Dodik nije Srbin!!!

Organizovanjem mitinga (kvazi)podrške generalu Ratku Mladiću 11. jula u Banjaluci Dodik po ini put brutalno gazi po duhu srpstva i pravoslavlja. Pošto u Republici Srpskoj, pa čak ni unutar svog SNSD, nije našao ljude spremne na takav vid bezobrazluka, za realizaciju ove odvartne provokacije on dovodi beogradske huligane i narkomane. Fuj!!!

Piše: Borislav Radovanović

Više puta sam javno osuđivao ponašanje udruženja „Zelenih beretki“ povodom Dobrovoljačke ulice. Sad, sa identičnim motivima i/ili razlozima osuđujem naum jedne spodobe bez obraza i časti da 11. jula ogavno i neljudski provocira porodice srebreničkih stradalnika i bošnjački narod u cjelini. I javno pitam: zašto?

Ovo šta Dodik namjerava izvesti 11. jula je, prvo, bezobrazluk spram samog generala Mladića. Ja sam bio njegov borac i pod njegovom komandom izveo sam preko stotinu borbenih zadataka. Nikad se nisam odrekao svog komandanta i onoga šta sam činio pod njegovom komandom.

Da li smo tokom naše borbe griješili? Jesmo i Srebrenica je pod ovim ili onim okolnostima pozicionirala se kao simbol našeg ogriješenja. Zato Srbi „otrpe“ i one aspekte 11. jula sa kojima se ne slažu, koje nikad neće prihvatiti kao objektivnu istinu.

No, imaju i Srbi svoja stradanja i zato razumiju i poštuju stradanja drugih. Prosto, ljudi smo i nastojimo da iskažemo poštovanje prema svakoj porodici u kojoj je smrtno stradalo dvoje, troje, pa i preko deset članova. To su strašne stvari i ljudski je pred takvom boli i patnjom iskazati poštovanje.

Za mog znanja i sjećanja, a neka me neko slobodno demantuje, general Mladić nikada nije ispoljio nikakav vid nepoštovanja prema srebreničkim žrtvama, pa čak ni prema danu obilježavanja tog zločina. Sumnjam da akteri ove srpske bruke u Banjaluci imaju generalovo „aminovanje“. Iskreno vjerujem da se i on, normalno koliko mu to bolest i svijest omogućavaju, gnuša od najnovijeg Dodikovog bezobrazluka.

Drugo, Sveti Sava i naša stradalnička kolektivna svijest nisu nas učili da „solimo žive rane“, da se ponašamo kao divljaci i bolesnici (socijalna-patologija), da vrijeđamo tuđu patnju i bol. Iskreno se nadam da će Banjalučani i Srbi Republike Srpske uopšte ignorisati ovu provokaciju, odnosno da se neće odazvati „mitingu podrške“.

Vjerujem, kako u podnaslovu rekoh, da Dodik ni silom (kako je inače naučio) nije mogao natjerati Srbe da organizuju ovaj sramni čin. Upravo zato iz Beograda dovodi polupismene budaletine, osvjedočene huligane i majmunčine – okupljene oko naziva „Zavjetnici“. Kome su se i čemu takvi „zavjetovali“ da mi je znati? Svetosavlju i Srpstvu sigurno nisu! Mnogo je veća vjerojatnoća da su „zavjetovani“ heroinu, alkoholu, nasilju i divljaštvu. Doduše, dio njih „zavjetovao se“ i sopstvenoj glupavosti.

Treće, kako sam to nedavno pisao Dodika bi trebalo uputiti na vanredni ljekarski pregled. Prosto da provjerimo da li je „naš“ predsjednik sposoban za obavljanje ove funkcije. On je u svojoj glavi teško pobrkao i sopstvenu ulogu u ovoj zemlji (mislim na BiH).

Znači, prema našem ustavu i pozitivnom zakonodavstvu Predsjednik Republike Srpske je predsjednik SVIH GRAĐANA. To znači da on predstavlja i štiti sve građane, pa i one koji se deklarišu kroz manjinske zajednice. Prema takvima bi trebalo da ispoljava posebnu pažnju, da ih štiti od svih vidova diskriminacije ili nejednakopravnosti.

I tu ne mislim samo na Bošnjake i Hrvate, nego i sve druge oblike kolektiviteta ili individualiteta. Tu posebno mislim na srebreničke stradalnike! Predsjednik Srpske bi po svojim ovlaštenjima i dužnostima trebalo da ZABRANI svaki oblik vrijeđanja ratnih žrtava.

Da je sreće i (zdrave) pameti u našeg vožda, pa upravo bi Dodik bio taj koji od MUP-a RS-e traži zabranjivanje ovog sramnog čina, provokativno namjerenog baš za 11. jul. No, šta Dodik čini? Čak bezobrazno najavljuje da će se pojaviti na tom skupu. Doduše, kad ga je već osmislio i organizovao, pa i treba da se pojavi i vaskolikom svijetu pokaže kakav je - UMOBOLNIK.

