Edis Biondić: Istina o prijedorskim paljevinama

Biondića je prijedorska policija procesuirala za šest paljevina, a operativno ga sumnjiče za bar još toliko. Problem je što su paljevine tek periferne posljedice višemilionskog kriminala i korupcije lokalnih moćnika, kakve policija „zaobilazi u širikom luku“.

Piše: Borislav Radovanović

Primjetno je da u posljednje vrijeme sve češće radim intervjue sa osobama kakve mi se čine medijski zanimljivima. Tako se dogodilo da sam intervjuisao i Edisa Biondića, sitnog kriminalca i bivšeg narkomana, koji je prije nekoliko godina našao se u epicentru regionalne javnosti i to nakon što ga je policija procesuirala za veći broj slučajeva paljevina skupocjenih automobila i jednog objekta.

Obzirom da su policija i mediji već objelodanili podatke o izvršiocu, žrtvama i okolnostima paljevina mogu sasvim konkretno govoriti i o onim javnosti manje poznatim detaljima. Ili, bar postaviti neka škakljiva pitanja.

No, prije toga moram naglasiti da Biondić eksplicitno tvrdi kako nije počinio krivična djela za koja ga terete. Kao iskusan kriminalista ne bih se upuštao u pitanja njegove odgovornosti, nego poštujem presumpciju nevinosti  i činjenicu da ovaj „piroman“ za ključne slučajeve (one javnosti najinteresantnije) od nadležnog tužilaštva nije čak ni optužen. Na djelu imamo onu već dobrano otrcanu frazu – „istraga traje“.

Problem je što istraga traje godinama i bez ikakvih pomaka, pa kao dobronamjeran građanin kontam da je „ubrzam“ određenim informacijama, pitanjima, sumnjama i ino. Primjera radi zapitao bih zbog čega bi Biondić zapalio službeni Pasat vlasništvo Zavoda za izgradnju grada Prijedora, koji je koristio direktor Zoran Stanisavljević? Ovaj sitni kriminalac i narkoman pojma nema ni da Prijedor ima takav zavod, a ponajmanje zna nešto o njegovom direktoru.

Zato, sa druge strane, prijedorska policija odlično zna da je direktor Stanisavljević, podržan od strane lokalnih vlasti, određene „bizMismenime“ uslovljavao da njegov zavod izrađuje projektnu dokumentaciju za njihove poslove, umjesto banjolučkog zavoda koji je ovima bio mnogo povoljini. Dakle, priča se vrti oko milionskih poslova i uslovljavanja teških više stotina hiljada konvertibilnih maraka. Vozilo zavoda je zapaljeno tek kao upozorenje, ili vjerojatnije kao odmazda, direktoru zbog mutnih poslova i zloupotreba službenog položaja. Sam Biondić pojma nema o ovim dešavanjima.

Dalje, zapaljeno je vozilo Sitroen C-5 vlasništvo „UniKredi banke“, koje je opet koristi jedan direktor – Ranko Mijić. I u tom slučaju policija zna više od Biondića! Konkretno, poznato je da je zbog prednje pomenutih muljaža Zavoda za izgradnju grada došlo do blokada račauna „bizMismena“ povezanih sa tim poslovima. Zanimljivo, baš u oštećenoj banci. Što se tiče BMW-a Nikole Tomića iz Laktaša policiji je poznato da je ovaj automobil zapaljen samo zbog toga što je sličan vozilu još jednog lica povezanog sa prednje opisanim muljažama.

I onda dolazimo do Mercedes-džipa kontraverznog Predraga Starčevića. Na jednoj strani moram podsjetiti da je ovaj gradski odbornik sklon kriminalno-koruptivnim poslovima oko izgradnje grada i odlično se uklapa u već uspostavljeni šablon međusobno povezanih paljevina.

Elem, sa druge strane u pitanju je osvjedočeni prevarant koji je preko svoje apoteke „Medikus“ Fond zdravsrvenog osiguranja RS krivotvorenim receptima i prometovanjem nepostojećih lijekova izvarao za više stotina hiljada maraka. Pisao sam o tome više puta, pa da se ne ponavljam u ovoj ionako složenoj konstrukciji. Znači, kad je Starčević u pitanju ozbiljno moramo razmotriti verziju o osiguraničkoj prevari, a već je poznato i kako je policija od samozapaljenja vozila naknadno došla do „paljevine“.

PRIJEDORSKU POSLOVNO-POLITIČKU ELITU

ČINI ŠLJAM, SA KOCA I KONOPCA

Znači, esencija prijerorskih paljevina ne leži na paljenju vozila, nego na teškom organizovaom kriminalu i korupciji kakav se u pravilu dešava prije paljevina. Paljenja su tek periferne posljedice krupnog (višemilionskog)  kriminala i „igara“ moćnika. Suštinski, policija je zakonski dužna istraživati kriminal i korupciju, a sporni predmeti su po Srpsku i narod mnogo važniji od nekoliko zapaljenih vozila. Zbog čega policija izbjegava izvršavati zakonske obaveze, odnosno raditi posao za koji je plaćena, pitanje je za njeno rukovodstvo.

