ZABRANJENI ANALITIČAR U ZABRANJENOM FORUMU

Poštovani čitaoci,

iznova Vam se zahvaljujem na posjećenosti Bloga!

Pri tom moram istaći kako je kreiranje ovog bloga tek projekat kakvim sam se namjeravao baviti u nekom narednom periodu (nije još uvijek adekvatno informatički kreiran), no, pokazalo se da služi svrsi i ovako kapacitiran.

Borislav Radovanović, "zabranjeni analitičar" u Zabranjenom forumu Pink BH televizije

Ipak, ono zbog čega pišem ovaj tekst nije ni gostovanje u emisiji Zabranjeni forum, ni posjećenost Bloga, nego objašnjenje zbog čega se smatram:

 "ZABRANJENIM ANALITIČAROM".

To da živimo u jednom suludom i krajnje arhaičnom društvu svima Vama je poznato iz sopstvenih iskustava ili neposrednog okruženja. Moje mišljenje jeste da svako ima pravo javno iznijeti svoje mišljenje, sopstvenu percepciju društva i aktuelnih zbivanja. Uostalom to nam garantuje i USTAV REPUBLIKE SRPSKE u članu 32.

"Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor.

Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posledice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivično djelo."

Uzdajući se u svoja "pravnička znanja" odlučio sam da javno  iznesem kritike na rad državnih organa. Smatrao sam kako je jedino važno da svojim ponašanjem ne počinim KRIVIČNO DJELO i time izgubim PRAVO ZAJEMČENO USTAVOM. I progovorio sam javno o TEŠKIM ZLOČINIMA (krivičnim djelima) POČINJENIM OD STRANE SLUŽBENIH LICA DRŽAVNIH ORGANA. 

Kad, gle čuda, institucije Republike Srpske do sada su jedino za shodno našle da MENE GONE za nezakonita i protivpravna ponašanja. Za tako nešto našli su "pravno uporište" u članu 42. stav 1. Zakona o policijskim službenicima (ZoPS) koji utvrđuje da policijski službenik „ne može davati javne izjave niti na drugi način komentarisati rad Ministarstva bez odobrenja direktira“.

Ostaje nejasno kako je ovaj član Zakona u saglasnosti sa prednje navedenim članom 32. Ustava Srpske. Ahaaa! Policiski službenici nisu građani Srpske (apatridi), pa im je moguće osporavati prava zajemčena Ustavom. Uz to, koliko je to meni pozato, a nisam tako neobaviješten, policiskim službenicima je načelno uskraćena upotreba policijskih ovlašćenja kada nisu na dužnosti. U svoje slobodno vrijeme i policajci su valjda građani, a možda i nisu obzirom na prilično široka tumačenja prava i obaveza iz ZoPS-a. Cinično moram dodati da policajci svako jutro moraju telefonom pozvati direktora i zatražiti dozvolu da uz kaficu komentarišu problematiku sopstvenog zaposlenja.

U daljem, moram i sebe i javnost zapitati - KAKVE NEZAKONITOSTI ILI NEPRAVILNOSTI SAM POČINIO DA BIH BIO IZLOŽEN GONJENU? Konkretno, Inspektoratu unutrašnje kontrole protiv mene dostavljeno je više prijedloga za pokretanje i vođenje unutrašnjih postupaka. Trenutno nisam u stanju iznijeti tačan podatak o kom broju postupaka je riječ, baš kao što nisam sposoban prebrojati koliko je sličnih nezakonitih postupaka protiv mene vođeno tokom posljednjih sedam i po godina. Koliko sam shvatio, terete me da sam bez odobrenja direktora istupao u javnosti. Eto, ja od direktora Gojka Vasića ne bih ni lijek zatražio u slučaju životne ugroženosti, a o bilokakvim odobrenjima je iluzorno i govoriti.

Valjda sam od Gojka Vasića trebao zatražiti odobrenje da javno demantujem neistine kakve su javnosti podastirane preko emisije "Dosije" ATV-a ili da govorim o monstruoznim nezakonitostima kakva su činjena povodom istraga o teškim zločinima nad nevinim građanima. Moje mišljenje jeste da Gojko Vasić treba krivično odgovarati zbog sopstvenih nezakonitih ponašanja u ovim krivičnim predmetima, pa i zbog nezakonitosti kakve je počinio na moju štetu. No, da bih o tome govorio - moram zatražiti njegovo odobrenje. Nisam siguran da li treba da se smijem ili plačem!

Izgleda da Gojko Vasić i njegovi "posilni", baš kao i urednik Alternativne televizije BL, nisu upoznati sa  Članom 26. Ustava:

Sredstva javnog obavještavanja dužna su da blagovremeno, istinito i objektivno obavještavaju javnost. Jamči se pravo na ispravku neistinitog obavještavanja kojim se povređuje nečije pravo ili na zakonu zasnovani interes, kao i pravo na naknadu štete nastale po tom osnovu. 

Tako im nije pozanato da javnost moraju informisati istinito i objektivno, pa i da su dužni objaviti odgovore na neistinita obavještenja. 

No, da se dalje ne bi "zamarali" pravnom problematikom, hajde da ovo posmatramo i sa malo vedrije strane. Konkretno, ja nemam namjeru prekidati javno istupanje, a ni MUP RS-e nema namjeru prestati sa progonom. Šta nam to nudi? Jednostavno, hajde da organizujemo: 

JAVNO KLAĐENJE

oko toga koliko će MUP RS-e ove godine protiv mene pokrenuti postupaka? Onaj ko pogodi tačan broj dobija glavnu nagradu. Možemo to proširiti i na pitanja npr. koliko će takvih postupaka proći, a koliko ću ja oboriti. Tu treba MUP-u postaviti prilično visoke kvote obzirom da je dosadašnji rezultat negdje 20 : 0 za mene.

Uglavnom, ja pojma nemam o klađenju i sličnim rabotama, pa bih zamolio nekog od zainteresovanih čitalaca da to organizuje. No, ono šta nesporno znam da ni ja, a ni "čelnici" naše policije, nećemo tako olako odustati od novih/starih sukoba. Ćeraćemo se još(!), a sa prilično neizvjesnim ishodom! Pošto su ovdje kladionice tako popularne i zahvataju nepregledan broj različitih dešavanja, a zašto i ove policijske "ćerestije" ne bi za to iskoristili.