KO SU NAJVEĆI MONSTRUMI REPUBLIKE SRPSKE I KAKO ŽIVJETI SA NJIMA!???

Alternativna televizija do danas nije objavila moj odgovor zbog emitovanja neistinitog sadržaja vezanog za emisije „Dosije“ o smrtnim stradanjima Irene Predojević, Predraga Vrbana, Seada Kanurića, Gordane Milosavljević, Doris Bajilo, Dušanke Stanković, Irene Bilbije, Rade Radinovića i drugih. Može im se tako kad institucije Republike Srpske smatraju da jedino mene treba izložiti progonu i ispitivanju odgovornosti. Moje pitanje je: KAKO ŽIVJETI SA MONSTRUMIMA KOJI VODE NAŠE INSTITUCIJE???


Piše: Borislav Radovanović

Zatražio sam od javnosti malo strpljenja kako bi institucije odreagovale na situaciju mog suprotstavljanja LAŽIMA i OBMANAMA Alternativne televizije (ATV) i MUP-a Republike Srpske. Reakcije kakve su uslijedile direktno otvaraju pitanje monstruoznosti urednika i novinara te medijske kuće, kao i kriminalizovanih pripadnika MUP-a i njihovih „posilnih“ kojima je pojam ČOVJEČNOST jednako nepoznat!

U ovom tekstu iznosim samo događanja i ponašanja kakva ranije nisam pominjao, a ostalo građani mogu pročitati na mom Blogu ili na hvale vrijednom portalu Frontal.RS, koji je jedini imao hrabrosti objaviti sva tri teksta posvećena ovoj temi.

Kako prednje rekoh: ATV nikada nije emitovala odgovor u kom sam detaljno i argumentovano razjasnio sve neistine izrečene u spornim emisijama „Dosije“. Na objavljivanje takvog odgovora obvezuju ih i ustav i zakoni Republike Srpske, ali to su u ovom društvu očigledno marginalne kategorije kakvih se „saučesnici u zločinu“ ne moraju pridržavati. No, zapitajmo se zašto je ova medijska kuća nakon prve dvije emisije, čak, odstupila od najavljene šeme?

Odgovor na to pitanje možemo potražiti u još jednom smrtnom stradanju do kakvog je došlo nakon emisije „Dosije“ od 31.marta, u najvećoj mjeri posvećenoj simbolu mučeništva Ireni Predojević iz Koz. Dubice. U Dubici je opštepoznato da je otac pok. Irene odgledao spornu emisiju, nakon par dana doživio infarkt i ubrzo smrtno podlegao. Ne želim špekulisati po pitanju koliko je sporna emisija dodatno ranila ionako razorenog roditelja nesrećne djevojke, nego samo iznosim golu činjenicu o tome šta se dogodilo. Pri tom, želim uputiti JAVNO IZVINJENJE svim porodicama pomenutih stradalnika zbog toga što uopšte pominjem njihove nesreće, uz nadanje da će mi oprostiti. Ako ništa drugo, zarad obezbjeđivanja pravde za nevine žrtve i njihove porodice kao profesionalac doveo sam u životnu opasnost i sopstvenu porodicu. Zato sve te porodice mogu pogledati u oči i reći da sam učinio koliko sam mogao, odnosno više od onoga šta su mi monstrumi omogućili.

Nadam se da je razumljivo kako je i moje ovakvo obraćanje javnosti u funkciji reaktiviranja istraga o monstruoznim stradanjima naših sugrađana i njihovih porodica. Zbog čega je ATV, prvo, učestvovala u širenju laži i obmanjivanju javnosti, a potom odbila istražiti i objelodaniti istinu, to pitanje ostavimo toj medijskoj kući. Što se mene lično tiče, za uredništvo i involvirane novinare ATV-e koji su u javnosti potegli pitanje identifikovanja najvećih monstruma među nama, reći ću: „POGLEDAJTE SE U OGLEDALO!“.


KO SU POLICIJSKI MONSTRUMI???

Nadalje, da bih identifikovao monstrume iz policijskih struktura moram pomenuti još jednog roditelja tragično nastradale djevojke – oca Gordane Milosavljević. Kompletnoj prijedorskoj kriminalističkoj policiji, izuzev (čini se!?) njenog načelnika i ujedno sagovornika ATV-e, poznato je kakav odnos je praktikovan prema tom čovjeku. Nesrećni čovjek mjesecima je uporno dolazio u prostorije prijedorske krim. policije pokušavajući da iznese svoje (opravdane!) sumnje da se njegova kći nije utopila, nego da je ubijena. No, za iznošenje svojih sumnji odabrao je pogrešnu osobu – tadašnjeg šefa Odsjeka za opšti kriminalitet (prepoznaće ga svi!). Još uvijek nam u glavama odzvanjaju riječi „vrlog šefa“, koji za nastojanja nesrećnog roditelja kaže: „Ako onaj LUĐAK IZ DUBICE (otac preminule Gordane, op. a.) dođe, recite da sam na terenu!“. Bilo je ogavno posmatrati kad „poslušni inspektori“ lažu nesrećnog čovjeka, a znaju da im šef sjedi u kancelariji u svom uobičajenom „izdanju“ - sa nogama podignutim na sto!

