MOŽE LI 6. JUN BITI “DAN D” ZA PAPA FRANJU!?

Papa Franjo odabrao je vrlo simboličan datum posjete Sarajevu, koji nas prosto mami da se zapitamo može li “Veliki brat” to pretvoriti u “Dan D” za Svetog Oca i vaskoliko čovječanstvo???

Prije nego proanaliziramo ovo pitanje moramo se podsjetiti da je 06.06. poznat kao “Dan D”, po američkom iskrcavanju na Narmandiju iz 1944. godine. Učili su nas kako je ova vojna operacija izvedena u funkciji slamanja nacizma. Danas se sve češće razmišlja kako je brzopleto američko iskrcavanje učinjeno kako bi se Crvena armija zaustavila u pohodu osvajanja cjelokupnog evropskog kontinenta. Adolfa Hitlera i naciste Crvena armija porazila je godinu i po prije famoznog “Dana D”, tako da ovaj “saveznički” poduhvat možemo posmatrati kao izlaznu strategiju britansko-američkog PROPALOG “Projekta Hitler”!

Za one neupućene treba istaći kako je “Projekat Hitler” započet još 1922. godine i sa ciljem stvaranja radikalnog desničarskog totalitarizma u funkciji sukobljavanja sa sovjetskim ljevičarskim totalitarizmom. Propali projekat rezultirao je opasnošću da Crvena armija uspostavi komunističko uređenje na kompletnom evropskom kontinentu. Oni koji papa Franju doživljavaju kao “crvenog papu” naći će u ovome svakojake simbolike.

Osim toga, 06.06. poznat je i kao datum objavljivanja knjige “1984”, legendarnog Džordža Orvela, vizionara koji je predvidio da će svijetom vladati “Veliki brat”. Papa Franjo i “Veliki brat” su teško spojive kategorije, tako da ćemo ovim tekstom proanalizirati aspekte međusobnog ugrožavanja istih.

No, prethodno se podsjetimo kako je upravo jun mjesec (čitaj: Vidovdan 1914. godine) Sarajevo učinio globalno poznatim gradom i to baš ubistvom jednog Franje (Ferdinanda Habsburškog). Za one neupućene treba reći kako je „Veliki brat“ postojao i 1914. godine (Orvel ga je 1948. godine samo prepoznao), te da je ovaj simbol imperijalnog kapitalizma tada bio u teškim prilikama i na sve spreman – baš kao i danas!


KOJI SUBJEKTI UGROŽAVAJU SVETOG OCA?

Žalosno, ali tako je: možemo sačiniti nepregledan spisak subjekata spremnih da ugroze Svetog Oca rimokatoličke Crkve. No, iole iskusni analitičari izvore ugrožavanja prvotno traže unutar samog objekta analize. Tako ćemo ugroženost pape Franje primarno proanalizirati unutar Crkve koju predvodi i Vatikana kao krovne institucije.
Otac Frano je po mnogočemu specifična ličnost i time teško spojiva sa elitističkim krugovima rimokatoličke provenijencije. Poznato je koliko je poglavar ove Crkve protivnik raskoši, razmetanja, socijalne neosjetljivosti i socio-patoloških pojava kakve vijekovima „krase“ crkvenu elitu. Konfrontacije na tom planu su sve veće i sve teže, tako da i „križare“ treba uobziriti kao izvor ugrožavanja svog poglavara.

No, moramo istaći jedno vrlo indikativno izvorište ugrožavanja pape Franje, a to je njegova najava abdikacije. Počesto papa ističe kako na tom položaju namjerava provesti još par godina (2-5), a potom slijediti primjer pape Benedikta XVI i odstupiti sa položaja. Bojim se da bi takvo uzastopno ponavljanje „potresa“ za katočičku Crkvu bilo krajnje neprihvatljivo, odnosno da bi im bilo prihvatljivije da papu Franju čovječanstvo pamti kao „žrtvu“ zločina ili nesreće. Ako to može poslužiti nekom „višem cilju“, onda...Makijaveli!

