Zašto MUP RS prikriva napad na svog službenika???

Pregledao sam zvanični sajt MUP-a RS-e i zaprepastio se: čak ni u dnevnom biltenu događaja ne pominje se da je napadnuto službeno lice PU Prijedor, odnosno ja. Zato ne iznenađuje što se kriminalac koji me je napao provodi po ljubijskim kafićima, a „zvanično“ je u bjekstvu.

Piše: Borislav Radovanović

Dovoljno je otvoriti zvanični sajt MUP-a RS-e i nedvosmisleno utvrditi da u dnevnom biltenu, saopštenjima i novostima nema ni slova o tome da je prije tri dana dogodio se brutalan napad na službeno lice ministarstva. Konkretno počinjeno su krivična djela „ugrožavanja sigurnosti“ iz stava 2. (prema službenom licu) i „tjelesna povreda“, međutim, „zvanično“ nije se dogodilo ništa. Kako je to moguće?

Moguće je kad kriminalci napadaju UZBUNJIVAČA koji godinama ukazuje na težak kriminal i korupciju u strukturama policije. Bez obzira što je Republika Srpska jedino društvo u Evropi bez propisa o zaštiti uzbunjivača ja imam pravo na takav status po osnovu međunarodnih konvencija implementiranih u Ustav BiH.

Kad ukazujete na spregu organizovanog kriminala i policije, kako ja to godinama činim, onda sasvim očekivano padate u „nemilost“ ministra Dragana Lukača i njegovih podanika poput Dalibora Ivanića (načelnika PU Prijedor). Onda morate računati sa tim da vas kao „glinenog goluba“ može napadati kako ko hoće i to upravo pod okriljem vrha policije.

Znači, evo treći dan protiče od famoznog napada na mene, a od MUP-a RS-e ni „slova“, ni muka o tome. Pritom, na svom blogu objavio sam dva teksta o tome (15-20 hiljada pregleda), te nekoliko medija obavijestio o tome.

I „Slobodna Bosna“ je odreagovala prenošenjem prvog teksta, baš kako sam i očekivao jer je ovaj medij i ranije pisao o mojoj borbi protiv kriminala u policiji. Još nekoliko medija u Federaciji BiH je prenijelo taj tekst i to je sve. U Republici Srpskoj ni riječi, ni slova!

U redu, računao sam možda „naši“ mediji čekaju zvanično saopštenje MUP-a, pa će onda reagovati, a onda me je zaprepastila činjenica da saopštenja nema. Elem, moram pomenuti kako u medijskom svijetu Srpske postoje i drugačiji primjeri. Novinar Blic-a Nikola Morača je pročitao moje tekstove i kontaktirao me telefonom. U sutrašnjem broju Blic-a možete naći njegov tekst.

Ovde moram podsjetiti da je upravo novinar Nikola Morača prvi objavio tekst o mom svojevremenom štrajku glađu. Prvi se usudio napisati da policijski inspektor štrajkuje glađu zbog kriminala i korupcije u policiji. Samo, zar se medijska zajednica Srpske svela samo na jednog hrabrog novinara? To je doista poražavajuće!

Dakle, MUP od javnosti skriva napad na svog službenika, ali to nije ono najgore šta moju porodicu i mene zabrinjava.

Moj napadač, Miloš Rakić iz Ljubije, registrovani kriminalac i nasilnik prema tvrdnjama odgovornih u PU Prijedor nalazi se u bjekstvu. Sa druge strane građani mi javljaju da ga viđaju na ulici, u lokalnim kafićima i slično. Ovde se moram zapitati da li policija uopšte traži tog huligana?

Vidite, nedavno je isti taj kriminalac (dobro poznat policiji) vozilom nasrnuo na jednog kolegu iz PU Prijedor, jurio ga od Ljubije do Prijedora, više puta svojim vozilom udarao u njegovo, te ukupno počinio čak tri krivična djela. Prijavljen je tužilaštvu, ali je nadležni tužilac odlučio da ne stavlja prijedlog za određivanje pritvora. Da budem iskren ne bi me iznenadilo da ni u mom slučaju ne dođe do njegovog pritvaranja jer su policajci u Republici Srpskoj „niža bića“. Čak su i psi lutalice bolje zaštićeni!

Doduše, ovde se moram ograditi: pitanje je da li će policija ovaj slučaj i prijaviti tužilaštvo pošto se prema zvaničnim informacijama nije ni dogodio, odnosno da li će ikada uhvatiti počinioca pošto očigledno borave u različitim kafićima?

Elem, moram po ko zna koji put podsjetiti na 29. septembar prošle godine kad sam ja navodno „ugrozio sigurnost“ načelnika Dalibora Ivanića. Tad su uslijedila i hitna hapšenja, i procesuiranja, i disciplinsko gonjenje, i.... Vezano za taj izmišljeni/nepostojeći/montirani slučaj izdato je saopštenje „na dvije strane“. Okvalifikovan sam kao politički disident, luđak, anarhista i šta znam kako već ne. MUP je u svom saopštenju iznijelo toliko neistina da bi se neko trebao bar postiditi (npr. ministar). No, pošto u ovoj instituciji stida nema odavno, potrudiću se da bar neko odgovara za ono šta smo porodica i ja tada pretrpili.

Poslije takvog „poziva na progon“ uopšte me ne čudi da me kriminalci napadaju kao prije tri dana. Pritom, tadašnje saopštenje policije prenijelo je nekoliko desetina medija čime su podspiješili „lov na vještice“, a sad kad je napadnut uzbunjivač, osvjedočeni profesionalac i pošten čovjek – nigdje ni slova. No, to je stvarnost na koju smo osuđeni...