Dodik i Bakir Izetbegović ukidaju naziv Republike Srpske

Nakon zastave, grba, himne i danas već izvjesno – 9. januara vrhovnom kadiji Bakiru preostao je  još samo jedan „babin amanet“, a to je ukidanje naziva Republika Srpska. Ovaj konačni cilj realizovaće prije kraja 2018. godine ili za Dodikovog predsjednikovanja!

Izvor karikature: BUKA

Piše: Borislav Radovanović

Danas je definitivno jasno da Republika Srpska neće održati referendum povodom odluke Ustavnog suda BiH o 9. januaru kao Danu državnosti. Iskreno govoreći bio sam vrlo skeptičan u odnosu na odlučnost Milorada Dodika povodom ovog iznimno složenog i teškog pitanja. Prosto, Dodik nije političar nego je običan politikant bez ikakve političke ideje, vizije i vjere. Takvima pitanje referenduma i drugih oblika izražavanja volje naroda služi tek za dnevnopolitičke poene i ostvarivanje ličnih interesa.

Zbog čega je održavanje referenduma povodom ove i ovakve odluke Ustavnog suda BiH bilo od presudnog značaja za opstanak i državotvornost Republike Srpske i srpskog naroda? Godinama Srpska implementira odluke vrhovnog kadije Bakira Izetbegovića kom Ustavni sud dođe kao sredstvo ili politički instrument nametanja sopstvene volje. On i njegovi istomišljenici identičnom metodom oduzeli su Srpskoj niz simbola preko kakvih se ova država-entitet identifikovala (zastavu, grb, himnu). Uz to Ustavni sud iskorišten je za donošenje odluke o konstitutivnosti naroda kakva suštinski i dugoročno služi neprijateljima Srpske za derogiranje nadležnosti entiteta i konačno obesmišljavanje Srpske do nivoa „prazne ljušture“. Davno je Republika Srpska trebalo da se referendumom suprotstavi ovakvim odlukama Bakirovog kvazisuda, umjesto što ih je redom implementirala.

Referendumski izražena volja građana u slučaju društva poput bosansko-hercegovačkog automatizmom predstavlja volju primarnih činioca države. Naime, BiH po ustavu čine dva entiteta i tri naroda. Entiteti i narodi su, dakle, činioci ili konstituensi države, njeni tvorci, čija volja predstavlja najviši izvor prava. Ukoliko građani Republike Srpke, a to automatizmom znači i gro srpskog naroda, odluče da štite neko svoje pravo, svoj interes ili simbol, nema državnog subjekta koji takvu volju može promijeniti ili obezvrijediti. Uvijek podvlačim da BiH kao država ne raspolaže aparatom prinude kakvim bi svoju volju nametala entitetima, pa čak i kantonima, no naš problem je nedostatak hrabrosti i mudrosti političkih lidera. Da je Republika Srpska povodom ranijih odluka Bakirovog „političkog suda“ organizovala referendum, kroz kakav bi građani i narod iskazali drugačiju volju, danas zasigurno ne bi imali ovakvu situaciju i ovakve probleme. I danas bi u Ustavu Republike Srpske stajalo da je srpski narod jedini konstitutivni narod ovog entiteta, da je službeni jezik srpski itd. Sve smo to izgubili jer politički lideri nisu imali dovoljno hrabrosti i rodoljublja da organizuju referendum i time sebi stvore pravni osnov kakvim bi odbili provesti Bakirovu volju ili amanet njegovog babe.

Sad, u narednom periodu moći će Milorad Dodik u maniru prepoznatljivog politikanstva tvrditi kako je i bez referenduma „zaštitio“ napadnuti simbol državnosti Srpske, da je pobijedio Bakira Izetbegovića, da će Ustavni sud promijeniti svoju odluku i slično. Međutim, za maksimalno pola godine imaćemo definitivan rasplet situacije u vidu implementiranja još jedne nakaradne odluke ovog kvazisuda, odnosno u vidu trajnog gubljenja još jednog simbola državnosti našeg entiteta i naroda. No, Dodik računa na već poslovično „kratko pamćenje“ naših ljudi, koji će za par mjeseci  „promišljati“ o nekim novim aktuelnim spinovima, a potpuno zaboraviti šta Srpskoj znači 9. januar.

Nakon toga, dakle nakon ukidanja Dana državnosti, sasvim utemeljeno možemo očekivati još jednu odluku Ustavnog suda – o neusklađenosti naziva Republika Srpska sa Ustavom BiH. Takav naziv, zaključiće Sud, ne odražava identitet drugih konstitutivnih naroda Srpske (na bazi prethodne odluke o konstitutivnosti naroda), zbog čega naziv treba/mora mijeniti. Poprilično sam ubijeđen da će ovakva odluka doći prije kraja 2018. godine, ili prije kraja predsjednikovanja Milorada Dodika. Bakir Izetbegović ne može danas predvidjeti ko će biti budući predsjednik Srpske, pa ni to kako i koliko će taj (ili ta/gospođa) biti pogodan za dalje obesmišljavanje i ukidanje Srpske. Sa Dodikom je manje-više načisto i vjerujem da će zbog toga ovaj posljednji amanet rahmetli Alije nastojati provesti za „Milinog vakta“.

Mogu pojedinci biti skeptični prema ovakvim procjenama i u narednih nekoliko mjeseci pobijati ih koliko im drago, no kako vrijeme bude odmicalo pokazaće se koliko sam bio u pravu. Izetbegović Junior kaže kako računa na Dodikov „pragmatizam“. Šta to u stvari znači? Vrlo jednostavno: u „aranžman“ oko Dana Republike uvršten je ulazak Dodikovog SNSD-a u vlast na državnom nivou.  Milorad Dodik je „prodao“ 9. januar za ulazak u Savjet ministara, državno pravosuđe, policiju i (najvažnije!) finansije. Za takav ishod već ima podršku Fahrudina Radončića i Dragana Čovića, a Izetbegovićev glas upravo je „kupio“ ovim pretposljednjim simbolom Republike Srpske. Posljednji simbol državnosti, odnosno naziv Republike Srpske, „prodaće“ 2018. godine za funkciju člana Predsjedništva BiH u kom su Izetbegovići vječni, a ostali su statisti. No, Dodiku je mnogo bolje biti Bakirov statista u predsjedništvu, nego tamnovati i ostati bez „teško stečenog“ imetka kao vrlo izgledne alternative. To je Dodikov „pragmatizam“ na kakav računa Izet-begov potomak.