Ministru Lukaču: „Treći blok“ nas je provalio!

Pošto su u Pokretu „Treći blok“ razotkrili našu prljavu igru pozivam ministra Dragana Lukača da obustavi protiv mene krivični postupak, suspenziju, sijaset disciplinskih postupaka i ino. Nema smisla da dalje trpim štetu, a pokazalo se da će Njegoš Tomić biti novi predsjednik Srpske jer sam ja omanuo na „tajnom zadatku“.

Piše: Borislav Radovanović

Duže vremena je unutar Pokreta „Treći blok“ plasirana priča kako sam ja u stvari ubačeni „režimski igrač“, sa zadatkom da taj pokret rasturim. Nakon mog deklarativnog istupanja iz pokreta direktno i sam Njegoš Tomić mi je napisao kako je znao da sam ubačeni provokator, ali da su me Dalibor Savić i on držali kako bi od mene izvlačili informacije o namjerama režima. Vrlo lucidno sa njihove strane!

Najnovije je saopštenje Dalibora Savića, koji u ime pokreta, u video poruci obavještava javnost o tome kako je „tajni plan“ režima razobličen (pogledaj video). Po njegovom Njegoš Tomić ostaje kandidat za predsjednika Srpske i to režimski pokušaji neće promijeniti.

No, tu je doista nejasno šta se dešava obzirom da je ideja o Njegošovoj kandidaturi za predsjednika u stvari moja. Predložio sam je još prošle godine u Bannjaluci u krugu desetak najistaknutijih članova pokreta. Ukoliko u pokretu tvrde da su razotkrili režimske prevare, onda bi valjda trebalo da shvate kako je i ideja o Njegošovoj kandidaturi režimska.

Elem, nisam više član tog pokreta, nisam ni u doticaju sa istima, a ponajmanje mogu uticati na odluke. Odatle proizilazi da kao „agent provokator“ više nisam potreban režimu Milorada Dodika. Ukoliko je to tačno očekivati je da režim povuče postupke protiv mene kakvi su, bar po navodima „Trećeg bloka“, bili samo paravan za moje tajno djelovanje.

To konkretno znači da treba obustaviti krivični postupak protiv mene za navodno „ugrožavanje sigurnosti“ načelnika PU Dalibora Ivanića. Optužnica u tom postupku je potvrđena i čekam suđenje za krivično djelo koje nisam počinio. Nalazim se u vrlo delikatnoj situaciji, ali ne bih trebalo da brinem pošto je sve to, bar po navodima „Trećeg bloka“, izrežirano.

Potom se nadam da će ministar Dragan Lukač sad obustaviti nezakonitu suspenziju. Mjesecima porodica i ja živimo u uslovima krajnje oskudice jer nakon prijema plate svakog mjeseca u banku nosim nekih 40-ak maraka da namirim kreditne obaveze. Zalud svakog mjeseca poslodavcu predajem doznake o bolovanju kad mi to pravo ne priznaju, nego mi platu obračunavaju po osnovu suspenzije.

U daljem, čekam da MUP protiv mene obustavi četiri disciplinska postupka zbog objavljivanja tekstova na blogu, koji se (gle čuda!) dijelom odnose i na ono šta sam objavljivao u korist „Trećeg bloka“. Pošto sam već dva puta disciplinski kažnjavan zbog pisanja protiv režima Milorada Dodika u tekućih četiri disciplinska postupka nemoguće je da izbjegnem otkaz. No, ako su ovi postupci po navodima „Trećeg bloka“ bili tek paravan za moje infiltriranje u njihove redove onda nema o čemu da brinem.

Nadam se da će sad i Osnovni sud u Prijedoru povući izrečene mjere zabrane zbog kojih moram pažljivo odmjeravati svaki svoj korak – kako ne bih završio u pritvoru. U daljem, očekujem da će mi sad MUP RS nadoknaditi preko 10 000 maraka koje sam od 2014. godine izgubio samo po osnovu odbitaka zbog bolovanja i disciplinskih kazni. Još više se nadam da će mi nadoknaditi i nekoliko desetina hiljada maraka štete po osnovu narušenog zdravlja.

