U odbrani „SRBSKE ČASTI“ (VIDEO)

Ovih dana svjedočimo bezbjednosno-medijskog linča srpsko-patriotske organizacije „SRBSKA ČAST“. Bojim se da ni lideri „SRBSKE ČASTI“, pa čak ni akteri njihovog progona poput ministra Mektića, nemaju predstavu o stvarnim razlozima neosnovanog progona. Zato, doznajte istinu!

Piše: Borislav Radovanović

Jedan sam od rijetkih autora koji je pisao o društvenoneprihvatljivim i zakonski zabranjenim aktivnostima organizacije „Zelene beretke“. Godinama kritikujem institucije države zbog toga što ovoj organizaciji dozvoljavaju ratno-huškačko zastrašivanje građana: najavama vojnih vježbi, siledžijskim aktivnostima prema porodicama žrtava „Dobrovoljačke ulice“, prijatnjama angažovanja 100 000 ratnih veterana... Čak sam pisao o konkretnim ratnim zločinima lidera i članova „Zelenih beretki“ i nikada nije uslijedila reakcija nadležnih institucija.

Sa druge strane organizacija „Srbska čast“ nije izazvala ni najmanji incident, čak nije izgovorena niti jedna riječ kakvu bi mogli protumačiti kao prijetnju, a, gle čuda, objavljeno je kako će Tužilaštvo BiH protiv njih voditi istragu. Kažu da „Srbska čast“ POKUŠAVA na prostoru Republike Srpske stvoriti nekakve paravojne strukture. Eto, „Zelene beretke“ javno tvrde kako već imaju uspostavljenu organizaciju sa 100 000 iskusnih ratnih veterana i nikom ništa, a ove srpske mladiće terete za „pokušaj“. Čudno!?

Kažu da Milorad Dodik formira paravojne snage i tu uvrštavaju „Srbsku čast“. Poznato je da sam objavio više intervjua sa liderima ove grupacije Bojanom Stojkovićem i Igorom Bilbijom, odnosno da dobro znam njihova politička opredjeljenja. To što Dodik pokušava pridobiti  „Srbsku čast“, grupaciju koja broji desetine hiljada sljedbenika i simpatizera je politički sasvim razumljivo.

Svaki poličar stremi ka organizacijama koje mogu donijeti desetine hiljada glasova, a da ne govorim o snazi „Srbske časti“ kao vaninstitucionalnog bezbjednosnog subjekta. No, jedno su Dodikove želje, a opredjeljenja Bojana Stojkovića, Igora Bilbije i hiljada sljedbenika su nešto drugo.

 POGLEDAJTE IZJAVU IGORA BILBIJE

Na tom planu nema nikakvih dilema i „Srbska čast“ se javno deklariše kao nepolitička organizacija. Milorad Dodik, pa čak i Aleksandar Vučić, sa pozicije „Srbske časti“ mogu samo računati na iskazivanje poštovanja prema funkcijama koje obavljaju. I to samo dok ih obavljaju! Njih dvojica lično, a njihove stranke posebno, mogu samo sanjati o političkom angažovanju „Srpske časti“, baš kao i sve druge stranke Srbije i Srpske.

Dakle, u pitanju je jedna autentična i politički neutralna grupacija koja samo baštini srpsko-pravoslavni identitet svojih predaka. No, ključni problem je u tome što grupacija od nekoliko desetina hiljada mladih i utreniranih mladića (donekle i djevojaka), ideološki indoktriniranih, disciplinovanih i dobro organizovanih suštinski predstavlja BEZBJEDNOSNI SUBJEKT sa kojim valja računati.

I tu dolazimo do stvarnih razloga napada na organizaciju „Srbska čast“. Priznajem, u poziciji sam da doznam šire međunarodne veze i relacije „Srbske časti“ sa brojnim drugim grupacijama slične panslavensko-pravoslavne orjentacije, ali takva pitanja namjerno ne postavljam. Ne moram ni ja „sve znati“! Elem, imam dovoljno znanja o širem konceptu ovakvog političko-bezbjednosnog organizovanja i to je pozicija sa koje tumačim aktuelna dešavanja.

Tu na prvom koraku valja znati da moderni oblici ratovanja uveliko izlaze iz okvira tradicionalnih i konvencionalnih tumačenja. Modeli oružanog sukobljavanja automatizmom povlače i drugačije vidove organizovanja bezbjednosnih subjekata, gdje sve više do izražaja dolaze ti „nekonvencionalni bezbjednosni subjekti“.

Primjera radi, Hilari Klinton je preko radikalno-islamističke političke organizacije „Muslimanska braća“ i na matrici „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića produkovala „Arapsko proljeće“, a potom i Islamsku državu/DAEŠ. I sve je to zasnovano na nekonvencionalnim oblicima oružanih sukoba i nekonvencionalnim bezbjednosnim subjektima.

