Vučićeva „opomena“ Savezu za promjene

Na očajničke pokušaje produkovanja krize već sad bivšeg „Prvog Bošnjaka“ Bakira Izetbegovića ono baš iracionalno i kontraproduktivno nakačio se Savez za promjene. I to do mjere da su Aleksandra Vučića primorali na reakciju u vidu ozbiljne opomene, koju (da zlo bude veće!) očito nisu shvatili.

Piše: Borislav Radovanović

Iz reakcija mojih čitalaca vidim da su zbunjeni spram mojih zadnjih tekstova, a još više povodom aktuelnih dešavanja. Zato imam obavezu da razjasnim aktuelna dešavanja, a primarno kako bih ljude umirio, kako bih otklonio strahove manipulativno izazvane od strane političkih aktera koji neće da prihvate poraze.

Odavno sam najavio kako klan Izetbegovića odlazi na „smetlište istorije“ i to se već danas vidi kao neminovnost. Zalud Bakir Izetbegović pokušava sasvim očekivanim očajničkim potezima koliko-toliko politički opstati, no ključno je shvatiti kako je on već danas izgubio vlast na državnom i Federalnom nivou, a izbori će ga definitivno razoriti.

Buduću vlast na državnom nivou činiće Milorad Dodik, Dragan Čović i Fahrudin Radončić, gdje se i SDP pokušava „ušlepati“. Vjerujte da meni to pada teže nego bilokom čelniku Saveza za promjene, a naprosto jer će oni i dalje ostati zbrinuti, dok meni valja razmišljati o bježanju iz ove zemlje. No, to je realnost i sa tim se valja suočiti.

Elem, kako se Savez za promjene „suočava sa realnošću“ pokazaće sljedeće činjenice. Pisao sam o tome da sam uvidom na zvaničnim sajtovima institucija Srbije utvrdio kako su 9. januara Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Maja Gojković uzeli „neradni dan“. Iz njima znanih razloga državni vrh Srbije odlučio je da ne učestvuje u „paradi svega i svačega“ Milorada Dodika.

Na to dodajem pitanje: zašto Milorad Dodik nije odlikovao Aleksandra Vučića? Da je po Dodikovim željama on bi Vučiću tog dana nakačio četrnaest (14) komada ordenja, deset na prsa i četiri na leđa. No, očito je Vučić to odbio, pa je Dodik jedva našao Tomislava Nikolića da ga odlikuje za samo njemu znane „zasluge“.

Lideri Saveza za promjene trebalo je da Vučiću iskreno zahvale zbog takvog distanciranja od Dodika. Elem, šta oni čine? Bukvalno suludo kače se na Bakirovu ujdurmu i dovode Vučića u vrlo nezgodnu situaciju. Čak ga primoravaju na iznuđenu reakciju.

Reče Aleksandar Vučić da je 9. januara bio zauzet oko nepostojeće posjete Sjedinjenim Državama. Možda se nađe neko dijete i povjeruje mu. No, ono šta je ključno u njegovom saopštenju jeste navod da Dodik „na dobar način štiti“ Republiku Srpsku. Tu je racionalno neprihvatljivo da i Dodik i njegovi oponenti mogu istovremeno „na dobar način štititi“ Srpsku. Suštinski, ovo je upozorenje (i to iznuđeno!) Savezu za promjene da griješe, da se manu budalaština.

Sad, kako Savez za promjene Vučiću pokazuje „zahvalnost“ što u strartu izborne godine nije podržao Milorada Dodika? Ni manje, ni više, nego solidarno sa Bakirom Izetbegovićem stvaraju hajku o ugroženosti i države i njenih entiteta i naroda i leptira i Marsovaca od paravojnih struktura. No, ovi idu korak dalje od Bakira i kod Tužilašta BiH pokreću istragu oko ove „teške ugroženosti“.

Sad, to što oni pokazuju fotke ovdašnjih osuđivanih i „neosuđivanih“ likova u vojnim uniformama nije Vučićev problem. Problematično je što oni prezentuju fotografije državljana Srbije u vojnim objektima Srbije i sa naoružanjem (vjerovatno!) iste te vojske. Nešto se očigledno događa unutar sistema bezbjednosti Srbije, ali ne možemo govoriti o paravojnim strukturama ako se sve to odvija pod nadzorom države.

Samo što Aleksandar Vučić nema namjeru, a ponajmanje želju, da o pitanjima nacionalne bezbjednosti države Srbije raspravlja sa ministarstvima i tužilaštvima druge države. Suverene države o pitanjima svog bezbjednosnog sistema u principu odbijaju raspravljati sa drugim državama, pa tako sasvim izvjesno možemo očekivati vrlo oštar i otresit odgovor Srbije na bilokakva pitanja naših ministara i tužilaca.

No, ova „istraga“ direktno otvara pitanje: šta desetine državljana Srbije i poneki iz Bosne i Hercegovine, iz više različitih organizacija, rade u vojnim kampovima Rusije? Hoće li naše policijske službe i tužioci od Vladimira Putina tražiti odgovore? Kako su ludi možda to i urade!?

Ono šta u ovoj situaciji valja znati jeste činjenica da je Hilari Klinton famoznim „Arapskim proljećem“ preko „Muslimanske braće“ pokušala proizvesti međumuslimanske sukobe stravičnih razmjera. Upravo onako kako je to ideolog „Muslimanske braće“ Alija Izetbegović svojevremeno zamislio u „Islamskoj deklaraciji“ (islamska revolucija, islamski poredak, islamska država) stvorena je Islamska država/DAEŠ/ISIL. 

