Preliminarni rezultati izbora u Hrvatskoj ukazuju da će HDZ ponovo ostvariti relativnu objedu. Raspored poslaničkih mandata (manje-više) ostaje identičan predizbornom, pa se postavlja pitanje – zašto su izbori uopšte održani?
Postizborna matematika je neumoljiva: ponovo će isti politički subjekti pregovarati o koalicijama i to na vrlo sličnim polazištima kakva su vrijedila i prije izbora. Nakon 70% prebrojanih glasova HDZ (koaliciono) moći će da računa sa 61 zastupnikom, SDP ( Narodna koalicija) sa 54, Most sa 12, Živi zid 8, a IDS sa 4. Bandić će uzeti dva mandata, a slavonski zlikovac Glavaš ostaje u Saboru.
Znači, slijedi još jedna “politička sapunica” ulagivanja HDZ-a i SDP-a neartikulisanom Most-u. Po ovome izbori nisu bili ni potrebni. Dovoljno je bilo nastaviti pregovore na bazi postojećeg odnosa snaga.
No, dobro je da su ovi izbori održani obzirom da su ukazali koliko su pojedinci spremni srozati se tek za poneki glas. Konkretno, ovi izbori pokazali su koliki licemjer je Zoran Milanović, lider hrvatskih “social-demokrata”. Milanović se, zarad glasova neoustaša, odrekao rođenog djeda, a samo kako bi se pohvalio da je i on unuk jednog ustaše.
Šta se doista dogodilo?
Milanović je tokom tv-duela sa Plenkovićem “pohvalio se” kako je njegov deda tokom rata bio u ustašama, zbog čega je poratno i osuđivan. Istina je po ovom pitanju neumoljiva. Sa očeve strane Milanovićev deda bio je partizan (njim se nije baš I nije hvalio u ovoj kampanji). Na drugoj strani, majčinoj, Milanovićev djed zvao se Stjepan Matasić i on je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Milanovićeva baka poratno se udala za Petra Plišića, koji je tim postao očuh Milanovićeve majke Georgine.
Dakle, za majčinog očuha Milanović tvrdi da mu je deda, te da je bio pripadnik ustaških jedinica. Svog biološkig djeda se odrekao, ili ga je nekako „zaboravio“, i to samo zbog toga što u tom ratu nije bio vojno angažovan. Što je najgore Milanovićev djed poginuo je od nacističkog bombardovanja i time se nedvosmisneno svrstao u žrtve nacizma/fašizma. No, njegov biološki unuk Zoran procijenio je da mu takav djed nije potreban, baš kao ni onaj sa partizanskim pedigreom, pa je sebi „našao“ adekvatnog djeda – iz struktura ustaša. Sad, vrlo je upitno i da li je narečeni Plišić stvarno bio ustaša, ili je to njegov „samoprozvani unuk“ izmislio zarad političkih poena. Možda se nesrećni Plišić danas prevrće u grobu, ko zna?
Znači, zalud je Milanović odrekao se djedova i porijekla, deklarisanih antifašista i stradalnika fašizma, zalud se posuo ustaškim „perjem“, kad izborima nije postigao željeno. Kako stvari stoje neće to postići ni u postizbornim pregovorima. U stvari: možda je lažnim ustaškim pedigreom upravo izgubio hiljade glasova. Neoustaški nastrojeni Hrvati imaju u HDZ ili stranci Glavašovih crnokošuljaša sasvim dovoljno fašizma. No, daleko bilo da je svim Hrvatima ustaška ideologija bliska, tako da ljudi traže i neke druge ideološke obrasce. Primjera radi, mladi Sinčić i njegov Živi zid to konstantno potvrđuju.
Sve u svemu Milanović je zaigrao na pogrešnu političku kartu, zalud se odrekao porodice (očekivati je da se i porodica odrekne njega), a izbore je izgubio i to u situaciji u kakvoj i totalni idiot može ostvariti pobjedu. Dični „turbo-ustaša“ upravo je dobio ono šta je i zaslužio. Zato je dobro (i korisno) što su izbori održani.
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.