Njegoš Tomić - "borac" protiv korupcije

Nije mala stvar kad vas jedan “kandidat za predsjednika Srpske” optuži da ste korumpirani. I to sa “čvrstim dokazima” pokupljenim sa lažnog fejsbuk profila nepostojeće osobe.

Kako se braniti od takvih optužbi? Prosto: ponovo postavljam tekst u kom sam već potvrdio da u spornim navodima IMA KORUPCIJE, ali ne moje, nego samog vrha policije (vidi tekst ispod).

Marko Jeličić: Prijavimo korupciju u policiji!

Izvjesni Marko Jeličić nedavno me javno optužio za korupciju. Učinio je to bez svijesti da otvara priču o korupciji u policiji koja seže do samog vrha – do bivših direktora policije Uroša Pene i Gojka Vasića.

Piše: Borislav Radovanović

Moji iskreni prijatelji skrenuli su mi pažnju na objave nekakvog Marka Jeličića, kako se meni nepoznata osoba predstavlja na Fejsbuku. Ubrzo mi se taj Jeličić i sam javio preko mesindžera tvrdnjom da sam od izvjesnog „Habana“ tražio mito od 2 000 evra, a uzeo 500 evra za nekakav automobil Porše. Čak je tvrdio da je on lično posredovao u toj mojoj „korupciji“.

U prvi mah nisam shvatio o čemu je riječ, a naprosto jer nikada nisam uzeo nikakav mito, šta uključuje i Jeličićeve navode. Drugi problem je što sam u svojoj inspektorskoj karijeri, na nacionalnom i međunarodnom nivou, otkrio i procesuirao uveliko preko 1 000 kradenih i krivotvorenih skupocjenih vozila. To znači da sam procesuirao i ko zna koliko osoba koje su se bavile tim kriminalom.

No, sjetio sam se tog „Habana“, a onda i krivičnog predmeta za koji je isti vezan. Bio je to jedan od mojih najvećih krivičnih predmeta, a doista se mogu pohvaliti rezultatima kakve od postanka MUP RS niti jedan inspektor nije postigao.

Ako se dobro sjećam priča počinje neke 2010. godine kad na našem području uočavam više skupocjenih automobila, gdje su provjere pokazale da su sva registrovana u Jajcu. Moram se pohvaliti da sam godinama razvio niz vještina kakvima već površnim provjerama u službenim evidencijama otkrivam sumnjiva vozila.

Ubrzo sam priveo pomenutog „Habana“ i još nekoliko lia iz Federacije BiH koja su preprodavala krivotvorena vozila. Počeo sam pronalaziti i oduzimati sporna vozila, a zarad dokazivanja od PU Jajce tražio sam kopije dokumenata o porijeklu i carinjenju vozila.

Pošto sam brzo „provalio“ način rada ove kriminalne grupe otkrivao sam sve više i više vozila, ali i počinilaca. Ključno je znati da su organizatori ove kriminalne djelatnosti redom bile osobe iz Banjaluke i vrlo bliske sa brojnim policijskim kadrovima.

Prikupljene dokaze za nekih 7-8 skupocjenih vozila poslao sam u tadašnji Centar javne bezbjednosti Banja Luka sa zahtjevom da ista oduzmu i procesuiraju. Kako su u pitanju bile osobe bliske vrlo moćnim banjalučkim policijskim kadrovima očekivano moji zahtjevi nisu bili realizovani onako kako sam to tražio.

No, poznat sam da ne odustajem lako, pa sam banjalučke kriminalce počeo lično provoditi i obrađivati. I tad nastupa drama! Pošto sam već dokazao krivorvorenje na preko 20 vozila vrijednosti nekih milion maraka sasvim očekivano ponude mita išle su na sve strane.

Ono šta je važno znati meni lično niko ništa nije nudio jer sam već tad godinama bio poznat po tome kako nezgodno reagujem na nuđenje mita (od prijava od šamara). Zato su brojni akteri tražili „veze“ unutar mojih kolega i šefova. Kako to obično biva, mnogi su uzeli mito, a na mene pokušali uticati razno-raznim pričama.

No, kako sam doznavao za uzimanja mita to sam sve više širio broj vozila i počinilaca. Da bih službene aktivnosti zaštitio od mešetara uspostavio sam komunikaciju sa tadašnjim direktorom Federalne uprave policije Zlatkom Miletićem.

