"PRAVDA ZA DAVIDA": Kome prijeti Dragan Lukač?!

Nakon jučerašnjeg saopštenja MUP RS, kojim se javno vrši MASOVNO ZASTRAŠIVANJE članova i simpatizera „PRAVDA ZA DAVIDA“, a posebno prema Davoru Dragičeviću kao našem predstavniku, reagovao sam APELOM ZA TRAŽENJE MEĐUNARODNE ZAŠTITE za sve nas kojima prijete „krivičnim prijavama“ i sudskim sankcijama.

Mi, kao UZBUNJIVAČI, zaštićeni smo nizom međunarodnih konvencija koje je Bosna i Hercegovina implementirala i sa te strane vidjećemo kome će da prijete Lukač, Ćulum, Ilić i slični. Da li ćemo mi „morati dokazivati“ nepovjerenje prema njima, ili će oni odgovarati za ovakvo teško kršenje ustava i zakona, raspravićemo narednih dana.

Pošto nakon 40 dana kontinuiranih protesta građana diljem zemlje institucije države nisu reagovale, pa su pojedinci sebi dali za pravo da nam čak JAVNO PRIJETE  DALJIM ZLOUPOTREBAMA INSTITUCIJA, preko Ministarstva inostranih poslova SM BiH, za sve nas „Davorove ljude“ zatražena je zaštitu od strane specijalizovanih tijela Savjeta Evrope i UN-a.

TEKST APELA:

Bloger Borislav Radovanović

( http://borislavradovanovic.blogspot.ba/ )

„PRAVDA ZA DAVIDA“

PREDSJEDNIŠTVO BIH  - za informaciju

SAVJET MINISTARA BIH

-       MINISTAR IGOR CRNADAK – za postupanje

PREDMET:  Apel za traženje međunarodne zaštite građana okupljenih oko

                    ideje „PRAVDA ZA DAVIDA“

Uvaženi gospodine ministe,

obraćam Vam se povodom MASOVNOG JAVNOG ZASTRAŠIVANJA GRAĐANA od strane MUP-a RS-e učinjenog saopštenjem objavljenim na zvaničnoj veb stranici ministarstva pod naslovom „MUP neće tolerisati neutemeljene napade na instituciju“ (očitano sa: http://www.mup.vladars.net/index.php?vijest=18504&vrsta=novosti ).

Spornim saopštenjem MUP RS protivustavno i protivzakonito javno zastrašuje Davora Dragičevića koji predstavlja građansku asocijaciju „PRAVDA ZA DAVIDA“, gdje se samo kroz Fejsbuk grupu istog naziva samoidentifikovalo blizu 200 000 građana, dok je broj građana koji realno podržavaju ovu građansku inicijativu nemoguće utvrditi, ali svakako govorimo o obimu mjerljivom u stotinama hiljada građana.

Pored imenovanog Davora Dragičevića sporno saopštenje odnosi se na „određene ljude oko njega“ šta utemeljeno možemo tumačiti kao protivustavnu i nezakonitu JAVNO IZREČENU PRIJETNJU prema stotinama hiljada građana koji preko društvenih mreža podržavaju „PRAVDU ZA DAVIDA“. Ili, u minimumu prema hiljadama građana koji se svakodnevno okupljaju u Banjaluci i drugim gradovima diljem Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, te javno izražavaju nepovjerenje prema pojedinim nosiocima institucionalne moći. U tu kategoriju spada i apelant lično, koji je svoje stručno znanje stavio u funkciju istine i pravde, a šta je u daljem pravni osnov obraćanja.

Protivustavnost, nezakonitost i protivpravnost upućene prijetnje ogleda se iz niza činjenica jasno vidljivih u spornom saopštenu ovog ministarstva, inače represivnog državnog organa. Suprotno Zakonu o krivičnom postupku RS (ZKP) ovde se navodi kako će protiv građana biti podnošene „krivične prijave“. Termin „krivična prijava“ naš ZKP ne poznaje i zato uopšte nemamo predstavu kakvom progonu možemo biti podvrgnuti svi mi koji se solidarišemo sa Davorom Dragičevićem i „PRAVDOM ZA DAVIDA“.