Upravo da bi spriječio planski kreirano krvoproliće Vladimir Putin prvo se nizom bilateralnih sporazuma sa ključnim većinskomuslimanskim državama, a u konačnici i vojno, angažuje i predupređuje namjere „NATO jastrebova. Na kraju je Barak Obama bio primoran smijeniti Hilari Klinton kako bi izbjegao optužbe na račun svoje države. No, mnogo sam pisao o tome, pa da ne duljim.

Danas vidimo da Donald Tramp „priznanjem Jeruzalema“ nastoji na istom području ponovo proizvesti krvoproliće. I opet vidimo Vladimira Putina, Tajipa Erdogana, Hasana Rohanija, el Asada, el Sisija i sijaset drugih kako pokušavaju političkim akcijama izbjeći zlo. Koliko je situacija delikatna pokazuje Putinova „izlazna strategija“ u vidu deklarativnog naređenja o povlačenju snaga iz Sirije.

No, kako god ova situacija rezultirala muslimani diljem svijeta u Putinu vide prijatelja i iskrenog saveznika. Zato u desetinama vojnih kampova Rusije, gdje se obučavaju i ti naši momci, muslimanski lideri ne vide nikakvu prijetnju. Čak naprotiv!

Elem vratimo se na Aleksandra Vučića. Ovom hajkom stvara se fama kako nekakve srpske paravojne snage ugrožavaju naše Bošnjake-muslimane. Kako to razbiti? Evo javno predlažem da jedna grupa uglednih Bošnjaka (političara, akademika...) zatraži prijem kod predsjednika Erdogana. Neka od njega zatraže mišljenje da li Aleksandar Vučić po Bošnjake predstavlja prijetnju ili iskrenog prijatelja na kog se mogu osloniti i sa kojim treba da razvijaju čvrsto savezništvo.

U daljem predlažem da od Erdogana zatraže mišljenje o tome da li je krajnje vrijeme da Bošnjaci i Srbi iskreno se izmire, te uspostave čvrste veze u svakom mogućem smislu. Siguran sam u Erdoganove odgovore, i baš zato godinama se iskreno zalažem za pomenuto pomirenje i savezništvo.

U daljem predložiću nešto mnogo konkretnije. Nema potrebe da Bošnjaci ikoga pitaju šta im je činiti, nego treba da samo trezveno razmišljaju svojom glavom. Svima nama u Bosni i Hercegovini najvažnije je očuvati mir i stabilnost. Da bi to postigli nikako ne smijemo nasjedati na očajničke poteze nekih promašenih političara.

Upravo onako kako to odavno najavljujem Dodik je uspostavio veze sa Trampovom administracijom. Dobro se zna šta su mu zadaci i kako će biti nagrađen. I sve to ide u paketu sa Čovićem i Radončićem. Pitanje pobjednika ovogodišnjih izbora je riješeno, no to ne znači da se mi trebamo pomiriti sa porazom. Zato sam i pokrenuo inicijativu masovnog bojkota ovogodišnjih izbora, kao najbolji odgovor u datim prilikama.

Šta nam je nadalje činiti? Upravo ono šta godinama promovišem: stvaranje čvrstog građanskog saveza pokreta „treće orjentacije“. Ovog trenutka ne možemo poraziti nacionalističke prevarante spregnute sa velikim silama, ali to nije kraj naših života. Naše je da svoje ideje širimo, da ljude okupljamo na zdravim političkim promišljanjima kako urediti državu, te da već uspostavljene veze čuvamo „k'o zjenicu oka“. Zato ne smijemo nasjedati na kojekakva mantranja o nepostojećim opasnostima.

Za kraj želim istaći kako se nadam da će mnogi moji prijatelji unutar Saveza za promjene shvatiti ove dobronamjerne poruke, te da će pojedincima ukazati na gluposti koje rade na sopstvenu štetu. Ja se nemam namjeru kandidovati, ali ću još kako učestvovati u izbornom procesu. I to samo sa jednim ciljem: da Dodiku otmem koliko god mogu glasova. Identičan cilj treba da ima i Savez za promjene, no ako ovako nastave kampanju „ode Mile do neba“!

Pojedinci iz Saveza za promjene će se za koji dan suočiti sa takvom antikampanjom moćnih proruskih i srpsko-desničarskih medija Srbije da neće znati gdje „udaraju“. Tačno znam kakve ranije propuste će im imputirati, a naprosto zato što sam na istim tim medijima mnoge probleme i opasnosti svojevremeno objavio (uglavnom su preuzimali tekstove), a kako su danas rezultirali vidi svako iole pismen.

Mogao bih ovog trenutka potegnuti mnoštvo mojih blagovremeno objavljenih upozorenja i pohvaliti se „vidovitošću“, ali šta dobijam time? Da „nagonim glasove“ Dodiku? Zato ćutim! No, drugi neće štediti one koji dižu galamu oko ničega, a sa druge strane nemaju argumenata da se odbrane od optužbi koje će uslijediti.

Zašto ovo pitanje potežem? Neka se pojedinci bave onim šta su zakuvali, a ono šta mene brine jesu moji prijatelji i ljudi koji mi vjeruju. Znači, antikampanja koja će uslijediti je opet u politikantske svrhe i građani od svega toga trebaju da se distanciraju koliko god je moguće. Upravo masovnim ignorisanjem njihovih politikantskih manipulacija i prepucavanja najbolje ćemo štititi i sebe i svoje okruženje.