Policijski paradoksi

Načelnik Policijske uprave Prijedor Dalibor Ivanić organizovao je prijem za mladog policajca-heroja Slađana Dačića. Hajde da malčice proanaliziramo ko je tačno koga primio, a samo kako bi plastično prezentovali sunovrat naše policije.

Piše: Borislav Radovanović

Mlađani policajac Slađan Dačić ovih dana dospio je u epicenter medijskog interesovanja. Njegov nesvakidašnji herojski čin doista zaslužuje da javnost dozna nešto više o tom simbolu svega čime bi se MUP RS trebalo da ponosi.

Javnost je već upoznata sa Dačićevim hrabrim i nesvakidašnjim potezom, pa ću samo ukratko osvrnuti se na činjenice. Nakon samoubilačkog skoka u Sanu mladića koji čak ne umije plivati policajac Dačić je bez razmišljanja skočio u ledenu rijeku. Nekih 200 metara borio se sa nabujalom rijekom dok nije doplivao do davljenika, te ga izvukao na obalu i bukvalno mu spasio život.

No, vezano za ovog policajca postoje javnosti potpuno nepoznati detalji, a od krucijalne su važnosti za shvatanje njegovog viteškog čina. Slađan Dačić je trenutno raspoređen u Jedinici za podršku OBL-a i na radnom mjestu policajca. U pitanju je program zapošljavanja diplomaca Visoke škole unutrašnjih poslova.

Dakle, ovaj policajac ima visoku stručnu spremu i po zanimanju je diplomirani pravnik unutrašnjih poslova. Nisam u potpunosti siguran, ali mislim da je i ovaj mladić ušao u program volontiranja. Morao je godinu volontirati u MUP RS da bi stekao pravo na polaganje stručnog ispita, kao pretpostavke da bi uopšte mogao aplicirati na zaposlenje.

I onda je ovaj svršeni pravnik prihvatio radno mjesto srednje stručne spreme, policajca, a samo kako bi uopšte zasnovao radni odnos u MUP RS. Danas radi teške i rizične poslove u Jedinici za podršku i čeka da se njegovi pretpostavljeni umilostive unaprijediti ga spram kvalifikacija koje ima i koje je teško stekao.

Elem, to je standardna priča o mladim policijskim kadrovima koji se godinama muče i zlopate da bi radili posao za koji su osposobljeni. Da bi pokazali kako u MUP RS vrijede neki „specijalni principi“ moramo proanalizirati i biografiju načelnika Ivanića, koja ukazuje u kakvom ambisu se nalazi naš policijski sistem.

Dalibor Ivanić je sušta suprotnost mlađanog Dačića i pravi primjer na kakve kadrove se oslanja vlast teško kriminalizovane Republike Srpske. Najveća „profesionalna odlika“ načelnika Ivanića je u tome što mu je ujak Dragomir Kutlija, dugogodišnji svemoćni direktor Agencije za javnu upravu Srpske.

Kad imate Kutliju za ujaka onda na zaposlenje u MUP RS ne morate čekati, nego karijeru započinjete sa rukovodećeg mjesta za kakve čak ni osnovne uslove ne ispunjavate. Tako je prvo radno mjesto, netom po završetku Više škole unutrašnjih poslova (1998.), Dalibora Ivanića bilo zamjenik komandira policijske stanice u Novom Gradu. Sasvim očekivano ubrzo postaje komandir te stanice. Već sljedeće radno mjesto je komandir Stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor.

Eto neki, koji imaju ujake, za 3-4 godine doguraju do rukovodnih funkcija za kakve ne ispunjavaju ni elementarne uslove, a da ne govorimo o tome kako uopšte nemaju pojma o poslovima policajaca kojima rukovode.