Međutim, kad je ovakvo javno djelovanje u pitanju moramo apostrofirati jednu činjenicu: unutar „PRAVDE ZA DAVIDA“ hiljade građana djeluju kao UZBUNJIVAČI. Prema svim mogućim parametrima pravnog definisanja ovakvo djelovanje se mora podvesti kao JAVNO UZBUNJIVANJE na teške nezakonitosti unutar institucija krivičnog gonjenja. Pravo na uzbunjivanje je kategorija zaštićena nizom međunarodnih konvencija (dijelom implementiranim u državnom ustavu) i sa te strane ovakve JAVNE PRIJETNJE prema uzbunjivačima zahtjevaju hitne mjere i radnje nadležnih institucija.

Zbog propuštanja dužnih radnji zaštite uzbunjivača Bosna i Hercegovina bi mogla biti ozbiljno sankcionisana, a posebno zbog činjenice da niti jedno tijelo sa državnog nivoa do danas nije odreagovalo na ono šta se dešava diljem zamlje. I to ne samo u vezi Davida Dragičevića, nego niza sličnih teških stradanja naših građana na koja institucije nisu zakonito odreagovale. Upravo zbog ignorantskog ponašanja institucija države preko Ministarstva inostranih poslova (ministra konkretno) prinuđeni smo tražiti međunarodnu zaštitu. Ukoliko željena reakcije izostane moraćemo se direktno obratiti međunarodnim organizacijama.

U daljem, kao ZASTRAŠUJUĆU OKOLNOST spornog saopštenja ističm da će nakon „krivičnih prijava“ građani „morati svoje tvrdnje potkrijepiti materijalnim dokazima u postupku pred nadležnim sudom ili će u suprotnom snositi krivičnu odgovornost i sankcije u skladu sa zakonom“. Na prvom mjestu ističemo kako nam nije poznat zakon koji uređuje oblast krivične odgovornosti po kom sudovi mogu sankcionisati građane po nekakvim „krivičnim prijavama“ policije. Po ZKP-u to svakako ne mogu činiti!

Ovde nadležni državni organ – MUP RS javno isključuje tužilaštvo kao jedini nadležni organ za pokretanje krivičnog gonjenja i uspostavlja direktnu relaciju između policije i sudova. Naš pravni sistem nedvosmisleno utvrđuje da krivično gonjenje jedino može pokretati tužilaštvo, te da sudovi krivičnu odgovornost mogu samo ispitivati i utvrđivati spram tužilačkih optužnica. Pošto MUP RS javno tvrdi kako je moguće i drugačije sankcionisati građane trebalo bi ovu spornu situaciju HITNO i adekvatno ispitati.

Međutim, ono šta ovde posebno zabrinjava jeste navod da će građani „morati svoje tvrdnje potkrijepiti materijalnim dokazima u postupku pred nadležnim sudom ili će u suprotnom snositi krivičnu odgovornost i sankcije“. Nije tu samo problem isključivanja istituta presumpcije nevinosti, nego što se tvrdi da će građani „morati dokazivati“ nevinost spram tih kontraverznih „krivičnih prijava“. Do ovog saopštenja MUP-a RS-e tužilaštvo je moralo dokazivati krivičnu odgovornost, a građani nisu bili u obavezi da dokazuju bilošta. Sad očigledno imamo neke nove „pravne aršine“.

Stotine hiljada građana iskazalo je nepovjerenje prema ministru Draganu Lukaču, direktoru policije Darku Ćulumu i načelniku Darku Iliću. Sa te pozicije svi mi moramo zapitati: kojim to materijalnim dokazom je uopšte moguće potkrijepiti nepovjerenje? U tom smislu svi se možemo unaprijed smatrati osuđenima pošto je nepovjerenje i slične emocije (strah, osjećaj ugroženosti, uznemirenost, sumnjičavost i ino) NEMOGUĆE materijalno dokazati.