Na bazi dokaza i informacija koje sam mu dostavio direktor Miletić je naredio istragu koja je u prvom zahvatu obuhvatila preko 300 vozila. Samo, tad korumpirane bitange u vrhu MUP RS dolaze u problem – kako me zaustaviti u daljoj istrazi koja bi neminovno dovela do njihove korupcije. U istom problemu se nalaze i pojedinci iz tadašnjeg Specijalnog tužilaštva, koji su takođe uzimali mito od ovih kriminalaca.

Da bi me spriječili u započetim aktivnostima Uroš Pena i Gojko Vasić nezakonito me udaljavaju sa tadašnjeg radnog mjesta, pa čak i iz kriminalističke policije. Da su to nezakonito učinili posjedujem neoborive dokaze.

Po saznanju da mi treba stići novi raspored učinio sam jedino šta sam tada mogao. Ono prikupljenih dokaza i informacija na brzinu dostavio sam izvještajem Kantonalnom tužilaštvu u Novom Travniku (mjesno nadležnim), ali uz napomenu da predmet treba proslijediti Tužilaštvu BiH.

Išao bih odmah sa prijavom Tužilaštvu BiH, ali to je podrazumijevalo potpise onih koji su istragu nastojali razoriti, pa sam pribjegao pomenutom triku. Jedan primjerak prijave proslijedio sam direktoru Zlatku Miletiću i FUP je doista provela ozbiljnu istragu o tom kriminalu. Mojom prijavom su bili obuhvaćeni i sporni „Haban“ i sva krivotvorena vozila koja je prodao, šta valjda upućuje da nikog nisam "poštedio", a ponajmanje da sam uzimao mito!

Nakon mog udaljavanja sa radnog mjesta i od tog predmeta „kolege“ iz Banjaluke vraćaju oduzeta vozila, normalno uz uobičajeni mito. I šta je najvažnije – pokušavaju pomoći svom prijatelju kog sam pozicionirao kao organizatora te kriminalne grupe.

Kad se „prašina slegla“ ključni akteri ovog kriminala dolaze na ideju da mi se osvete obzirom da su štetovali desetine hiljada maraka od oduzetih automobila, da su njihovi „vezni igrači“ u Jajcu pohapšeni (službenik sa registracija je dobio otkaz), te da sam ih ipak procesuirao! Zalud su bili Penini i Vasićevi merifetluci kad sam uspio slučaj prijaviti nadležnom tužilaštvu, kako prednje rekoh.

I šta se događa? I Uroš Pena i Gojko Vasić imali su istog službenog vozača. Koliko su vrednovali njegove usluge svjedoči to da su ga poslije unaprijedili u inspektora, a sa završenim poznatom prijedorskom školom za „menadžere“ – gdje su se diplome dodjeljivale u „kilogramima“.

Taj „direktorski vozač“ se u jednom ugostiteljskom lokalu sastaje sa akterima opisanog kriminala. Oni „pripadniku policije“, zamislite, direktno objašnjavaju kakvu sam im štetu prouzrokovao i kako žele da mi se osvete. On im tada sugerira da pripreme nekih 2 000 maraka, a on će se pobrinuti da taj novac bude fotografisan, označen i meni predat – normalno uz hapšenje.

No, njihov problem bio je u tome što na prostoru prijedorske regije meni malo šta promiče, pa sam za ovaj plan blagovremeno doznao. Posjedujem službenu dokumentaciju koju sam sačinio oko ovog pokušaja podmetanja mita i to mogu uvijek objelodaniti.

Čak sam otišao u Upravu kriminalističke policije i „održao im predavanje“ kako je to što su zamislili protivzakonito. Jedno je kad neko traži mito, a drugo kad mu nudite mito sa obilježenim novčanicama. To je podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela i to policija ne smije raditi.

Očekivano, kad su shvatili da od njihove zamisli nema ništa svi su odustali od toga da mi „daju“ 2 000 maraka. Međutim, i pored službene dokumentacije MUP RS nikada nije istražio šta radi vozač dvojice direktora policije.

U međuvremenu je Gojko Vasić napredovao na mjesto direktora policije i kreće moj poznati okršaj sa njim. Poznato je da sam inspektorima policije dao izjavu kako je direktoru Vasiću mjesto u KPZ Tunjice, a nikako na toj funkciji, jer sam sve to svojevremeno objavio.

Elem, „namazan“ kakav jesam započinjem pritisak na tadašnjeg ministra Stanislava Čađu. Ni manje ni više tražio sam da MUP otvori 10-ak krivičnih predmeta iz kojih se nedvosmisleno vidi korumpiranost Gojka Vasića i njegovih najbližih saradnika. Dodatno sam od ministra tražio pokretanje postupka smjene direktora policije zbog teške korumpiranosti.

