ponedjeljak, 22. siječnja 2018.

Tramp upozorava: Čuvajte se Bakira!


Američke bezbjednosne službe su svoje državljane upozorile na predstojeću opasnost od terorizma u Bosni i Hercegovini, a indikativno je da naše institucije o tome ćute. Zato sam prinuđen na još jedno „rano alarmiranje“, gdje ističem da građani Banjaluke i/ili Trebinja zasad mogu mirno spavati, a u opasnosti su Sarajevo, Tuzla, Bihać...


Piše: Borislav Radovanović

Zaista je neshvatljivo da najmoćniji obavještajni sistem svijeta – američki upozori na povišenu opasnost od terorizma u nekoj državi, a bezbjednosni sistem te države i druge institucije ne reaguju, niti ih to izgleda interesuje. Kako je to moguće? Određeni subjekti našeg sistema, svjesno ili nesvjesno svejedno, direktno su involvirani u predstojeća opšteopasna dešavanja i to je jedino racionalno objašnjenje njihovog ponašanja.

Da bi shvatili opasnosti kakvima smo izloženi na prvom koraku moramo identifikovati njihove izvore. Oko toga ne treba imati nikakvih sumnji: u pitanju su Bakir Izetbegović i radikalno-islamističke strukture pod njegovom direktnom kontrolom.

Na tom planu imamo vrlo jasnu spregu i obostrane interese. Na jednoj strani Bakir Izetbegović je unutar bošnjačko-muslimanske provenijencije izgubio poziciju lidera i to je spreman promijeniti upotrebom ekstremističkih snaga koje ima pod punom kontrolom. Sa druge strane iste te islamističke snage imaju direktan interes da na poziciji sačuvaju svog političkog idejnog vođu i zaštitnika.

Iako stvari već na prvi pogled djeluju „očigledno“ pozabavimo se mi ipak nedvosmislenim indikatorima koji potvrđuju ovakve premise. Samo podsjećanja radi treba istaći direktne korelacije između mudžahedina tokom rata u BiH, preko al Kaide, do ISIL-a i Islamske države. U kontinuitetu imamo identične matrice djelovanja, iste aktere i u konačnici – klan Izetbegovića.

Na drugoj strani kao aktere imamo još jedan klan – Klintonove, koji su zarad geopolitičkih interesa „NATO jastrebova“ te strukture „Muslimanske braće“ (čiji su Izetbegovići važni činioci) u kontinuitetu koristili od rata u BiH do „Arapskog proljeća“ i stvaranja Islamske države. Već njegov prethodnik Barak Obama je smjenom Hilari Klinton počeo štititi sebe od odgovornosti za takva opštecivilizacijski opasna ponašanja, a Donald Tramp to samo nastavlja. U tom pogledu treba i tumačiti upozorenje njegove administracije, odnosno kao svojevrsno distanciranje od onoga šta će uslijediti.

U daljem možemo sasvim utemeljeno identifikovati subjekt koji u Bosni i Hercegovini predstavlja ubjedljivo najveću opasnost. Bez ikakve rezerve možemo ustvrditi kako najveću opasnost po bezbjednost zemlje, regiona, pa čak i Evrope, čine džihadisti Islamske države koji su se vratili u BiH ili su se sklonili diljem evropskog kontinenta.


Elem, tu moram podsjetiti na mnoštvo mojih tekstova u kojima sam blagovremeno ukazivao na pogrešnost ponašanja institucija spram ove svjetski opasne pojave. Već sa prvim naznakama potpunog uništenja Islamske države pojedini predstavnici naših institucija „hvalili“ su time što su desetine (50-60) džihadista već došle u BiH, te da pregovaraju sa još nekih 130 njih oko vraćanja.

Tamo gdje su se nalazili prijetilo im je fizičko uništenje, pa se valjda činom „humanizma“ smatralo da im treba sačuvati živote i dovesti ih ovde. Ili, su u pitanju neki mnogo opasniji projekti. No, mnogo problematičnija je matrica „pregovaranja“, šta sam kritikovao od samog početka.