Sa druge strane Vladimir Putin, kao bivši vrhunski obavještajac, odlično je upoznat sa modernim doktrinama Sjedinjenih država kao RMA bezbjednosnom reformom Andrjua Maršala zvanog Joda, sa pravilima Pentagona 100 – 20, 10 i 5, sa doktrinom „Unutrašnja odbrana prijateljske zemlje“ i ino. I u praksi je primijenio modele djelovanja svojih prtivnika, ali u vrlo uspješnijem obličju.

Poznato je da u Sjedinjenim državama imamo na hiljade kampova u kojima se već decenijama svakodnevno vojno uvježbavaju različite ideološke grupacije, iliti paravojne jedinice. Dosad od ko zna koliko miliona ovako obučenih vojnika nismo vidjeli neke konkretne koristi, a stotine milijardi dolara obrću se u ovakvim aktivnostima. Čak suprotno, imamo na hiljade teških zločina koje su počinili ovi „vojnici“.

Analogno tome i Putin je u Rusiji osnovao na stotine sličnih (para)vojnih kampova, gdje jednako obučava i instrumentalizuje paravojne strukture ili nekonvencionalne bezbjednosne subjekte. Samo on to čini vrlo organizovano i kontrolisano, a svaka uložena rublja vraćena je višestruko.

Podsjetiću javnost da sam svojevremeno predvidio ukrajinski građanski rat, baš kao i njegovu dalju materijalizaciju kakvoj svjedočimo do danas. Na nezakonito svrgavanje legitimne vlasti i ugrožavanje ruske populacije u Ukrajini od strane neonacista Putin je odgovorio upravo tim nekonvencionalnim snagama. Osim što je vrlo efikasno zaštitio ruski narod valja podsjetiti i da je iskoristio priliku, te anektirao Krim. Ako samo uobzirimo vrijednost Krima svaka uložena rublja vraćena je u stotinu puta uvećanom obliku.

No, ključni problem „NATO jastrebova“ leži u tome što je Putinovo snalaženje u geostrateškim obračunima i to u domenu tih nekonvencionalnih sukoba izvanredno. Svoje protivnike redom pobjeđuje primjenom njihovih metoda. Elem, na sve to nadovezuju se Putinove fantastične geopolitičke reakcije. Pisao sam o tome kako je Vladimir Putin blagovremenim bilateralnim sporazumima  sa Egiptom, Iranom, Turskom, Sirijom i nizom većinskomuslimanskih zemalja spriječio planirani i već produkovani stravičan međumuslimanski pokolj diljem Sjeverne Afrike, Bliskog i Srednjeg Istoka.

Stvaranje tog pravoslavno-muslimanskog saveza iz 2014. godine u potpunosti je anuliralo zločine genocidne prirode i stravična ratna razaranja. Pritom valja znati kako je „Arapsko proljeće“ produkovano samo zarad osvajanja/otimanja energetskih bogatstava zemalja izloženih tom obliku destabilizacije. Elem, već uveliko realizovanim „Turskim tokom“ Putin materijalizuje pobjedu u tom domenu sukoba.

Kad smo već kod tih oblika ekonomsko-energetskih saveza pravoslavnih i muslimanskih zemalja vidimo i neke sasvim nove dimenzije geopolitičkih i geostrateških promjena. Primjera radi, višedecenijsko (čak vjekovno) kontinuirano sukobljavanje Grčke i Turske svedeno je na gotovo zanemariv obim. Još kako je Grčka zainteresovana za „Turski tok“, baš kao i Italija. Upravo onako kako sam to u više tekstova najavljivao prije nekoliko godina.

Dosad su čitaoci vjerojatno se zapitali: kakve sve ovo ima veze sa „Srbskom čašću“? I ima i „nema“! Ponavljam, nikad se nisam bavio direktnim vezama ove organizacije sa desetinama poznatih i moćnih sličnih grupacija. No, po onome šta sami proklamuju – „Srbska čast“ ideološki slijedi matricu tog panslavensko-pravoslavnog povezivanja, organizovanja i stavljanja u funkciju zaštite sopstvenog identiteta i nasljeđa.

Kako rekoh Dodik i Vučić samo mogu sanjati da od „Srpske časti“ dobiju nešto više od poštovanja funkcija koje obavljaju. Jedini politički lider kog sljedbenici „Srbske časti“ dosljedno poštuju i podržavaju jeste Vladimir Putin! No, ovim dolazimo do ključnih manipulacija kakve se javnosti podastru o tim momcima i djevojkama iz „Srbske časti“. U stvari dolazimo do suštine motiva zbog kojih su neskrivljeno izloženi linču kakvom svjedočimo danima.

