NA MOJ ŠTRAJK GLAĐU MILORAD DODIK JOŠ UVIJEK ĆUTI!

Poštovani čitaoci,

u daljem tekstu objavljujem sadržaj akta koji dostavljam Predsjedniku Republike Miloradu Dodiku, Odboru za bezbjednost Narodne skupštine i Ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču:

Inspektor kriminalističke policije
Borislav Radovanović
CJB Prijedor
PS Prijedor 1


PREDSJEDNIK REPUBLIKE SRPSKE
- Kabinet predsjednika
ODBOR ZA BEZBJEDNOST NS RS
- Predsjednik Odbora
MUP RS BANJA LUKA
- Ministar – putem CJB Prijedor



PREDMET: Obavještenje o započinjanju štrajka glađu, dopuna, dostavlja se.-

VEZA: Obavještenje o započinjanju štrajka glađu od 11.06.2015. godine



Obraćam se Naslovima sa obavještenjem kako dana 01.07.2015. godine od 09,00 časova, sa prvim radnim danom nakon okončanog bolovanja, u službenim prostorijama CJB Prijedor započinjem sa štrajkom glađu koji će trajati neprekidno dok mi to omogućava zdravstveno stanje.

U obrazloženju navodim kako sam i Naslove i javnost već obavijestio o realizaciji ovakve moje odluke i sredstva suprostavljanja krajnje nečovječnim profesionalnim i životnim uslovima kakvima sam izložen duže od sedam i po godina.

Posljednjih mjeseci javnost sam obavijestio o brojnim događajima i aspektima kriminalizacije u vrhu policije Republike Srpske. Objelodanio sam dokaze da sam godinama unutar policijskih i pravosudnih organa pokušavao izdejstvovati zakonito i profesionalno procesuiranje brojnih krivičnih predmeta u domenu organizovanog kriminaliteta. I to upravo krivičnih predmeta kakvi jasno ukazuju na spregu pojedinih visokopozicioniranih pojedinaca iz struktura policije i organizovanog kriminala, međutim u tome nisam uspjevao iz prostog razloga što su korumpirani i kriminalizovani pripadnici policije to nezakonito sprečavali. Zatim sam objelodanio dokaze da sam zatražio kontrolu od strane političkih tijela nadležnih za nadzor nad radom policije (Predsjednik Republike, Odbor za bezbjednost NS RS i Vlada), te da su i ta tijela zakazala.

Ipak, najgore je što moju gotovo osmogodišnju borbu prate nevine žrtve i teška stradanja građana Srpske. Krivični predmeti na kakve sam ukazao i za kakve sam tražio kontrolu rada sublimiraju dvadesetak smrtnih stradanja, držanje stotina porodica u bukvalno ropskom odnosu, desetine miliona maraka štete kakva je nanesena pojedincima i društvu, te protivpravno stečenih koristi u milionskim iznosima. Da bi se spriječilo zakonito razjašnjavanje i procesuiranje u tim predmetima unutar mog Poslodavca (MUP RS) činjene su i aktivnosti na mojoj likvidaciji i teškom ugrožavanju sigurnosti porodice. Kad sve to uobzirimo valjda je jasno zbog čega nisam spreman na ono šta mi je Poslodavac namijenio u budućnosti.

Konkretno, po povratku sa bolovanja očekuje me nekih desetak disciplinskih postupaka zbog toga što sam javnost obavijestio o teškim oblicima nezakonitosti unutar struktura policije i o sprezi pojedinaca sa organizovanim kriminalom. Umjesto da moj Poslodavac istraži moje navode (kako to zakoni nalažu), odlučeno je da me i dalje neustavno i nezakonito progone. Iskreno više nisam u stanju sumirati koliko raznih nezakonitih i montiranih postupaka je MUP RS-e vodio protiv mene, ali jedno je nepobitno – u svim postupcima sam dokazao neosnovanost, nezakonitosti i vezu postupaka sa organizovanim kriminalom. I sad to treba da ponavljam u desetak novih slučajeva!? Za tako nešto više nemam ni snage ni volje!