Sljedeći subjekt koji zavređuje analitičko apostrofiranje jeste DOMAĆIN, odnosno katoličko-hrvatska populacija. Unutar ove kategorije postoje grupacije duboko konfrontirane sa pojedinim papinim odlukama i političkim načelima. Informacija da papa neće posjetiti Međugorje dolila je „ulje na vatru“, već zapaljenu njegovom odlukom da ne prizna međugorske „vidioce“. Kako prenosi portal „NjuzBar“ (NewsBar , vidi: http://news-bar.rtl.hr/vijesti/regija/vjernici-psuju-papu-jer-odbija-priznati-meugorje ) fra Marinko Šakota pokušao je umiriti okupljene “vijernike” uzrujane saznanjem da ih papa ignoriše. Vjerojatno je bio zaprepašten kada je iz gomile čuo riječi:

“J..... mi tvomu Papi četničku i balijsku majku. Što si je umislio? Neće on nama pokvariti biznis. A ti, župniče, kad ćeš nam vratiti svjetleću Gospu? Držiš li je doma da ne platiš račun za struju? Ha?” – kakve su mu vikali su mu ogorčeni župljani.

Sljedećeg indikativnog subjekta treba potražiti u radikalno-islamističkim krugovima “domaćina” (Sarajeva). Papa Frano propagira mir, toleranciju i suživot između vjerskih konfesija. Međutim, ekstremni islamistički krugovi odabrali su sasvim drugačiji put, odnosno „džihad“ koji se bazira na nasilju i netoleranciji.

Tu posebno moramo uobziriti činjenicu da Bosnu i Herecegovinu svrstavamo u kategoriju „slabih država“. To su države čiji sistem bezbjednosti nije sposoban obezbijediti građansku sigurnost, vladavinu prava i zaštitu resursa. Kada sistem bezbjednosti nije sposoban realizovati svoju primarnu funkciju, teško je očekivati sposobnost štićenja posebno ugroženih osoba. Dakle, radikalno-islamistički pokreti u Sarajevu dobijaju dobru priliku da čovječanstvu upute „snažnu poruku“, samo je pitanje da li će istu iskoristiti (ili bar pokušati!?).

U daljem moramo proanalizirati poziciju „svjetskog policajca“, odnosno Sjedinjenih Država. To kako Angloamerikanci „obožavaju“ papu (posebno kroz karikature) je opštepoznata činjenica. No, zadržimo se na nešto konkretnijim indikatorima. Jedan mirotvorac tipa pape Franje u ovakvim geopolitičkim prilikama je nešto šta Sjedinjenim Državama je ponajmanje potrebno.

Osim toga, napad na Svetog Oca odrazio bi se na globalne prilike u vidu nedvosmislene dalje konfrontacije brojnih subjekata. Upravo ono šta Angloamerikancima najviše odgovara! Sjedinjene Države već nastoje proizvesti „treći front“ – balkanski (pored ukrajinskog i bliskoistočnog), kao pretpostavku širenja „konstrolisanih sukoba“ („”Operacija FID“ - Foreign Internal Defence, odnosno „unutrašnja odbrana prijateljske zemlje“ definisana je u Pentagonu 1976. godine u pravilu FM 100-20). Zar postoji bolji „povod“ za izazivanje novih sukoba od napada na jednog papu (u daljem tekstu nešto više o metodama FID operacija)?

Na kraju, dolazimo do vjerojatno najvažnijeg subjekta ugrožavanja pape, a to je sam „Veliki brat“. Pogrešno je ovaj pojam vezivati sa establišment Sjedinjenih Država ili bilokoje države ponaosob. Globalnog hegemona u vidu „Velikog brata“ treba tražiti u asocijacijama poznatim kao Trilateralna komisija, Bilgerberg grupa, 100 najbogatijih porodica svijeta, masoni, Svjetska vlada i ino. U pitanju je grupacija kakva predstavlja manje od 1 odsto čovječanstva, ali posjeduje 99 odsto ukupnog svjetskog bogatstva, pa i sva sredstva moći i uticaja kakva proizilaze iz tog bogatstva.

Nimalo slučajno papa Franjo nije dobio nadimak „Crveni Papa“, nego zbog svog zalaganja za jednakopravsnost, za pravediju preraspodjelu postojećeg bogatstva, za čovječnost. Monstrumima koji vladaju čovječanstvom su jednako neprihvatljivi i ovaj papa i čovječnost kao civilizacijska vrijednost. Zar postoji bolje mjesto da se ovi hegemoni riješe „tereta“ zvanog papa Franjo od našeg glavnog grada, već prepoznatljivog po zločinaštvu? Imperijalni kapitalizam, kao uređenje kakvo savršeno odgovara interesima „Velikog brata“, vještački se održava od sredine 19-og vijeka i to upravo krvoprilićima, hegemonijom, manipulacijama i sličnim necivilizacijskim sredstvima, pa se zapitajmo zbog čega i jednog papu Franju ne bi „utemeljili“ u Novi/Stari svjetski poredak?