Elem, ukoliko ste pomislili da se priča završava sa nekoliko slučajeva za koje je Biondić procesuiran (ako se procesuiranjem može nazvati prijavljivanje „izvršilaca“ bez ikakvih dokaza?), onda ste se grdno prevarili. Biondićev problem počiva na tome da ga policija „eksploatiše“ za sve slučejeve paljevina počinjenih u ovom gradu.

Primjera radi bio sam frapiran kad sam čuo da je privođen za paljevinu vikendica bivšeg gradonačelnika Marka Pavića i njegovog bliskog prijatelja Gorana Marjanovića. Ovde zasigurno znam kako je policiji poznat i počinilac i posrednik i naručilac krimena, kao i okolnosti događaja. Konkretno, jedan „bizMismen“ pokačio se sa gradonačelnikom oko dogovorenih dilova, te se obratio za pomoć jednom poznatom lokalnom kriminalcu, koji je svog „vojnika“ poslao da zapali obe vikendice. Ponovo se paljevine javljaju kao periferne posljedice kriminalno-koruptivnih muljaža milionske težine. I onda policija, pošto ne smije dirati „moćnike“, istresa se na Biondiću i stvara „maglu“ tamo gdje je ne bi smjelo biti.

U daljem razgovoru sa Biondićem čuo sam kako se i mediji počesto ponašaju kao policija. Primjera radi, objave tekst o paljevini automobila jednog prijedorskog inspektora, a onda ispod toga napišu kako u Prijedoru godinama djeluje poznati „piroman“ – sve sa njegovim imenom i slikom. Sveukupno, kad u Prijedoru neko potpali roštilj policija hapsi Biondića, sopstvenu nesposobnost pojedinci peru preko njega, a o zloupotrebama da i ne govorimo. Moram podsjetiti kako u Prijedoru radi i određen broj „policijskih smutljivaca“ koji se upliću u gotovo svaki ozbiljniji predmet, a nakon toga trče kod osumnjičenih „gazda“ po mito ili iznude. Kad oni zakomplikuju predmete onda nas uopšte ne treba čuditi izostanak rezultata, a posebice u domenu teškog kriminala i korupcije.

Znači, za one sa slabijom moći zaključivanja, u Prijedoru nemamo problem sa sitnim kriminalcima i narkomanima, nego sa „gradskom elitom“ koja je iskvarena do nemjerljivog obima. Svaka pomenuta paljevina naručena je od strane nekog „bizMismena“ kakvog obična svjetina smatra elitom, gazdom, gospodinom... Da nema naručilaca, ne bi bilo ni paljevina, odnosno da nema krupnog kriminala i teške korupcije povezanih sa institucijama ne bi bilo ni potrebe za odmazdama, upozorenjima, iznudama tipa paljevina.

Na kraju, da ovaj tekst ne bi percipirali kao puku kritiku drugih, moram napomenuti da sam deceniju i po kao policijski operativac radio bukvalno sve najteže prijedorske slučajeve. Primjera radi, krajem 2002. godine preuzeo sam referat eksplozija, nakon što su se u gradu dogodile 22 mafijaške eksplozije za svega dva mjeseca. No, ja nisam (kao ovi današnji) eksplozije posmatrao kao samostalne krimene, nego sam ih povezao sa međunarodnim krijumčarenjem oružja, narkotika i bijelog roblja, sa reketom i iznudama, sa organizovanim kriminalom. Za svega par mjeseci policijski sam rasvijetlio gro slučajeva, te prikupljene dokaze predao nadležnim organima i službama, a u konačnici i potom formiranom Specijalnom tužilaštvu. No, ono šta je ključno: teško eskaliranu kriminalnu pojavu pretvorio sam u bukvalno marginalnu. Upravo kako to rade pravi profesionalci. Identično sam preuzimao referate eskaliranih razbojništava, krađa i krivotvorenja vozila, zelenašenja i ino, te sve to stavljao pod kontrolu i adekvatno procesuirao. Na samom kraju, nadam se da ne trebam podsjećati na uspješno riješene slučajeve teških ubistava, koje je policija prethodno prcesuirala kao zadesne smrti i slične gluposti.

Znači, mnogima se neće dopasti ovaj tekst, a posebice u domenu policijskih moćnika i gradske (kvazi)elite, no, sve njih moram podsjetiti da me uvijek mogu demantovati i sa mnom „ukrstiti“ argumente. Ipak, jedno je nepobitno, Edis Biondić je periferna ličnost, kakva se bavi jednako tako perifernim (sitnim) kriminalom, a usljed raznih okolnosti našao se u vrtlogu događanja daleko iznad njegovog domašaja. Umjesto što svakog božjeg dana privode i saslušavaju Biondića za stvari koje im on ne može razjasniti, preporučio bih policiji da ponekad privede i nekog „moćnika“. Iz sopstvenog iskustva znam da se takvi brzo rasplaču i sve priznaju!