Uzvikni glasno: NjEGOŠ TOMIĆ!!!

Danas u 10,00 časova Njegoš Tomić i TREĆI BLOK pridružuju se željezničarima-štrajkačima. To je događaj koji MORAMO adekvatno ispratiti.

 

Šta li to mladog Njegoša Tomića izdvaja iz miliona građana Republike Srpske, zbog čega mu moramo posvetiti posebnu pažnju? Mnogi će odgovoriti – štrajkovao je glađu u parku Mladen Stojanović i javno prozvao vlast za kriminal i korupciju. Hmmm, i ja sam 10 dana štrajkovao glađu i identično prozivao vlast.

No, ono šta ja nisam uspio jeste upornost kakvu Njegoš nesporno dokazuje, pa čak i samopožrtvovnost. Ovaj mladi čovjek je mjesecima, odvojen od porodice i pod vrlo teškim uslovima, štrajkovao na način za koji niko od nas ostalih nije smogao snage. Ta upornost i čvrstina karaktera ga svakako odvajaju od svih nas.

I nakon godinu i više Njegoš ostaje dosljedan onome šta je izrekao prvih dana: ovom društvu trebaju promjene. Ne promjene po njega lično ili po njegove sljedbenike (među kojima je i autor), nego po društvo, državu i građane.

Da je mladom Njegošu cilj vlastito zaposlenje, pa to bi mu odavno vlast obezbijedila – samo da ga „skine s vrata“. No, njegov cilj je bolja Srpska i više posla za sve njene građane.

Mogao je Njegoš, kao i hiljade drugih, otići u inostranstvo, ali nije njegov otac poginuo da mu se sin potuca po bijelome svijetu. Borio se i stradao da mu sin živi u slobodnoj i čovječnoj Republici Srpskoj, da živi u dobrim uslovima i na našim prirodnim i drugim resursima. Uvijek govorim: na teritoriju Srpske i na ovolikim bogatstvima može da živi 7-10 miliona građana, i odlazak u inostranstvo našim građanima treba da je cilj samo kad je godišnji odmor ili vikend-provod u pitanju.

Mogao je Njegoš i da se razočara, da sve napusti i postane kao milion i nešto drugih građana Srpske. No, nije! Nije njegov otac stradao da bi sin morao da ćuti i trpi. Njegov otac je poginuo za ustav koji svakom garantuje pravo mišljenje i izražavanja mišljenje! Na ovaj način sin ponajbolje poštuje stradanje svog oca.

Mogao je Njegoš štošta, ali je poenta valjda jasna – on je jednostavno dosljedan svojim životnim principima!

Sa druge strane imamo željezničare. Dugo pratim njihov javni rad i mislim da ćemo se složiti sa jednom činjenicom – željezničari su najaktivniji sindikat u vaskolikoj Srpskoj. Ponekad pomislim i da je to jedini pravi sindikat, jer sve ostalo je vlast odavno pretvorila u marionete.

Ne protestvuju željezničari iz obijesti, političkih ubjeđenje ili iz oportunizma. Nužda ih tjera na javni protest. No, ono šta ih izdvaja, upravo kao i Njegoša, jeste istrajnost i kontinuitet djelovanja. Valjda zato i postoji neka „veza“ između TREĆI BLOK i željezničara.

U stvari, ta ideja – TREĆI BLOK i jeste ono najbolje šta se dogodilo Srpskoj. Nas gotovo milion nismo u prvom bloku – vlasti, nismo ni u ništa boljoj opoziciji, a ponajmanje smo politički ostrašćeni. Mi samo želimo da živimo bolje, znamo da je to moguće i nastojimo svoje vizije realizovati izvan ove politikantske baruštine.

TREĆI BLOK su željezničari, nezaposleni, bivši borci, porodice poginulih i invalida, naše majke i sestre, naša djeca i svi mi koji želimo da živimo bolje... koji želimo pravednije i kvalitetnije društvo... društvo dostojno čovjeka!

Zbog toga molim građane da danas u 10,00 časova podrže Njegoša, TREĆI BLOK i željezničare, ali da ih podrže i sutra i svakog narednog dana dok ne promijenimo naše turobne živote.