Pogled na tog nesrećnog čovjeka mnogo puta me je prisilio da nastavim sa istraživanjem stradanja njegove kćeri, pa i uz sve prijetnje, eksplozivne naprave, progone, laži i druge „profesionalne okolnosti“ kakve sam trpio tih dana. Da ne bi bilo zabune, i druge kolege su trpile slična maltretiranja. Sjećam se da je jedan kolega pomenutog oca primio na razgovor i nakon toga za njega u tadašnjoj SJB Prijedor više nije bilo raspoloživog radnog mjesta (srećom po njega jer je danas ugledni operativac Uprave kriminalističke policije).

Da se od tada do danas ništa nije promijenilo u prijedorskoj policiji pokazuje i događaj tokom snimanja emisija „Dosije“. Građani vjerovatno nisu primijetili da su izjave davali samo načelnik i KRIMINALISTIČKI TEHNIČARI (koji su u odnosu na sporna ubistva preduzimali samo radnje iz domena njihove specijalnosti, ali daleko od onih esencijalnih i operativnih aktivnosti kakve su dovele do procesuiranja). Zašto niti jedan inspektor nije govorio o onome šta je rađeno tokom istraga?

Ono što zasigurno znam jeste da je načelnik pozvao jednog od inspektora koji je radio na spornim ubistvima i zatražio da isti učestvuje u snimanju Dosije-a. Odgovor inspektora bio je: „Može, ali ja jedino mogu ISPRIČATI ISTINU i ništa drugo!“. Zbog takvog stava inspektora rukovodioci su morali „angažovati“ tehničare!


RAZOTKRIVANJE MONSTRUMA!

Dođosmo polako i do reakcija institucija Republike Srpske na moje javne istupe. Konvencionalne institucije nadležne za kontrolu rada policije, inače definisane Zakonom o unutrašnjim poslovima, su predsjednik i vlada Srpske, Odbor za bezbjednost NS RS i sudovi. Od ovih institucija reakciju nisam ni očekivao obzirom da su zakonsku radnju DUŽNOG NADZORA propustili još davne 2011. godine povodom predstavke koju sam im uputio i zatražio kontrolu rada policije upravo vezano za ubistva o kakvima govorimo.

Pri tom sam zatražio kontrolu rada vezano za teške oblike zelenašenja i iznuda kakva su u Prijedoru rezultirala sa 10-ak samoubistava, sa desetinama uništenih industrijskih preduzeća, desetinama opljačkanih i uništenih lokalnih privatnih preduzetnika, te stotinama porodica godinama držanih u bukvalno ropskom odnosu. U tom obliku organizovanog kriminala posebno su se isticali pojedini policijski rukovodioci i službenici. Da bi spriječili istragu oko vlastite kriminalizacije moji tadašnji pretpostavljeni bili su spremni čak na moju likvidaciju i to nije nimalo nepoznat detalj iz tih haotičnih vremena. No, godinama je ostalo nejasno zbog čega su tadašnji najviši rukovodioci policije, gospoda Uroš Pena i Gojko Vasić, izbjegli istragu o ugrožavanju operativca koji je izvršavao zadatak sa kojim su bili direktno upoznati. Danas kažem, zbog čega da istražuju likvidaciju koju su sami odobrili?

Uglavnom, predsjednik i vlada „kontinuiteta“ nisu bili zainteresovani za smrtna stradanja 20-ak naših sugrađana, za štetu tešku desetine miliona maraka, za uništenu privredu jednog grada (Prijedor je nekada bio industrijski grad), za teške oblike neorobovlasništva i slične „sitnice“. Šta reći? Naši najviši zvaničnici bili su zauzeti „odbranom“ Republike Srpske. No, u silnoj „borbi protiv kriminala i korupcije“ posebno se isticao bivši saziv Odbora za bezbjednost NS RS i njegov tadašnji predsjednik dr Nenad Stevandić. Interesantno je kako su vlast i opozicija Republike Srpske „složni“ u jednome – stradanja običnih ljudi ih naprosto ne interesuju.