U daljem moram se referisati i na stručne kvalitete načelnika Ivanića, inače „profesora civilne zaštite“. Svojevremeno sam o njegovom studiranju u Beogradu napisao dolje citirani tekst, koji i više nego dovoljno govori o kompetencijama Lukačovog „izabranika“:

Karakteristično za mog "prvog" (Dalibora Ivanića op.a.) i njegove kolege (poput njegovog pomoćnika Mile Dobrijevića, op.a.) jeste da je njihovo školovanje u Beogradu "stipendirao" poznati dubički mafijaš, sada pokojni, Dušan Dujo Kotaran, koji je iste povezao sa poznatim beogradskim kriminalcima kao što su Milan Narandžić zvani Lumun, Predrag Ranković zvani Peconi i drugi. Zvuči nevjerojatno, ali naše policijske "kadrove" školovali su svojevremeno najveća imena svijeta kriminala, i to ne samo finansijski, nego i "sređivanjem" ispita. Pisao sam ranije o vezama između ovdašnje policije i beogradskog podzemlja i o tome kako je svaki beogradski kriminalac imao našu ličnu kartu i pasoš, registrovan automobil i slično. Pisao sam kako je svojevremeno u prijedorskom centru bila otvorena "noćna smjena" za izdavanje krivorvorenih dokumenata. E to su organizovali upravo kadrovi koje su odškolovali Dujo, Limun, Peconi, pa i pok. Željko Ražnjatović Arkan.

Uz to moram podsjetiti kako sam svojevremeno pisao i o tome kako bitange poput tadašnjeg direktora policije (danas savjetnika) Dragomira Andana i „udbaškog kriminalca“ Ljubana Ećima 2006. godine  pripremale ponovno nasilno preuzimanje vlasti (novi državni udar) za račun Milorada Dodika. Očekivano, Dalibor Ivanić bio je dio tih “politički obojenih” policijskih struktura, zajedno sa još preko dvadeset “kadrova” koji danas redom vrše najviše funkcije u MUP RS.

Znači, Dalibor Ivanić je dogurao do nivoa načelnika uprave, a nikada u svojoj policijskoj karijeri nije procesuirao niti jednog jedinog građanina za prekršaj. O krivičnim djelima degutantno je i govoriti. Taj nikada nije obavio ni informativni razgovor sa kriminalcem ili kakvu sličnu banalnu profesionalnu radnju, a dogurao je do pozicije da upravlja sa nekih šest stotina policajaca.

Kako da organizuje rad tolikog broja policajaca različitih specijalnosti neko ko nema ni elementarnu predstavu kako se ti poslovi praktično rade? Čak je i njegovo teorijsko znanje o policijskim poslovima diskutabilno, a o pratkičnim znanjima i vještinama suvišno je i govoriti. No, njegove kompetencije procjenio je ministar Dragan Lukač, čije se opet profesionalno iskustvo svodi na plentranje uz konopac i naprijed-nazad kotrljanje.

Dakle: da rezimiramo: mlađahni Dačić je upravo primjer kako mladi i obrazovani kadrovi teško dolaze do zaposlenja i to na radnim mjestima mnogo ispod njihovih referenci. Sa druge strane imamo „kadrove“ poput Dalibora Ivanića, simbola nepotizma, politikantskog sluganstva i mešetarenja, a bez ikakvog profesionalnog znanja i iskustva (onog pravog policijskog). I taj Ivanić i slični odlučuju o karijerama Dačića i sličnih. Da bog sačuva!

Osim toga, pravi policajci su spremni rizikovati i vlastiti život u zaštiti drugih, no takvi do kraja karijere ostaju na operativnim poslovima – bez šansi za iole ozbiljno napredovanje. Sa druge strane u policijskom sistemu napreduju samo oni koji imaju „ujake“, a nekako u pravilu to je kategorija najgoreg profesionalnog šljama. Zato je grotekstno kad mladom i dokazanom heroju prijem upriličava „kadar“ koji za gotovo dvije decenije u policiji nije „rizikovao“ ni toliko da aklotestira pijanog vozača.

ZA NEUPUĆENE: Autor je godinama kotirao kao jedan od najboljih operativaca MUP RS i dobitnik je više  priznanja za zalaganje i stručnost u radu (vidi foto gore).