VELIKI BRAT I FID OPERACIJE

Nadalje, potrebno je proanalizirati metode i sredstva kakvima se „Veliki brat“ inače služi, a u odnosu na papinu posjetu Sarajevu ih treba posebno uobziriti. Možemo to nazivati FID ili „crnim“ operacijama, možemo „taktikom isticanja lažnih zastava“ ili kako nam drago, ali suština je uvijek ista. Plastično prikazano takve operacije imaju za cilj da se njihov idejni kreator nikada ne otkrije. Za to se koriste „magarci“ (kriminalističkom terminologijom), odnosno instrumentalizovani zabludnici kakvi poslušno izvršavaju dobijene zadatke. Suštinski, obavještajne službe u raznim radikalno-ekstremističkim organizacijama imaju infiltrirane ili zavrbovane svoje ljude. To su u pravilu osobe nižeg i srednjeg nivoa organizacione hijerathije. Takav infiltrirani agent ili zavrbovani ekstremista izdaje „zadatak“ pojedincu ili manjoj grupi da izvrše teroristički napad i ovi to bespogovorno realizuju. Pri tom smatraju kako slijede naredbe samog vrha organizacije, a nemaju ni predstave da izvršavaju zadatak u interesu CIA, Mosada i ino.

Zbog čega je „isticanje lažnih zastava“, ili lažnih/instrumentalizovanih „krivaca“ tako važno u ovim operacijama? Prosto, osvrnimo se na obaranje malezijskog aviona nad Ukrajinom. Ta neuspjela operacija ipak je ostavila dubokog traga na svjetsku percepciju Vladimira Putina, a koliko se čovječanstvo ikada bavilo time da je za ovaj teroristički napad krivac „Veliki brat“? ... ili za 11. Septembar, snajperisanje građana Sarajeva, Markale II i ino, kao uspjele operacije? Neke kategorije je teško komparirati, ali možemo pretpostaviti da bi napad na Svetog Oca odjeknuo kao 11. septembar, odnosno „Velikom bratu“ obezbjedio još najmanje deceniju globalne hegemonije.

Takva znanja moramo uobziriti ukoliko se dogodi da nekakav muslimanski ili katolički ekstremista ugrozi papu Franju prilikom skorašnje posjete Sarajevu. Sumanuti čin nekog pojedinca ili grupe uvijek treba uobziriti u ovakvim visokorizičnim događajima, no, ni ulogu „Velikog brata“ nikada ne smijemo isključiti. Ipak, da bih predočio kako to funkcioniše u praksi neću se poslužiti bošnjačkim ili hrvatskim ekstremistima, nego upravo SRPSKIM – „Ravnogorcima“. Istovremeno, otkriću i jednu javnosti nepoznatu okolnost papine posjete Banjoluci iz 2003. godine.

U jeku priprema za dolazak Jovana Pavla II policija Srpske je došla do informacija prema kojima se oveća grupa „Ravogoraca“ zaklela „na nožu i vinu“ da će ubiti papu prilikom posjete Banjoluci. Operativne provjere pokazale su da se takvo „zaklinjanje“ zaista dogodilo, ali i to da je u pitanju „folklorno-pijanska priča“ bez ozbiljnijih pretpostavki realizacije. No, sigurnosti radi „Ravnogorci“ su dan papine posjete proveli u službenim prostorijama MUP-a RS-e.

Kasnije provjere pokazale su krajnje frapantan indikator. Otkriveno je da su pripadnici AID-a (tajne bošnjačke obavještajno-bezbjednosne službe) zavrbovale pojedine Ravnogorce da svojim „saborcima“ podmetnu par flaša rakije i „ideju“ o tome kako treba ubiti Jovana Pavla II. Zakletva „Ravnogoraca“ je vrijedila do sutrašnjeg ortiježnjenja, no, da je Sveti Otac bilokako ugrožen – „krivac“ bi bio opštepoznat. Pošto su blagovremenom akcijom policije instrumentalizovani „krivci“ eliminisani kao izvršioci, time je i potencijalna „crna operacija“ ostala nerealizovanom.

Na kraju, šta poručiti sistemu bezbjednosti Bosne i Hercegovine u konteksto pomenute visokorizične posjete jednog pape? A šta poručiti jednom nefunkcionalnom i krajnje nesposobnom sistemu? Jedino, pomolimo se dragom Bogu da sve prođe u najboljem redu! ... i neka ministar bezbjednosti BiH-e Dragan Mektić u to ime zapali svijeću!