Četvrto, ovim tekstom javno pozivam sve čestite i samosvjesne Srbe da se ograde od ovog čina DESTABILIZACIJE i instrumentalizovanja haosa. Dakle, nije ovo samo pitanje opštecivilizacijskih vrijednosti, nego i politikanstske provokacije koja će se nama „obiti o glavu“. Ovi Beogradski majmuni će se Banjalukom istutnjati, pa će otići, a name je i potonje ovde živjeti.

Odlično znam da bi bolesniku poput Dodika politički dobrodošlo da se u znak revolta okupe i ovdašnje selefije ili islamistički ekstremisti, pa da i oni „kažu svoje“. Samo, šta to dobroga donosi i srpskom i bošnjačkom narodu? Hoćemo li od toga bolje živjeti? Trebaju li nam ovde nova stradanja i nove žrtve?

U Bosni je od vajkada bilo lako zapaliti iskru nesreće i patnje, to može svaka budala. Elem, nama treba mir i stabilnost, nama treba bolji život, pravda i budućnost za našu djecu. Da li nam Dodik i njegovi beogradski „zavjetovani majmuni“ to donose?

Peto, pratim da se u Srebrenici priprema još jedna provokacija. Hej, u samoj Srebrenici. Zamislite te „pameti“ koja se dosjetila da u tom nesrećnom gradu podiže spomenik Vitaliju Čurkinu? Srebrenica godinama tavori sa problemima rada apoteke, knjižare, sa neimaštinom i egzistencijalnom mukom uopšte, a neko se dosjetio da im to sve „nadoknadi“ ovim spomenikom.

U potpunosti podržavam načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića i njegovu odluku da ne dozvoli ovakve budalaštine. Ima Dodik tih kojekakvih „zavjetnika“ i „alternativa“ (kome, čemu?), koji će doći u Srpsku, pa čak i u Srebrenicu, da provociraju sukobe i probleme. Samo, da li je to „nadležnost“ predsjednika?

Dakle, da više ne nabrajam razloge mog ovakvog istupa, reći ću jasno i glasno: DODIK NIJE SRBIN!!! Može on danas glumatati šta mu drago, zajedno sa patrijarhom Irinejom, ali on o Svetosavlju pojma nema. Istovremeno, kako to mnogo puta napisah, bio je i ostaće OKUPACIONI NAMJESNIK i „Trilateralac u pokušaju“, sa zadatkom da ovu zemlju i njene narode unesrećuje i razara do posljednjeg njenog stanovnika. Sve ovo šta čini jeste u funkciji fašizoidnih centara moći koji nameću Novi svjetski poredak. Dodik je bio i ostaće njihov sluga, neko ko ovde provodi njihove monstruozne planove.

Dakle, nemojmo se zavaravati – general Ratko Mladić je tokom rata i sve godine ovog nakaradnog „mira“ svakim svojim atomom mrzio ono šta predstavljaju Dodik i njegovi stvarni šefovi. Odlično general zna da je Dodik bio običan NATO operativac i spram poratne okupacije Republike Srpske (1997.) i spram pripremanja i realizovanja bombardovanja Srbije. Dodik je posljednji čovjek od koga će Ratko Mladić ikada zatražiti podršku.

Sad, to što se Dodik koristi imenom teško bolesnog čovjeka, koji je tamo gdje jeste i ne može spriječiti zloupotrebe, to je sasvim drugo pitanje. No, zato su tu Mladićevi (sa)borci da jasno kažu kako su protiv ovog sramnog čina. Zamislite, Dodik Banjalukom suvereno vlada punih dvije decenije, iliti 7 000 dana, i našao je dan kad će „podržavati“ generala. Hej, 11. jul!

I ko će mitingovati Banjalukom? Pijane i drogirane beogradske majmunčine! Pa to je uvreda i za samog Mladića. Zašto „zavjetovani majmuni“ ovakav skup 11. jula nisu organizovali u svom Beogradu? Nisu jer im to Aleksandar Vučić i srpska vlada nikada ne bi dozvolili. To je činjenica!

Zato Srbi imaju Milorada Dodika, čovjeka koji brutalno pljuje po srpskom viteštvu i Svetosavlju, ma po svemu što čini srpski identitet. Imamo umobolnika koji je svjestan da neizostavno putuje ka „smetlištu istorije“ – gdje mu je i mjesto, pa na ovaj način proživljava vlastiti salto mortale.

Znači, da rezimiramo, ovaj tekst nije napisan da bi se dopadao ili ne bošnjačkoj populaciji ili politici. Tekst piše Mladićev borac i Srbin, koji se nije odrekao ni svog komandanta, ni svog učešća u ratu. No, tekst piše i ČOVJEK svjestan šta znači stradanje (u ratu sam izgubio oca, žrtvu „Oluje“), svjestan šta znači bol i patnja.

Sa te pozicije smatram da ovo šta Dodik čini ovih dana, a šta će kulminirati 11. jula, nije pokazatelj želje i volje našeg naroda, nego tek politikantski čin jedne barabe koju ne treba smatrati Srbinom. Sramni čin koji će se materijalizovati u Banjaluci nije stvar kolektivne volje i svijesti srpskog naroda, nego POJEDINCA za kog se duboko nadam da će krivično odgovarati za ono šta čini.