Registar referenduma Republike Srpske

U desetinama različitih odluka, deklaracija, rezolucija i drugih opštih akata o referendumima Republike Srpske više se ne mogu snaći ni najbolji znalci te materije. Krajnje je vrijeme za uvođenje „registra referenduma“ po kom ćemo se bar elementarno moći orjentisati.

Piše: Borislav Radovanović

Ideja o uvođenju službenog „Registra referenduma Republike Srpske“ na prvi pogled djeluje kao šala ili cinizam. No, objektivno: kako vrijeme odmiče sve teže se snalazimo u praćenju ove tematike.

U odnosu na „oficielne referendume“ imamo pregršt različitih odluka institucija čiji pravni slijed je teško pratiti, a onim obećanim ili zaprijećenim „sudnjim referendumima“ najbolje je da se i ne bavimo.

Primjera radi referendumom od Sudu i Tužilaštvu BiH naš parlament se bavio 2011., pa 2015. godine, da bi ovih dana dobili „deklaraciju o odgađanju deklaracije“ – ma šta im to značilo. Manimo se mi dnevnopolitičkih tumačenja i jednom to pitanje uvedimo kao stavku validnog registra ili evidencije, gdje ćemo u daljem unositi sve akte donesene po tom pitanju.

Treba lijepo zadokumentovati prijedloge i predlagače, pa odluke nadležnih tijela, sve skupštinskih deklaracija i „deklaracije na usvojene deklaracije“, pa da „referendumski stav građana“ Srpske o radu državnog suda i tužilašta u konačnici evidentiramo kao nikad realizovanu ideju.

U daljem pozabavimo se referendumskim pitanjem oko Dana republike. Ovde valja registrovati činjenicu da smo održali referendum i građani su NEPOSREDNIM ODLUČIVANJEM stali iza ovog praznika.

No, valja nam konstatovati činjenicu da su nadležne institucije suprotno volji građana ipak implementirale odluku Ustavnog suda BiH. Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Nedeljko Čubrilović nikada nisu ni procesuirani zato što su sa svojih pozicija ispoštovali odluku suda, a građane pretvorili u „korisne idiote“.

Ako govorimo o referendumu u NATO treba evidentirati da su nosioci političke i institucionalne moći Republike Srpske godinama javno obećavali neposredno/referendumsko izjašnjavanje građana, a onda priču sveli na nekakvu skupštinsku rezoluciju. Tu valja upisati napomenu da sporna rezolucija nema ama baš nikakvog pravnog značaja u odnosu na zakone i odluke državnih tijela na kakvima se zasniva aktiviranje Akcionog plana o pristupanju u NATO.

Kad je u pitanju referendum o nezavisnosti Srpske valja evidentirati kako je u pitanju predizborno obećanje Milorada Dodika iz davne 2006. godine – kakvo mu je donijelo desetine hiljada glasova i u konačnici osvajanje vlasti. Normalno, uz opasku da je njegovom pozicioniranju dobrano doprinijelo vašingtonsko-londonsko prekomponovanje vlasti.

Tu treba registrovati i SNSD-ovu deklaraciju o održavanju referenduma o nezavisnosti planiranom za narednu godinu. Predsjednik stranke Milorad Dodik je javnost obavijestio da je ta deklaracija stavljena van snage, uz opasku da nije javnosti predstavio nikakav akt o tome da je stranka tako odlučila.

Elem, referendum o nezavisnosti je posebno interesantan sa pozicije da su se istim godinama bavila najviša tijela međunarodne zajednice, da ne brojimo sijaset država pojedinačno, a u konačnici valja konstatovati kako institucije Republike Srpske o tome nikad nisu donijele  nikakvu odluku. Apsurd kakav valja negdje registrovati.

Znači, „registar referenduma“ imao bi višeslojan značaj. Eto nema ko nas sve nije optuživao za secesionizam, separatizam ili ugrožavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, a na oficijelnom planu nikada nismo preduzeli niti jednu jedinu radnju koja bi potvrdila ove neosnovane optužbe.

Nije utemeljeno nekog optuživati na bazi predizbornih obećanja i dnevnopolitičkih spinova, nego to treba činiti na bazi validnih odluka nadležnih tijela. Takvu odluku nikad nismo donijeli, a kod nas je opštepoznato da predizbornim obećanjima i dnevnopolitičkim izjavama niko ne vjeruje.

Dakle, da prednje rezimiramo. Ako uobzirimo samo pomenute referendume vidi se potreba za uvođenjem jedinstvenog registra preko kog bi mogli adekvatno tumačiti pravno valjane odluke i činjenice. Danas više niko nema predstavu koliko kojekakvih referenduma je ovdašnjim građanima obećavano, niti šta je od svega toga u formalnom smislu realizovano. Da bi se uopšte snalazili u ovoj složenoj materiji nužno je uvođenje adekvatnog „registra“ kao polazišne osnove.