Nejasno je o kakvom „presedanu“ se ovde govori oko toga što je Davor Dragičević uključen u istragu stradanja svog sina Davida. Profesionalni standard je da kriminalistički inspektori i tužioci u istrazi uspostavljaju različite oblike saradnje sa oštećenima kao najzainteresovanijim subjektima da se neka krivična stvar razriješi. Istovremeno, MUP RS je JAVNO OSUMNJIČIO Davida Dragičevića za počinjenje krivičnog djela „krađa“ i sa te pozicije njegovi roditelji kao pravni zastupnici imaju pravo štititi ga od dokazno ničim potkrijepljenih sumnji (šta im policija i tužilaštvo kontinuirano nezakonito uskraćuju).

No, ono šta je ovde bukvalno morbidno, a da ne pominjemo kako je nezakonito, jeste navod MUP-a RS-e kako Davor Dragičević smrtno stradanje svog sina „ neutemeljeno kvalifikuje kao ubistvo“. Davor Dragičević nije nadležni tužilac da bi pravno kvalifikovao ovaj događaj, međutim, ni MUP RS jednako tako nije nadležan da pravno kvalifikuje ovaj ili bilokoji drugi slučaj. To je ekskluzivna nadležnost tužilaštva! Sa te pozicije izražene sumnje Davora Dragičevića i pojedinaca iz policije (Lukača, Ćuluma i Ilića) imaju apsolutno jednak značaj i svode se na tumačenja događaja spram raspoloživih saznanja i interesa.

Uostalom, da li je nadležno tužilaštvo u ovoj krivičnoj stvari dalo konačnu kvalifikaciju? Je li tužilaštvo okončalo istragu i ustvrdilo da David Dragičević nije ubijen? Sa te strane odakle MUP-u RS-e pravo da tvrdi kako nad Davidom nije počinjeno ubistvo? Problem ministra Lukača, direktora Ćuluma i načelnika Ilića jeste to što su bez pravno relevantnih dokaza i činjenica JAVNO USTVRDILI kako je „nesumnjivo utvrđeno“ da je ovde riječ o zadesnoj smrti i da NEMA ELEMENATA KRIVIČNOG DJELA.

Zaživotno zadobijene povrede utvrđene od strane oba obducenta nedvosmisleno dokazuju da je nad Davidom POČINJENO KRIVIČNO DJELO, a u kakvoj je to uzročno-posljedičnoj vezi sa njegovom smrću istraga tek treba da utvrdi. Dokazi i činjenice nedvosmisleno pobijaju navode ministarstva o nepostojanju krivičnog djela i sa te strane unutar „PRAVDE ZA DAVIDA“ postoji posebno podozrenje prema pojedincima iz vrha policije. Konkretno, strahuju da bi i njihovo stradanje ili ugrožavanje policija, preko/mimo nadležnih pravosudnih tijela, mogla „kvalifikovati“ kako to odgovara moćnim pojedincima.

U daljem posebno je zabrinjavajući navod: „Davor Dragičević je očito usmjeravan i vođen od strane ljudi kojima je već duži vremenski period cilj podrivanje i rušenje ovog Ministarstva i drugih republičkih institucija, a sve opet radi ostvarivanja političkih ciljeva i planova ljudi koji na morbidan način koriste tragičnu smrt pokojnog Davida Dragičevića“. Ko su ljudi koji „usmjeravaju i vode“ Davičevića, na koji način to čine, ko je i kako utvrdio tu „očitost“...? No mnogo važnije je utvrditi ko su ljudi koji „podrivaju i ruše“ MUP RS i druge institucije, a time (valjda?) i Republiku Srpsku?