Prvo da nešto razjasnimo na međunarodnom planu. Svaka konstrukcija prema kojoj pripadnici „Srbske časti“ ugrožavaju nesrpsku populaciju pada u vodu zbog prednje opisanog pravoslavno-muslimanskog sve čvršćeg savezništva, a kakvo se zasniva na matricama osimišljenim i materijalizovanim od strane njihovog idejnog vođe Vladimira Putina.

Elem, kako mi sebe u pravilu doživljavamo kao „centar svijeta“ dolazimo do manipulacija oko toga da „Srbska čast“ ugrožava bošnjačko-muslimansku populaciju BiH-e i regiona. Sljedbenici ove ideje ne taje da su u svakom momentu spremni pomoći prekodrinskim i kosovarskim Srbima – u slučaju ozbiljne ugroženosti. No, poenta je na „ugroženosti“ kakva podrazumijeva konkretne i ozbiljne napade na srpski narod. Pošto takvih napada nema ovi momci i djevojke uglavnom su posvećeni humanitarnom radu.

Odgovorno tvrdim da građani bošnjačke ili muslimanske provenijencije ni u primisli ne trebaju strahovati od „Srbske časti“. Čak su i konkretnim humanitarnim akcijama prema građanima te kategorije pokazali da imaju potreban senzibilitet prema socijalno ili zdravstveno ugroženima bez ikakvih predrasuda. Pisao sam o tome, baš kao što sam naglašavao da darivanjem krvi ne bave se time kome će tom humanom gestom možda spasiti život.

U stvari ako kompariramo ponašanje Milorada Dodika i sljedbenike „Srbske časti“ dolazimo do nespojivosti tih kategorija. Mogu Milorad Dodik i Bakir Izetbegović koliko im drago mantrati da slijede politike svojih „prijatelja“ Vladimira Putina i Tajipa Erdogana, no u praksi vidimo sasvim suprotno ponašanje. Kamo naše sreće da Dodik i Izetbegović sarađuju i razvijaju savezništvo naroda koje predvode, kako to imamo u slučaju Rusije i Turske (ili Irana, Iraka, Sirije, Egipta, Libije...).

Dakle, da rezimiramo: Milorad Dodik kao pojedinac ili kao predsjednik SNSD za „Srpsku čast“ nema nikakvog značaja, a još manje uticaja. Na poštovanje kakvo Dodiku pripadnici „Srbske časti“ izražavaju zbog pozicije predsjednika sasvim utemeljeno može računati i njegov nasljednik. Normalno, ukoliko pokaže interesovanje za ovu moćnu i politički nezavisnu organizaciju.

Sa druge strane uticaj Bakira Izetbegovića na „Zelene beretke“ i slične organizacije je neupitan. I sa te strane konstantno imamo incidete kakvima bi se organi krivičnog gonjenja još kako trebali baviti. A ne bave se!

Nema tu nikakvih mudrolija oko onoga šta se trenutno dešava. Grupacija „Srbska čast“ je ciljno i planski odabrana kao „sredstvo“ međunarodnog obračunavanja velikih sila. Zar administracija Sjedinjenih Država uopšte krije kako nastoji sa ovih prostora eliminisati ruski uticaj, a koji je posljednjih godina čvrsto spregnut sa srpskim patriotskim snagama.

Svojom brojnosti, organizacijom, ideološkom indoktrinacijom i svojstvom nekonvencionalnog bezbjednosnog subjekta „Srbska čast“ je okvalifikovana kao meta koju treba eliminisati u nastojanju velikih sila da zagospodare ovim prostorima. Danas ih napadaju u Republici Srpskoj, a uskoro će i u matičnoj Srbiji.

Za sam kraj ostavljam ono najvažnije, a to je osvrt na Igora Bilbiju lično. Može nekakav novinar pratiti Fejsbuk objave i izvlačiti podatke sa interneta, te na svemu tome graditi kakve mu drago konstrukcije. Kakva je kriminalna prošlost Igora Bilbije u ovoj zemlji zasigurno znam ponajviše jer sam ga ja hapsio, obrađivao i procesuirao još od rane mladosti. Znam i kakva su njegova politička uvjerenja (nema ih!), pa i kakve osjećaje gaji prema drugim etnijama i vjerama. No, o tome neka svjedoče njegovi kumovi, prijatelji i poznanici iz reda nesrpske populacije.

Uostalom, neka u Prijedoru, Sanskom Mostu ili gdje god im drago nađu jednu jedinu osobu koju je Igor kako uvrijedio na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, a da ne govorimo o ispoljavanju netrpeljivosti. Gro stvari plasiranih o Igoru su neistine i notorne gluposti, a to će pokazati vrijeme i činjenice. Najvjerojatnije i sudski postupci po tužbama za klevete. Šta će utvrditi najavljena istraga Tužilaštva BiH? Unaprijed kažem: apsolutno ništa!