Konkretno, kao ozbiljan problem isticao sam to što ni trećina džihadista povratnika uopšte nije procesuirana prema važećem zakonu. Ko je taj koji je odlučio da gro zločinaca i terorista „amnestira“ od krivične odgovornosti? Za čiji politički interes se tako protivpravno ponašao?

Pored toga ukazivao sam i na lakrdiju od „kaznene politike“ za ono nešto pojedinaca koji su ipak procesuirani. Za ovo krivično djelo predviđena je minimalna zatvorska kazna od tri godine, a Tužilaštvo BiH je u svim slučajevima sklapalo nagodbe na godinu zatvora. Nikada niko nije građanima objasnio kakve su to „olakšavajuće okolnosti“ nađene, pa su kazne tako ublažavane. Upitno je koliko to uopšte možemo nazvati kaznama.

Na sljedećoj ravni pitao sam gdje će presuđeni izdržavati kaznu. Unaprijed sam tvrdio kako će zenički zatvor postati prostor vrbovanja novih ekstremista. I već je objavljeno kako je Bilal Bosnić u tom zatvoru zavrbovao preko trideset novih selefija. Šta danas reći?

No, učinjenoj stvari „lijeka nema“ i zalud se danas pozivati na moje svojevremeno alarmiranje. Zato pozabavimo se mi pitanjima od ključne važnosti za predstojeća dešavanja i opasnostima koje prijete.

Na tom planu šira javnost od nadležnih institucija treba zatražiti podatke o tome koliko „ratnih veterana“ Islamske države trenutno boravi u BiH? Koliko njih nikada nije ni procesuirano, te koliko je onih osuđenih već izdržalo „kazne“ i danas se slobodno kreće zemljom i inostranstvom?

Bez obzira da li govorimo o stotinu ili čak tri stotine na prostoru Sirije i Iraka „utreniranih“ terorista i militanata u svakom slučaju imamo ozbiljnu prijetnju po bezbjednost zemlje i dalje. Elem, institucijama treba da se poznate veze i sprege džihadista povratnika sa ovdašnjom rasprostranjenom selefijskom zajednicom.

Dakle, na slobodi i bez iole ozbiljne kontrole imamo „udarnu četu“ iskusnih terorista-povratnika kakva se oslanja na hiljade instrumentalizovanih i dobro organizovanih vjerskih radikala. Hoćemo li tome dodati i tih 100 000 „ratnih veterana“ na koje se pozivaju Zelene beretke?

Nećemo, jer je u pitanju tek puki spin i mantranje jedne interesandžijske i ratno-profiterske grupacije kakva preuveličava svoje članstvo. Ipak, ne treba zanemariti brojne dokaze da u tim strukturama imamo nikad procesuirane ratne zločince, tako da pojedina „udruženja“ ipak treba smatrati kao potencijalnu opasnost. I ono šta je ključno znati jeste činjenica da su sva pod punom kontrolom Bakira Izetbegovića.

Znači, Izetbegović Junior na jednoj strani baštini ekstremističke veze svog oca, a i sam je u međuvremenu ostvario kontrolu nad različitim opšteopasnim strukturama. I tu dolazimo do neminovnog pitanja: da li je Izetbegović spreman upotrijebiti raspoložive snage zarad sopstvenih interesa i pozicioniranja? Nedvojbeno – JESTE!

U tom domenu ovo „rano alarmiranje“ ima za cilj da odredi kategorije koje su izložene opasnosti, pa u daljem i red radnji kojima će opasnost biti materijalizovana. Potpuno je pogrešno tumačenje kako je Republika Srpska, ili srpski narod uopšte, u najvećoj opasnosti. Bar u prvim koracima destabilizacije.