Zatim, moj Poslodavac me ponovo upućuje na postupak vanrednog ispitivanja radne sposobnosti. Već sam o tome pisao u svojim tekstovima, ali nije na odmet da ponovim. Krajem 2013. godine radio sam na predmetu organizovanog kriminala na štetu Fonda zdravstvenog osiguranja, kada su me tadašnji načelnik prijedorskog centra Vojislav Pelkić i direktor policije Gojko Vasić NEZAKONITO udaljili i sa radnog mjesta i od tog krivičnog predmeta. Kada sam bivšeg ministra Radislava Jovičića pismeno upitao šta je sa krivičnim predmetom zbog kog sam udaljen sa radnog mjesta – upućen sam na vanredni ljekarski pregled sa pitanjem – DA LI SAM NORMALAN!? Gotovo pet mjeseci su me nezakonito i nepravilno držali nesposobnim za rad, a vrhunac bezobzirnosti ogledao se u zahtjevu za kliničkim psihijatrijskim posmatranjem. Prinuđen sam da 16 dana provedem na odjelu psihijatrije u Prijedoru, pri čemu mi je onemogućeno da se straram o svojih troje djece, supruzi i majci oboljeloj o karcinoma. Posjedujem pismeni dokument u kom sam ministra Jovičića MOLIO da moju porodicu poštedi takvih okolnosti, a posebno da ih poštedi GLADOVANJA, pošto sam hranilac šestočlane porodice koju je moj Poslodavac ostavio bez ikakvih prihoda. Sve opisano činjeno je samo kao oblik pritiska da odustanem od ukazivanja na spregu organizovanog kriminala i policije.

Unutar mog Poslodavca, a posebno ministar Jovičić, direktor Vasić i načelnik Peklić, bili su vrlo „revnosni“ u mom progonu. Istovremeno po pitanju organizovanog kriminala kom sam se suprostavio i u kom je Fond zdravstva oštećen za milionski iznos jednostavno NIŠTA NIJE ČINJENO. Predmet je mjesecima držan u ladicama. Međutim, u međuvremenu dolazi do smjene ministra Jovičića i načelnika Pelkića, tako da se novom ministru Draganu Lukaču obraćam sa sličnim zahtjevom i ponovo ukazujem na isti predmet. I šta se događa?

Novi ministar Lukač, na moje veliko razočaranje, dozvoljava NOVI PROGON na moju štetu. Ponovo me disciplinski progone, a i već mi je zakazan novi vanredni ljekarski predled za 03. jul (indikativno, nakon što sam najavio štrajk glađu). Pri tom je troma osumnjičenima podnesen izvještaj tužilaštvu zbog kriminala kom sam se suprostavio, ali samo za nekih trećinu od ukupne štete koju su nanijeli društvu i bez obilježja organizovanog kriminala. Jasno sam ministru napisao kako i dalje stojim na stanovištu da je u pitanju organizovani kriminal i da nije posao ministra da pomaže kriminalu i kriminalcima. Našem ministru je „profesionalno prihvatljivo“ da službena lica na tako velikom predmetu ništa ne čine 15 mjeseci (od mog udaljavanja od predmeta), te da onda „skalabudže“ prijavu kakvom pogoduju kriminalcima. Kažu da zbog takvih stavova ponovo moraju preispitati da li sam „normalan“. U redu, ponovo ću odležati na psihijatriji koliko to od mene zatraže, ali po izlasKu ću ponovo pojedincima jasno i glasno reći da su KRIMINALCI i da im je mjesto u KPZ Tunjice, a nikako na pozicijama u strukturama policije.

Dakle, pojedincima ću identično poručiti da su kriminalci baš kao i 2007. godine kada su me nezakonito progonili da spriječe dokazivanje invilviranosti policije u teške oblike zelenašanje i iznuda. Zatim, kako sam im to i 2008. godine rekao nakon njihovog nezakonitog sprečavanja dokazivanja više slučajeva teških ubistava. Isto ću im poručiti kao i 2009. godine kada su me nezakonito udaljili iz kriminalističke policije kako bi spriječili istragu oko najveće organizovane grupe kradljivaca i krivotvoritelja skupocjenih vozila u BiH i regionu. Mogao bih ovako u nedogled nabrajati krivične predmete u domenu organizovanog kriminala na kakvima sam svojevremeno radio, a nisu dobili adekvatan procesni epilog zbog kriminalizacije u strukturama policije, no, poenta je jasna – VRH POLICIJE JE KRIMINALIZOVAN! To je problem kom ću se uvijek suprostavljati i ne postoji progon kakvim će me pojedinci natjerati da prestanem ukazivati na isti.

Na kraju želim poručiti kriminalizovanim i korumpiranim bitangama u vrhu neše policije - možete me progoniti kako vam volja, ali zapamtite da će građani suditi i o vašim postupcima! U onome šta moja porodica i ja trpimo nemamo nikakve pomoći, a ponajmanje imamo prava, no, moje oružje ostaje ISTINA i objelodanjivanje istine građanima Republike Srpske.



U Prijedoru, dana 29.06.2015. godine.



Inspektor kriminalističke policije
Borislav Radovanović s.r.