Mogao bih još ovako nabrajati, ali poenta je valjda jasna. Ukoliko sam unutar „Trećeg bloka“ djelovao „po zadatku“ onda će sve prethodno nabrojano nestati, a ja ću biti nagrađen. Posebno će me nagraditi što sam Njegoša, koji je to u početku kategorički odbijao, a šta znaju svi koji su bili prisutni, uspio nagovoriti da se kandiduje za predsjednika.

U svemu ovome žalosno je što meni i dalje predstoji teška borba sa režimom Milorada Dodika, a naprosto zato što Njegoš Tomić i Dalibor Savić iznose neistine, pa čak i notorne gluposti.

Sudeći po ovim saopštenjima davne 2007. godine Stanislav Čađo, Uroš Pena, Gojko Vasić i ja smo izrežirali desetine javnosti poznatih teških okršaja samo zato što smo procijenili da će se jednog dana pojaviti „Treći blok“, Tomić i Savić, kao prijetnja po režim koju će trebati anulirati. Izmislili smo dva pokušaja moje likvidacije, silu krivičnih i disciplinskih postupaka, nezakonitih udaljavanja sa radnjih mjesta i šta znam kakve sve ujdurme.

Nekih šest godina sam za pasom nosio repetiran pištolj i svako jutro se podvirivao pod automobil jer se nije bilo lako nositi sa zataškavanjem slučajeva koji sublimiraju preko 20 smrtno stradalih, desetine miliona teške otimačine, uništena preduzeća, razorene porodice... Sad, ispade da je sve to bio dio „režimskog plana“ jer je neka gatara prorekla da će Milorada Dodika jednog dana zamijeniti Njegoš Tomić.

Kako je završila ta „prva faza“ našeg šestogodišnjeg obračuna možda najbolje ukazuje činjenica da su moji pretpostavljeni bili prinuđeni uništavati dokumentaciju koju su sačinjavali u postupcima i istragama protiv mene, jer sam upravo na njihovim radnjama dokazivao krivična djela koja su počinili.

Jesam razorio vrh policije kako ni sanjati nisu mogli, ali moj mir je potrajao vrlo kratko. Kroz nezakonite postupke vanrednih ljekarskih pregleda dva puta me je MUP primorao na klinička posmatranja radi utvrđivanja sposobnosti za inspektorske poslove. Po sumnjama „Trećeg bloka“ proizilazi da sam dva puta na psihijatrijama Prijedora i Banjaluke proveo po 16 dana samo kako bih njih zavarali. Normalno, par godina prije negoli su se Njegoš Tomić i taj pokret i pojavili.

Da ne bi bilo kakve zabune moram naglasiti kako sam kliničkim ispitivanjima bio podrvgavan samo zbog ispitivanja radne sposobnosti za inspektorske poslove, gdje sam prvi puta ocijenjen kao sposoban, ali to mojim šefovima nije bilo prepreka da traže ponavljanje postupka. Kvaka je bila u tome što bi me zbog ispitivanja prinudno upućivali na bolovanja, a onda mi umanjivali platu na 70%.

Kad sam nakon dvije godine natezanja i izgubljenih preko 6 000 maraka shvatio da je besmisleno insistirati na sposobnosti za inspektorske poslove sam sam zatražio promjenu radnog mjesta. I ekspresno mi je udovoljeno – postao sam državni službenik.

Sad, ako su navodi „Trećeg bloka“ istiniti – valjda će mi ministar Lukač vratiti status policijskog službenika, dodijeliti pripadajući čin i funkciju. Na moju žalost neće, nego će i dalje nastojati dati mi otkaz.

