Vučić ispraća Izetbegovića na smetlište istorije

Ma kako to percipirali nepobitno je da će srpski premijer Aleksandar Vučić u Sarajevu biti „zvijezda“ Samita premijera Zapadnog Balkana. To automatizmom znači slom kvazipolitike Bakira Izetbegovića i njegovo otpremanje na smetlište istorije.

Ko će biti najvažniji gost ovog samita nisam odredio ja, nego njegov organizator – premijer Denis Zvizdić svojom izjavom o pozvanim gostima: "To su prijatelji BiH, a posebno premijer Srbije Aleksandar Vučić za kojeg sam više puta rekao da je pokazao državničku hrabrost i mudrost i u svakom momentu na ispravan način definisao odnose između Srbije i BiH.".

Više puta sam pisao u čemu je bitnost politike premijera Vučića, pa ću samo kratko apostrofirati. Vučić promoviše integrativne procese kakvi bi u maksimalno mogućoj mjeri razriješili probleme eksjugoslavenskih držav(ic)a, a potom kompletan region uveli u Evropsku Uniju. Suštinski, to znači i provođenje tzv. Njemačke inicijative, sa identičnim ciljevima, idejama i težnjama.

Na drugoj strani, pisao sam i o tome, to podrazumijeva demontiranje kvazipolitika Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i svih sličnih političkih muljatora.

Ukoliko to javnost nije adekvatno prepoznala, a mislim da nije, pojasniću šta čini Bakir Izetbegović. Svi njegovi marifetluci, od popisa stanovništva, preko presude o Danu republike, do aktuelne revizije tužbe protiv Srbije, suštinski znače destabilizaciju BiH i regiona. U čemu je interes Izetbegovića juniora da destabilizuje ovaj inače nestabilan region?

Da bi spoznali odgovor na ovo pitanje moramo poznavati „Islamsku deklaraciju“ Alije Izetbegovića. Upravo je Alija jedan od idejnih začetnika Islamske države, odnosno društva u kakvom dominira strogi islamski poredak. Objektivno gledano u BiH i okruženju nisu uspostavljeni uslovi kakve Alija I. pretpostavlja za potpuno realizovanje islamskog poretka (Islamske države), no, njegov sin Bakir nema vremena za dalje čekanje.

Bakir I. odlično je svjestan da samo teškom destabilizacijom i u nakaradno postavljenim odnosima može (bar pokušati!) do kraja realizovati ideje svog oca. Zato neprekidno i izaziva krizu za krizom. No, istovremeno je svjestan i da su se svjetske prilike ozbiljno promijenile, da su zamisli moćnika za ovaj region bitno drugačije od njegovih, te da više nikada (apsolutno nikada!) neće biti u prilici realizovati svoje sumanute ideje. Zato se Bakiru žuri, no, kako stvari stoje: zalud mu pokušaji.

Politika klana Izetbegovića nakon sedam i po decenija nalazi se pred ulazom na smetlište istorije. Gdje joj je i mjesto!