Bezbjednosne doktrine su u tom pogledu vrlo decidne: prvu grupaciju koju napadaju radikalni-islamisti uvijek čini domicilno muslimansko stanovništvo i to uvijek u funkciji „disciplinovanja“ muslimana, nametanja šerijatskih pravila, homogenizovanja po aršinima militanata i ino. U tom smislu trenutno su u opasnosti građani Sarajeva, Tuzle, Bihaća...

To nas vraća na prednjepomenuti spoj interesa Bakira Izetbegovića i opisanih islamističkih struktura. Niti će Izetbegović poziciju muslimanskog lidera predati tek tako, niti će džihadističke i radikalno-islamističke snage bez borbe dozvoliti da njihov ideolog i zaštitnik padne sa „trona“. U svemu tome ključno znati kako se sve to zasniva na nasilju, a u užem smislu na terororu i terorizmu kao matricama ostvarivanja političkih ciljeva.

Zašto ukazujem da se Republika Srpska neće naći na udaru ovih Izetbegovićevih marifetluka? Odlično je njemu znano da bilokakav teroristički napad na Srpsku jedino može rezultirati hegemonizacijom sveukupne srpske zajednice oko očuvanja ovog entiteta. A njegov interes je sasvim suprotnog karaktera.

Zato je Bakir Izetbegović u politički i medijski eter ubacio mantre oko paravojnog organizovanja u Srpskoj, a potom se mudro izvukao i „borbu“ prepustio srpskim kvazipolitičkim elitama i praznoglavim „stručnjacima“. Pritom je pažnju regiona i svijeta sa realnih opasnosti od strane njemu odanih islamističkih struktura preusmjerio na imaginarne i nepostojeće paravojne strukture Srpske.

To odlično odgovara njegovim namjerama da u narednom periodu „malo disciplinuje“ bošnjačko-muslimansku provenijenciju kojoj se već ogadila višedecenijska autodestruktivna politika klana Izetbegovića. Baš kao što više ne žele biti žrtve ratnoprofiterskih i gepolitičkih ujdurmi klana Klintonovih.

Za kraj želim istaći kako iskreno vjerujem da unutar bošnjačkog etnosa postoji referentna snaga za suprotstavljanje Bakirovim zločinačkim namjerama, ali da bi i svi mi ostali u ovoj zemlji i regionu trebali iskreno pomoći  u otklanjanju opasnopsti. Koliko je danas ugroženo Sarajevo vrlo brzo biće ugrožena Banja Luka ili Mostar, tako da je ovo u stvari naš zajednički problem.

Trebalo bi da je ovo primarno problem nadležnih institucija, ali sa te strane očigledno ne dolaze adekvatne reakcije. U stvari totalno nakaradno djelovanje institucija je i produkovalo situaciju na kakvu nas upozoravaju Sjedinjene Države, a vrlo slična upozirenja dolaze i sa strane Rusije ili Turske. Izgleda da cio svijet vidi bolje od naših „stručnjaka“, koje plaćamo da nas štite.

Doista, kako nas „štite“ oni koje plaćamo za očigledan nerad? Na početku angažovanja naših ekstremista u redovima Islamske države nisu uopšte reagovali, kad su se džihadisti našli pred opasnošću od fizičke eliminacije naši nadristručnjaci su ih pozvali u zemlju (valjda cijeneći da će nam donijeti nešto dobroga!), a danas uopšte nemamo podataka o tome sa kakvim obimom i kakvom strukturom opasnosti smo suočeni.


Eto ustvrdih da će se prva na udaru ekstremista naći bošnjačko-muslimanska populacija i to upravo od struktura koje djeluju „u njihovo ime“. Sad, ko se i dalje želi baviti mantrama o paravojnim organizovanjem Republike Srpske od volje mu, ali vrijeme će pokazati istinu i utemeljenost mojih predviđanja. Baš kako danas svjedočimo materijalizovanju brojnih problema na koje sam blagovremeno ukazivao.