Ubrzo mi je ministar posredno poručio da su svi moji navodi tačni i da je prema meni načinjena teška nepravda, a koju će on ispraviti. Istovremeno mi je sugerisano da sam „pretjerao“ sa zahtjevom za smjenom Vasića i da od toga nema ništa. Znao sam i ja da Čađo ne može smijeniti Vasića jer je ovaj dok je bio inspektor u Laktašima „zaštekao“ dokumentaciju o kriminalu Milorada Dodika, pa sam u tom pravcu „korigovao“ svoje zahtjeve.

Uglavnom, ekspresno sam vraćen u kriminalističku policiju i to na mjesto inspektora za organizovani kriminal. I tu opet nastupa „dramaturgija“. Moj pomenuti izvještaj tužilaštvu u Novom Travniku dospio je do Tužilaštva BiH, koje je procesuiralo organizatora kriminalne grupe kog su banjalučke kolege tako silno pokušavale zaštititi.

Taman dok je „sporo pravosuđe“ odradilo svoj dio posla ja sam se vratio na radno mjesto sa kog sam samo nastavio započete aktivnosti. Sumirano, veliki „prijatelj“ mojih pretpostavljenih dobio je preko tri godine robije i ispostavilo se da je zalud dao 7 000 maraka, te godinama policijske „kadrove“ povoljno snabdjevao skupocjenim automobilima.

No, kako to obično biva, meni kad pruže priliku da radim vrlo brzo otvaram milionske predmete. Dogodilo se da sam 2013. započeo sa radom na milionskom predmetu na štetu Fonda zdravstva, te da bi me spriječili u okončanju istrage ponovo me nezakonito udaljavaju sa radnog mjesta. Pisao sam o tome, pa da se ne ponavljam.

Uglavnom, u zadnjih deset godina su me najmanje tri puta nezakonito udaljavali sa radnih mjesta, a samo kako bi spriječili dokazivanje kriminala u kakav su upetljani pojedinci iz samog vrha policije. Možda to nekom nije jasno, pa ću objasiti zašto se pojedinci odlučuju za ovakve poteze – nezakonitog udaljavanja sa radnog mjesta.

Kad vješt inspektor, a to sam ja nedvosmisleno bio, započne neki krivični predmet njemu su potrebni samo tužilac i sudija za prethodni postupak. Prema našim zakonima nema načina da sposobnog inspektora spriječite u dovršavanju kakve istrage, osim da ga udaljite sa trenutnog radnog mjesta. Time ga udaljavate i od krivičnog predmeta, odnosno onemogućavate da dovrši započeto.

Svi u vrhu policije odlično znaju ovu priču i čak predmete zbog kojih sam nezakonito preraspoređivan, i samo zato ćute na moje česte i grube javne prozivke, uvrede i provokacije. A šta drugo da čine? Da idu na sud? Nema im druge, nego da me i dalje trpe.

Što se tiče pomenutog Jeličića, evo javno ga pozivam da sva svoja saznanja dostavi načelniku PU Prijedor Dalibotu Ivaniću, koji me mrzi i samo traži načina da mi napakosti. Ivanić će to jedva dočekati!

Samo, Jeličićev problem je što tvrdi nešto neistinito i što za takve stvari zakon predviđa sankcije. Ukoliko ga je neko podgovorio da piše ovakve gluposti debelo je pogriješio obzirom da je otvorio priču kakva upravo meni odgovara.

Pošto svi znaju da načelnik Dalibor Ivanić i njegovi „kadrovi“ u PU Prijedor redovno čitaju moje tekstove, baš kao što ih čitaju i vodeći ljudi MUP RS, javno im poručujem kako čekam njihovu reakciju. Ukoliko izostane njihova reakcija obećavam da će uslijediti moja. Uglavnom, neće se Marko Jeličić sakriti od ovoga šta je započeo!

NAPOMENA: “Marko Jeličić” je lažni profil i tek valja doznati ko stoji iza iznesenih laži. Možda o tome zna više “budući predsjednik Republike” Njegoš Tomić pošto se poziva na navode nepostojeće osobe. Ili će to provjeriti njegovi “banjalučki inspektori” koji inače vrše provjere podobnosti članova “Trećeg bloka”.MOŽDA UPRAVO OVI ŠTO IH POMINJEM U TEKSTU!?