субота, 9. децембар 2017.

Ima li zakona za „Zelene beretke“?


Udruženje „Zelene beretke“ godinama nekažnjeno promoviše ratnohuškačku politiku i  zastrašuje javnost. I u tome, paradoksalno, prednjače počinioci prvog ratnog zločina u BiH nad srpskim svatom Nikolom Gardovićem, a potom i nad JNA vojnicima u Dobrovoljačkoj ulici.

Muhamed Švrakić u Dobrovoljačkoj

Piše: Borislav Radovanović

Septembra prošle godine javno sam pitao institucije: kako Muhamed Švrakić, predsjednik udruženja “Zelene beretke”, može nekažnjeno zastrašivati građane i društvo najavom “vojne vježbe” pripadnika ove očito nikad demontirane paravojne formacije?

Maja tekuće godine upitao sam: koliko će još decenija “Zelene beretke” zastrašivati porodice žrtava sopstvenog ratnog zločina u Dobrovoljačkoj ulici?

Sad pitam: trebaju li institucije reagovati na ratnohuškačke prijetnje javnosti poznatih ratnih zločinaca o angažovanju “100 000 sljedbenika”? Ili, čekaju da ovi ponovo čine ratne zločine, poput onih za koje nikada nisu krivično odgovarali?

Pratim ovih dana medijske reakcije na saopštenje udruženja “Zelene beretke” i prosto me frustrira „kopi-pejs novinarstvo“, bez iole volje da se bar neko pozabavi pozadinom spornih događanja.

To što se ovoga puta Muhamed Švrakić, nekon gore pomenutih medijskih prozivki, nije usudio isturiti u prvi plan, nego je saopštenje „potpisano“ nazivom udruženja valjda je razumljivo. Shvatio je Švrakić da svojim javnim istupima otvara priče o ratnim zločinima za koje nikada nije odgovarao.

Tu, na prvom koraku, treba razjasniti činjenicu da prvi ratni zločin u BiH nikada nije adekvatno procesuiran. Govorim o napadu pripadnika paramilicije „Zelenih beretki“ na srpske svatove od 01. marta 1992. u Sarajevu, kada je ubijen Nikola Gardović, a ranjen Radenko Mirović.

Kako bi shvatili da je u pitanju ratni zločin moramo uobziriti neke u javnosti zaboravljene ili nikada dovoljno razjašnjene činjenice. Treba znati da su dva napadača iz pištolja pucala u Gardovića i Mirovića (najjvjerovatnije Ramiz Ćelo Delalić i Muhamed Švrakić), a da su potom braća Muhamed i Senad Švrakić automatskim puškama prijetili ostatku svatova – da će ih sve pobiti i to na etničkoj osnovi. I da je sve to činjeno unutar obruča lica u maskirnim uniformama (zna se da je Senad Švrakić zasigurno bio u maskirnoj uniformi i sa automatskom puškom).

Emin Švrakić
No, drugi dokazi su mnogo indikativniji sa pozicije tumačenja ovog događaja kao ratnog zločina. Sredinom 1991. godine održana je osnivačka skupština „Zelenih beretki“ kojom je predsjedavao Emin Švrakić, otac pomenutih Muhameda i Senada. Od tada ova organizacija djeluje kao paravojna, ili preciznije kao paramilicijska, jedinica.

Poznato je da je pojedinnim pripadnicima „Zelenih beretki“ i „Patriotske lige“ priznato učešće u ratu u BiH od jesenjih mjeseci 1991. godine. Unutar boračkih organizacija Federacije BiH o tome se vodi žestoka polemika, gdje traže da pojedinci objasne na kojim su to „ratištima“ bili 1991. i protiv koga su „ratovali“.

Elem, Švrakići i njihovi sljedbenici sami tvrde da su „ratovali“ pola godine prije zločina nad srpskim svatovima u Sarajevu i, time, sami potvrđuju kako se njihov zločin može podvesti pod ratni zločin.

U daljem slijedi napad na JNA vojnike u Dobrovoljačkoj ulici, gdje general Jovan Divjak u javno objavljenoj izjavi tvrdi kako su kontraverzni Švrakići bili na licu mjesta i akteri ovog zločina. Tu je od posebne važnosti Divjakov navod kako je Alija Izetbegović višestruko molio svoje „poslušnike“ da ispoštuju dogovoreno, te da propuste vojnu kolonu.

Mladi M. Švrakić, Alijin pratiioc
General Divjak lično pobija navode aktera zločina o tome kako je Alija Izetbegović „otet“, te kako je trebao biti likvidiran. Čak citira šta je Izetbegović govorio pojedinim akterima zločina, a sve na fonu da je u pitanju njegov dogovor sa predstavnicima JNA i međunarodne zajednice. Da li je general Divjak pozvan da svjedoči u ovom predmetu pitanje je za „stručnjake“ MUP-a RS-e koji su podnijeli prijavu i danas odgovornost svaljuju na Sud i Tužilaštvo BiH?

U stvari pitanje je: da li su Švrakići (Emin i sinovi mu Muhamed i Senad) uopšte obuhvaćeni policijskom prijavom, a potom i optužnicom za „Dobrovoljačku ulicu“? Za krimen nad srpskim svatovima znamo da nisu procesuirani jer sila „stručnjaka“ to nije ni prepoznala kao ratni zločin, a „Dobrovoljačka ulica“ je posebna priča.

Elem, vrlo zanimljivi su postupci osnivača „Zelenih beretki“ nakon što su svoj narod uveli u krvoproliće. Stari Emin je otišao u Tursku da prikuplja novčana sredstva za Armiju BiH, a sin mu, „junošni“, Muhamed otišao je da obezbjeđuje B-H ambasadu u Italiji. Bili su u „prvim redovima“ izazivanja krvavog rata, a kad je trebalo krvariti redom su pobjegli iz zemlje i ostavili narod da postrada kako jeste.

No, zato danas Švrakići posjeduju privatnu televiziju, vile, jahte i milione, a čije porijeklo je nedvosmisleno vezano za ratno profiterstvo. Shvatljivo je da bi takvi ponovo izazvali rat i dobro na tome profitirali. Zato najavljuju vojne vježbe, zato maltretiraju porodice žrtava Dobrovoljačke ulice i zato mantraju o 100 000 „iskusnih ratnih veterana“.

Objektivno gledano unutar bošnjačke provenijencije odavno znaju i ko su Izetbegovići i ko su Švrakići, tako da isti upitno je mogu li računati i sa par stotina ljudi koji će ih podržati u ovim bombastičnim najavama. I to kakvih „veterana“? 

Nisu to ratni veterani jer nikada u životu nisu ratovali. Jedno je činiti zločine nad svatovima ili nenaoružanim golobradim vojnicima, a drugo je ući u oružani okršaj sa protivničkom stranom. Razliku odlično znaju pripadnici Armije BiH, koji se u tek marginalnom obimu poistovjećuju sa Švrakićima i sličnim „Zelenim beretkama“, koji su „ratovali“ po Turskoj i Italiji.

Elem, kad Milorad Dodik mantra o kontraverznim „Zelenim beretkama“ neka upita ministra policije Lukača i vodećeg „stručnjaka“ za ratne zločine MUP-a RS-e Simu Tuševljaka: kakav je status Švrakića i prednjepomenutim ratnim zločinima? Postoji li i njihova odgovornost što Muhamed Švrakić ispred „Zelenih beretki“ godinama zastrašuje ovdašnje građane ratnohuškačkim najavama i prijetnjama?

Нема коментара:

Постави коментар

Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.