PONOS NAŠE BUDUĆNOSTI

Obilježavanje Dana grada prijedorski gradonačelnik Marko Pavić započeo je tradicionalnim prijemom upriličenim za najbolje osnovce. Među najboljima našao se i moj prvenac Duško Radovanović.

Dule sa gradonačelnikom

Gradonačelnik Pavić primio je 22 učenika, te direktora, prijedorskih osnovnih škola koji su svojim rezultatima pozicionirali se kao najbolji u svojim školama. Vrijednim djevojčicama i dječacima gradonačelnik je uručio prigodne poklone i novčane nagrade.

Vrlo sam ponosan na činjenicu da je moj Dule proglašen najboljim učenikom OŠ „Doktor Mladen Stojanović“ u Ljubiji. Inače, Dule je učenik 9. razreda i polako se priprema za novu obrazovnu i životnu fazu – srednjoškolsku. Narednih dana očekuje maturalnu zabavu, ekskurziju i praznike. No, ono vrednije šta čeka jesu diplome „Vukovca“ i „Učenika generacije“. Time će slavodobitno materijalizovati rad i trud uložen tokom dosadašnjeg školovanja.

Sanja

Moram se pohvaliti i podacima da je Dule aktivn u više sportova (posebice u fudbalu), da je član glumačke trupe prijedorskog pozorišta, da je učestvovao na brojnim takmičenjima, manifestacijama i ino. Mogu sasvim utemeljeno ustvrditi da je vać postao prepoznatljiv i na nivou šire/gradske zajednice.

Elem, ono šta našu (širu) porodicu čini posebno ponosnom jeste činjenica da je Duško već treći naš izdanak koji je objedinio diplome đaka generacije, Vukovca i najboljeg učenika škole. U istu školu idu i djeca moje sestre Gordane, čija kćerka Sanja Bilbija je prva objedinila pomenute titulare. U ljubijskoj školi ostala je upamćena po znanju i svestranosti, ali i po brojnim takmičenjima na nakvima je postizala odlične rezultate. Sanja je danas uspješan strudent druge godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci.

Tanja

Njena sestra Tanja Bilbija je ponovila identičan uspjeh, odnosno „otrojičila“ nagrade, uz podatak da je, osim gradonačelnika Pavića, nagrađivana i od strane predsjednika Dodika. Ona je krenula sestrinim stopama u potpunosti i ovih dana završava treću godinu prijedorske srednje medicinske škole. Nakon Sanje i Tanje uslijedio je Dule i možemo slobodno reći da su naša djeca upriličila svojevrsnu „porodičnu tradiciju“ najboljih učenika ljubijske škole.

Samo, tu se priča ne završava jer su u „igri“ još tri naša potomka. Šesti razred iste škole pohađa i sestrin „ljubi ga majka“ Miodrag-Mićo Bilbija. I Mićo je odlikaš (sa svim peticama), aktivan u sportu, a takmičarsku „karijeru“ već je započeo odličnim rezultatima. Da li će uspjeti očuvati porodičnu „tradiciju“ ostaje da se vidi, a posebno zbog konkurencije kakvu mu čini naša komšinica i prijateljica moje kćerke Ajla Islamović.

Mićo

Zatim slijedi moja ljubimica Zorana Radovanović, koja sa odličnim uspjehom završava peti razred. Zoća je izuzetno inteligentna, vrijedna i odgovorna učenica za koju se već danas ne brinem u pogledu Vukove diplome. Za ostale nagrade moraće se još nekoliko godina potakmičiti sa svojom najboljom prijateljicom MatejomKomljen. Uz to ispoljava izutetnu maštovitost u pisanju, a bagami i u slikanju. Inače, moram napomenuti da su naša iskustva sa tim dječijim „takmičenjima“ u uspjehu vrlo pozitivna obzirom da su u svim ranijim slučajevima podrazumijevala i odlična prijateljstva među djecom.

Na kraju, šta reći o mom Dragoji, neviđenom nestašku koji završava prvi razred iste škole? Prije nego li je i pošao u školu Dragoja je čitao i pisao ćirilicu i latinicu, te englesku latinicu i rusku ćirilicu. Sva pisma je savladao sam, uz igru na Net-u. Kad je počeo eksperimentisati sa španskim, bugarskim i drugim pismima rekli smo mu: „Stan’ bre dijete!“. Svako ko ga poznaje govori da će nadmašiti stariju braću i sestre, no, to ipak ostaje da se vidi.

Zorana i Dragoja

Mogao bih u nedogled nabrajati kvalitetu djece i omladine naše šire porodice, ali je to jednostavno preopširno i zato ću se zadržati samo na ljubijskim osnovcima i pomenutoj „tradiciji“. Jeste da naš klan drži do porodičnih vrijednosti i porodice uopšte, ali se iz prezentovanog vidi i da će naša budućnost biti PONOSITA, baš kao što nam je i prošlost bila.