SAVČIĆU: Gdje je generalska etika?

Prije godinu rekoh generalu Milomiru Savčiću da nije „srpski ćutati“ povodom nezakonitih penzionisanja ratnih policajaca MUP-a RS-e. Od tada predsjednik Boračke organizacije postao je tek dio „komemorativnog dekora“ ministra Dragana Lukača i bruka za populaciju koju predstavlja.

Evo prođe godina od kad sam uzbunio srpsku javnost o tome kako MUP teško krši prava ratnih policajaca i penzioniše one najbolje sinove Republike koji su odbili odreći se ratnog staža. Pa zašto su ratovali, ako danas treba da se odriču sopstvenog žrtvovanja?

No, i pored prozivki javnosti general Savčić ostao je slijep, gluv i nijem spram nepravdi nanošenih onima koje predstavlja i čije interese bi trebalo da zastupa. Njegov prethodnik, Pantelija Ćurguz, opštepoznato je kako nije odreagovao na pravno nasilje režima prema borcima onomad prilikom nezakonitog (zakonski retroaktivnog) „kresanja“ penzija. Pitam: po čemu se to Savčić razlikuje?

Garantujem kako će boračka populacija pravo lice generala Savčića tek spoznati tokom ove i naredne godine. Podsjećam kako je vlast Srpske prihvatila zahtjev MMF-a o udaljavanju svih ratnih policajaca iz struktura sistema. Prije godinu dana rekao sam da do kraja mandata ove vlasti u institucijama Srpske neće biti boraca-stvaralaca države. I neće ih biti, a sve to Savčić će „iskulirati“, baš kao i prethodno njegov „brat“ Pantelija, i to se već danas nedvosmisleno vidi.

Nemojmo se zavaravati u pogledu sluganstva rukovodstva Boračke organizacije spram režima Milorada Dodika. Zar trebamo čekati da se krajem sljedeće godine general Savčić pojavi na izbornoj listi SNSD-a, da bi shvatili kako smo ponovo namagarčeni?

Svi, iole zdravorazumske orjentacije, već danas vide da je Savčić tek neizostavan dio „dekora“ ministra Dragana Lukača na komemoracijama i sličnim skupovima kakve organizuju svako malo. General stoji nijem kao mumija, položi vijenac, te produži na „svečeni ručak“. I tek tu dolazi „na svoje“ - kad se napije! Tek pijan probulazni koju, a onda ga „otpreme“ do sljedeće prilike kad će im ovaj dio „dekora“ zatrebati.

Elem, ovde moram apostrofirati koliko je u stvari ogavno to što se čini „u pomen“ palim borcima, a posebice naših specijalaca MUP-a. Nakon što je Dragan Lukač postao ministrom ratni komandanti odreda specijalne policije brže-bolje organizovali su mjesne odbore pri gradskim boračkim organizacijama i danas se bukvalno takmiče ko će organizovati više okupljanja preživjelih specijalaca, gdje su sami borci ponovo tek dio „dekora“ ministra Lukača. Glavne zvijezde ovih loše izrežiranih performansa.

No, šta je pozadina svega? Primjera radi ovaj naš nesrećnik/komandant iz Prijedora okušao se u opozicionim vodama (PDP) i nije uspio osvojiti ni mandar u gradskom parlamentu. I onda „okreće kartu“, postaje zakleti branitelj ministra Lukača i Dodikovog režima. Zašto? Pa zbog ličnih interesa.

No, ne pogađaju mene postupci pojedinih interesandžija, nego skrnavljenje spomenika naših palih drugova. Da bi bilo jasnije o čemu je ovde riječ moram podsjetiti na prve poratne godine. Postojala je praksa da se supruge poginulih zapošljavaju unutar odreda specijalne policije. To je činjeno kao svojevrstan oblik pomoći porodicama poginulih. Elem, problem je bio što su specijalci ginuli mladi, pa su iza njih ostajale još mlađe udovice. Na drugoj strani imali smo krajnje nemoralan komandni kadar koji se javno natjecao u „prevrtanju udovica“. Službene položaje i moć koristili su za zadovoljavanje svojih pohota i bolesnih sujeta, a „učinak“ je morao biti objelodanjen jer kako znati ko je od koga veći „dasa“. Iole moralni specijalci gadili su se onoga šta ih je svakodnevno okruživalo.

Da li se nešto od tada promijenilo? Ništa! Pojedinci i dalje prevrću u grobovima naše pale drugove, a sve zarad sopstvenih interesa. Da je to tako možemo vrlo jednostavno dokazati. Znate, dok traju ceremonije i dok mediji prate događanja manifestacije imaju jedan karakter, no, nakon svega nekoliko sati treba prošetati do kafane u kojoj se organizuje „svečani ručak“ i provjeriti stvarno stanje stvari. Treba se suočiti sa kafanskim dernecima na kakvima pojedinci pokazuju svoje pravo lice... od ministra Lukača do persona iz njegovog „dekora“ poput našeg vrlog generala. Prosto, izginuli srpski specijalci prevrću se u svojim grobovima!