Ovde MUP ukazuje na „podrivanje i rušenje“ ustavno-političkog uređenja i bitisanja Republike Srpske, šta predstavlja teško krivično djelo na koje nadležne institucije moraju pravno reagovati. Kad jedan državni organ iznosi tako teške optužbe javnost očekuje da što prije bude obaviještena o tome ko su ti „ljudi“, kojim sve radnjama čine teška krivična djela, kojim dokazima je to potkrijepljeno i ino. Da svi koji ugrožavaju ustavno-političko uređenje Republike Srpske pod hitno budu izvedeni pred nadležna pravosudna tijela. Ili, ćemo ponovo zaključiti da neodgovorni pojedinci iznose LAŽI!

U stvari ovde je ključni problem što pojedinci sebe identifikuju sa institucijama i Republikom Srpskom. Davor Dragičević nikada nije iznio niti jednu jedinu riječ protiv policije kao institucije. Čak suprotno, javno je nebrojeno puta hvalio policiju. To što je nekoliko pojedinaca, precizno iznoseći njihova imena, javno prozvao i što se isti ne mogu nositi sa argumentima koje je javno iznio je samo njihov lični problem i ništa više.

Dodatno zabrinjavajuća je i sljedeća činjenica: Davor Dragičević na okupljanju u 18 časova javno pohvali sve čestite policajce koji vrijedno rade na rasvjetljavanju smrti njegovog sina i kaže kako će svi oni uskoro stati iza njega i „PRAVDE ZA DAVIDA“, a odmah ujutro ministar i direktor policije NEZAKONITO suspenduju i smjenjuju policijske službenike. Navodno je neko (Lukač, Ćulum i Ilić?) izvršio nekakvu „analizu“ po kojoj su odluke donesene, a onda je tek pokrenut unutrašnji postupak kojim treba istražiti da li su inspektor i rukovodioci prekršili zakon i profesionalne standarde. To je u stvari PRAVNI PRESADAN, a nikako ovo šta čini Davor Dragičević.

Na kraju obrazlaganja sporne situacije ističemo kako je prijeteće saopštenje izdano neradnog dana (nedelja 06.05.), šta indikuje neke „hitne razloge“ ovakvog djelovanja. Svima je znano o kakvim „hitnim razlozima“ je riječ: 10. maja počinje posebna sjednica Narodne skupštine RS posvećena slučaju Davida Dragičevića i ozbiljno narušenoj bezbjednosnoj situaciji u Srpskoj.

Davor Dragičević treba da se obrati narodnim poslanicima i već je najavio kako namjerava iznijeti istinu o stradanju svog sina. To je po svemu sudeći ono šta zabrinjava pojedince iz vrha MUP-a i navodi ih na ovakve JAVNE PRIJETNJE prema Dragičeviću i „njegovim ljudima“. Međutim, ovo zasjedanje zakazao je predsjednik parlamenta na osnovu odluke kolegija, a nikako Dragičević ili neko drugi. Najviše političko i zakonodavno tijelo vlasti Republike Srpske raspravljaće o ovoj temi koja zabrinjava odlično znane pojedince: Lukača, Ćuluma i Ilića, pa moguće i donijeti neke po njih nepovoljne zaključke ili odluke.

Znači, pod „nekim ljudima“ na koje se ove prijetnje odnose mogli bi podvesti i narodne poslanike. Pa i Narodnu skupštinu kao instituciju. Ministar Lukač je već „dokazao“ da je spreman policiju uvesti u parlament i odlučivati oko toga ko sve može učestvovati zasjedanjima (prvo policija onemogući ulazak u salu desetinama narodnih poslanika po samo njima znanim „aršinima“, a tek potom predsjednik Čubrilović izriče mjere udaljavanja). Zar bi nekog iznenadilo da to ponovo učini, a posebno zbog činjenice da raniji njegovi slični postupci nikada nisu istraživani od strane nadležnih pravosudnih tijela?

Zbog svega nevedenog, u svoje i u ime brojnih aktivista „PRAVDE ZA DAVIDA“ i građana koje je sporno saopštenje ozbiljno zastrašilo, ministru inostranih poslova, gospodinu Igoru Crnatku, predlažem sljedeće HITNE RADNJE zaštite građana:

1. Da ostvari kontakt sa Predsjednicom Vlade Republike Srpske, gospođom Željkom Cvijanović, te provjeri da li je sporno saopštenje MUP-a RS-e zvaničan stav Vlade ili je u pitanju izdvojeno ponašanje ministra Dragana Lukača (koji opet zloupotrebljava službeni položaj za lične interese).