Ako je Dalibor Savić u pravu onda moja porodica 29. septembra prošle godine nije pretrpila maltretiranje, a ja nisam doživio fizičko nasilje i nezakonito hapšenje, gdje je tortura rezultirala mojom hospitalizacijom. Od tada sam na bolovanju, a mom oporavku sigurno ne doprinose teška kršenja prava kakvima sam kontinuirano izložen (ocjena vještaka). U toku je postupak pred komisijom Fonda PIO radi ocjenjivanja stepena invaliditeta. No, sve to je samo farsa – bar kako misle u „Trećem bloku“.

U daljem želim istaći kako sam samo nabrojao neke segmente desetogodišnje borbe sa režimom Milorada Dodika, a kad bih išao u detalje trebalo bi mi par stotina stranica teksta. No, tako prolaze odistinski borci protiv nemilosrdnog režima Milorada Dodika!

Istovremeno, volio bih da doznam ponešto o tome šta su u životu pretrpili Njegoš Tomić, Dalibor Savić i druge „žrtve“ režima iz Trećeg bloka. Čast pokojnom Čedi Kneževiću, Stani Slavnić i Željku Biliću, kao stvarnim režimskim žrtvama, a sve ostalo su glumci tipa Njegoša Tomića, kom je režim „kriv“ što je dobijenih 5 000 maraka prokockao.

Ne želim da prejudiciram, ali pretpostavljam da je drugi prozvani u Savićevom saopštenju Željko Bilić. Za totalno neupućene u pitanju je inženjer koji je svojevremeno odbio da po nalogu direktora prisustvuje Dodikovom kontramitingu u Banjaluci. Zato je dobio otkaz!

Danas je čovjek bez ikakvih primanja, teško pati i jedva preživljava. No, po Daliboru Saviću ništa od toga nije istina, nego je Željko „po zadatku“ ubačen u ovaj pokret. Željko je „po zadatku“ prodao automobil, a nikako da bi prehranio sebe i bolesnu majku, banka hoće da mu oduzme imovinu jer nema čime da servisira kredit, no i to je „po zadatku“ i da ne nabrajam sa čim se sve čovjek suočava. Znaju to i Dalibor i Njegoš, no očito stida nemaju.

Da zaključim: slažem se sa Daliborom Savićem. I ja pozivam građane da glasaju za Njegoša Tomića za predsjednika Srpske. To je najsigurniji put da doznaju o kakvoj osobi je riječ. Baš kao što sam i ja doznao. Onda će Dalibor Savić zaključiti da su svi glasali po nalogu Milorada Dodika i ponajviše se okomiti upravo na sopstvene glasače. Kad mene, koji sam predložio Njegošovu kandidaturu, ovako tretira, a čemu da se tek nadaju oni koji mu stvarno daju glas?

Osim ideje o Njegošovoj kandidaturi moram javnost podsjetiti i na neke „sitnice“ kakvih se posebno trebaju čuvati. Primjera radi, građani se sjećaju mog teškog medijskog okršaja sa Ružicom Jukić i VSTS-om, koji je rezultirao u korist Trećeg bloka. Pa se vjerojatno sjećaju mog obraćanja ministru Draganu Mektiću, zbog kog smo prozvani Željko Bilić i ja teško izvrijeđani preko RTRS od strane „Zavjetnika“. No , i taj medijski okršaj sam izvojevao u korist „Trećeg bloka“.

Da ne nabrajam moje druge ideje (poput protesta podrške Biliću ispred suda u Novom Gradu) i aktivnosti (poput podrške Stani Slavnić, kad smo za tri minuta izbjegli policijsku zamku). Ili, sa koliko saopštenja i tekstova sam artikulisao i promovisao ideje „Trećeg bloka“... Ukoliko sam ja nakon svega okvalifikovan „režimskim udbašom“, a čemu da se nadaju oni koji misle pomoći Njegošu u realizaciji kandidature? Možda javnom strijeljanju!?