Zbog takvog iskustva odlučio sam da ovoga puta animiram još jedno kontrolno tijelo nadležno za rad policije, a u pitanju su GRAĐANI (tako je zakonodavac propisao). Jednostavno sam građanima SAOPŠTIO ISTINU o spornim dešavanjima i monstruoznim zločinima kakvi su pominjani u emisiji Dosije. No, uslijedila je reakcija neočekivana i za suludo društvo kakvo je Republika Srpska!

Prema prilično egzaktnim pokazateljima tvrdim da su desetine hiljada naših građana upoznate sa sadržajem mog odgovora ATV-i ili sa mojim tekstovima o ovoj problematici. Međutim, najviše institucije ne smatraju da građane trebaju obavijestiti o ISTINI. Ukoliko su moji navodi neistiniti, to je jednostavno trebalo utvrditi i javnost obavijestiti o tome, a mene sankcionisati. No, ukoliko su istiniti (a svi odlično znaju da jesu), onda su najviše instance vlasti trebale započeti sa „smjenama“ odgovornih. Jeste malo „nezgodno“ smijeniti Direktora policije Gojka Vasića, kog su prethodno postavili u krajnje nezakonitoj proceduri, ali o tome su trebali misliti kad su takve „eksperte“ postavljali na odgovorne funkcije.

Zbog toga se vlasti Republike Srpske odlučuju na „recept“ kakav me prati posljednjih sedam i po godina – pritisci, ucjene, prijetnje, manipulacije i (ono nezaobilazno) MONTIRANI POSTUPCI. Nisam siguran koliko disciplinskih postupaka se trenutno vodi protiv mene, ali sam siguran u jedno – pravno su neutemeljeni kao i desetine sličnih kakvima sam ranije podvrgavan! No, tu imamo jednu gotovo tragi-komičnu situaciju. Inače revnosni, ali ne pretjerano stručni, akteri disciplinskog gonjenja pravni osnov našli su u tome što sam se obratio javnosti „bez odobrenja direktora Gojka Vasića“. Tu se zasigurno nisu nadali odgovoru kakav sam dao u svojoj izjavi! Izjavio sam da odobrenje od Gojka Vasića nisam tražio zbog toga što smatram da je njemu mjesto u KPZ Tunjice, a nikako na funkciji koju obavlja! I jest iracionalno da tražim odobrenje od osobe kako bih istu optužio za kriminalizaciju.

Ovdje moram istaći jednu krajnje suludu situaciju. Od angažovanih službenika disciplinskog gonjenja, pa i od strane institucija nadležnih za kontrolu rada policije, niko (APSOLUTNO NIKO!) nije ni pokušao baviti se sadržajem optužbi kakve sam iznio u javnost. Konkretno sam tvrdio da je vrh policije KRIMINALIZOVAN i INVOLVIRAN U ORGANIZOVANI KRIMINAL. No, to niti jednog trenutka nije zanimalo „eksperte“, nego ih jedino interesuje da li sam tražio odobrenje od direktora (tercijalno pitanje!). Izgleda da su saglasni sa mojim mišljenjem kako je vrh naše policije teško kriminalizovan, pa nemaju potrebe to istraživati!

U svim svojim javnim istupima rekao sam kako pod krivičnom, disciplinskom i materijalnom odgovornošću tvrdim da je stepen kriminalizacije u strukturama policije poprimio krajnje zabrinjavajući obim, čak do nivoa ozbiljnog ugrožavanja Republike Srpske. Međutim, svi „bježe“ od tog problema i pokušavaju priču svesti na nekakve formalizme. Ja iza svojih navoda stojim i dalje, a reakcije institucija upravo pokazuju koliko sam u pravu!

U stvari i nema potrebe za velikom umnošću da bi se shvatilo šta se ovdje dešava. Nosioci političko-institucionalne moći Republike Srpske pokušavaju pritiscima i montiranim postupcima da me ućutkaju. Na moje napore da reaktiviram istrage oko pomenutih ubistava, institucije Srpske nastoje da me ućutkaju (suludo, zar ne?). Koliko u tome uspijevaju (?) – nedvosmisleno pokazuje ovaj tekst!

Za kraj jedna poruka nosiocima političko-institucionalne moći Republike Srpske: Gojko Vasić je štitio (i danas to čini!) kriminalizovane i korumpirane bitange u policijskim uniformama i zbog toga sam mu javno obećao da će završiti u KPZ Tunjice. Nadležni danas mogu štititi Gojka Vasića koliko im drago, ali rizikuju da i njih obuhvatim sličnim „obećanjima“ (a ja datu riječ držim)!


Možete postati prijatelj autora na:

- Fejsbuku - www.facebook.com/borislav.radovanovic

- Tviteru  -   twitter.com/BorislavRadovan

- Gugl+   -   plus.google.com/u/0/108705719432777288015/about