2. Da o aktuelnom protivustavnom i protivzakontom MASOVNOM ZASTRAŠIVANJU GRAĐANA obavijesti nadležna tijela Savjeta Evrope, čija je Bosna i Hercegovina članica i sa te pozicije svojim građanima je obavezna osigurati bezbjednost, zejamčena prava i osnovne slobode, a kako bi Savjet Evrope oformio istražnu komisiju koja će ispitati situaciju i adekvatno odreagovati.

3. Da sa aktuelnim dešavanjima upozna nadležna tijela Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija nadležnih za osiguranje elementarnih ljudskih prava i sloboda, a čija je Bosna i Hercegovina članica i odatle je pravno obavezna reagovati.

Preko 40 dana u Banjaluci i drugim gradovima imamo kontinuirane proteste, gdje je na najvećem protestu preko 10 000 iz BiH-e i zemalja okruženja iskazalo nepovjerenje prema pojedincima iz vrha MUP RS (prednje identifikovanim), te ih čak javno prozvalo da su saučesnici u monstruoznom zločinu. Samo u Fejsbuk  grupi imamo 200 000 članova koji kontinuirano iskazuju nepovjerenje prema prozvanim pojedincima i uporno traže istinu i pravdu, dok o drugim oblicima javnog djelovanja da ne govorimo.

Znači, desetine i stotine hiljada građana na svojim okupljanjima, preko medija i društvenih mreža kontinuirano vrše uzbunjivanje javnosti, kakvo institucije države krajnje neprimjereno IGNORIŠU. Na kraju uzbunjivačima/građanima se još javno prijeti da će morati dokazivati svoje navode u protivustavnoj i nezakonitoj proceduri. To podrazumijeva da se građanima prijeti hapšenjima zbog javno izrečene misli i bez obrazloženja kakav krimen time čine. Je li to oblik štićenja ljudskih prava i sloboda na kakve se Bosna i Hercegovina obavezala kad je pristupala Ujedninjenim nacijama, Savjetu Evrope i drugim međunarodnim organizacijama?

Za kraj ističemo kako sporno saopštenje MUP RS spada u kategoriju opštih pravnih akata, zbog čega se u formi informacije obraćam i Predsjedništvu BiH, koje bi kao najviše tijelo izvršne vlasti države trebalo odreagovati prema Ustavnom sudu BiH-e i zatražiti pravno tumačenje ustavnosti i zakonitosti ovog saopštenja MUP-a RS-e. Saopštenje se odnosi se na neodređen broj građana, ili kako se kaže „ljudi“, čime ima svojstvo opšteg pravnog akta, kojim represivni državni organ JAVNO PRIJETI da će građane krivično goniti (podrazumijevano i hapsiti) za samo u MUP-u znane „krimene“ i u nekakvoj jedino ministru i direktoru policije znanoj proceduri. Da li će Predsjedništvo BiH usvojiti ovaj prijedlog ostaje da se vidi, ali u „PRAVDI ZA DAVIDA“ spremni smo i sami pravno reagovati na planu štićenja naših života i prava. Ovako nam bar ostaje dokaz da smo se obratili najvišem tijelu izvršne vlasti države na planu UZBUNJIVANJA zbog teškog kršenja državnog ustava.

Kako bi izbjegli bilokakve konotacije oko toga da neke političke opcije „napadaju“ grupaciju „PRAVDA ZA DAVIDA“, ili da nas drugi „brane“, odnosno da preduprijedimo politikanstvo, zloupotrebe našeg javnog djelovanja i slično, tražimo međunarodnu zaštitu i to (prvo!) preko legitimnih institucija.

U Prijedoru, 07.05.2018. godine

S poštovanjem,

Borislav Radovanović

„PRAVDA ZA DAVIDA“