovano u vidu prijema te zemlje u novu/buduću evropsku asocijaciju (EU), zapadni hegemoni odlučuju razoriti i komunizam kao ideologiju. Ma šta ko mislio bivša nam država razorena i razbijena je samo zbog „ideja“ opasnih po zapadne hegemone.

Dakle, „pobijedili“ smo tek jedan instrument ili puko sredstvo imperijalnog kapitalizma, koje i je stvoreno da bi bilo „pobijeđeno“. Suštinski, jedna mala grupacija sto najbogatijih porodica svijeta, centara moći imperijalnog kapitalima ili kako da ih već nazovemo samo se grubo poigrala sa čovječanstvom. Stotine miliona ljudi je teško stradalo, a ova mala grupica je dodatno bogatila, te širila moć i uticaj.

Možda sve ovo ne bih ni pisao da ne vidim novu opasnost nad čovječanstvom, odnosno novo globalno krvoproliće nezapamćeno u ljudskoj istoriji. I ova apokalipsa osmišljena je u istim centrima moći i sa istim hegemonističkim ciljevima. Bojim se da proslavljamo „Pirovu pobjedu“, bez iole svijesti da smo tek puke marionete u kandžama monstruma.

Na kraju, prosto da sublimiramo ovu temu, podsjetiću da je ova vlada tek aktuelni produkt istih centara moći koji su proizveli i ranije svjetske ratove i naš nesrećni sukob 90-ih. Bojim se da ova namjesnička vlada tek se poigrava sa lakovjernom populacijom organizujući proslavljanje „pobjede“ nad protivnikom koji je tek puki proizvod naših zabluda i nepoznavanja istine.

Vjerujte da me ne bi začudilo da naša vlada ovih dana organizuje kakav „marš“ protiv stalno prisutne kiše. Pozvaće građane da se okupe, da ponesu kišobrane i tako marširaju Banjalukom uvjereni da su „pobijedili“ kišu. Ljudska naivnost je bezgranična, pa se ne treba čuditi i ovakvim manifestacijama. Ono šta bi mene začudilo jeste da naša vlada kvalitetno riješi bar jedan gorući problem naših građana.