Udruženje „Zelene beretke“ godinama nekažnjeno promoviše ratnohuškačku politiku i zastrašuje javnost. I u tome, paradoksalno, prednjače počinioci prvog ratnog zločina u BiH nad srpskim svatom Nikolom Gardovićem, a potom i nad JNA vojnicima u Dobrovoljačkoj ulici.
![]() |
Muhamed Švrakić u Dobrovoljačkoj |
Piše: Borislav Radovanović
Septembra prošle godine javno sam pitao institucije: kako Muhamed Švrakić, predsjednik udruženja “Zelene beretke”, može nekažnjeno zastrašivati građane i društvo najavom “vojne vježbe” pripadnika ove očito nikad demontirane paravojne formacije?
Maja tekuće godine upitao sam: koliko će još decenija “Zelene beretke” zastrašivati porodice žrtava sopstvenog ratnog zločina u Dobrovoljačkoj ulici?
Sad pitam: trebaju li institucije reagovati na ratnohuškačke prijetnje javnosti poznatih ratnih zločinaca o angažovanju “100 000 sljedbenika”? Ili, čekaju da ovi ponovo čine ratne zločine, poput onih za koje nikada nisu krivično odgovarali?
Pratim ovih dana medijske reakcije na saopštenje udruženja “Zelene beretke” i prosto me frustrira „kopi-pejs novinarstvo“, bez iole volje da se bar neko pozabavi pozadinom spornih događanja.
To što se ovoga puta Muhamed Švrakić, nekon gore pomenutih medijskih prozivki, nije usudio isturiti u prvi plan, nego je saopštenje „potpisano“ nazivom udruženja valjda je razumljivo. Shvatio je Švrakić da svojim javnim istupima otvara priče o ratnim zločinima za koje nikada nije odgovarao.
Tu, na prvom koraku, treba razjasniti činjenicu da prvi ratni zločin u BiH nikada nije adekvatno procesuiran. Govorim o napadu pripadnika paramilicije „Zelenih beretki“ na srpske svatove od 01. marta 1992. u Sarajevu, kada je ubijen Nikola Gardović, a ranjen Radenko Mirović.
Kako bi shvatili da je u pitanju ratni zločin moramo uobziriti neke u javnosti zaboravljene ili nikada dovoljno razjašnjene činjenice. Treba znati da su dva napadača iz pištolja pucala u Gardovića i Mirovića (najjvjerovatnije Ramiz Ćelo Delalić i Muhamed Švrakić), a da su potom braća Muhamed i Senad Švrakić automatskim puškama prijetili ostatku svatova – da će ih sve pobiti i to na etničkoj osnovi. I da je sve to činjeno unutar obruča lica u maskirnim uniformama (zna se da je Senad Švrakić zasigurno bio u maskirnoj uniformi i sa automatskom puškom).
![]() |
Emin Švrakić |
No, drugi dokazi su mnogo indikativniji sa pozicije tumačenja ovog događaja kao ratnog zločina. Sredinom 1991. godine održana je osnivačka skupština „Zelenih beretki“ kojom je predsjedavao Emin Švrakić, otac pomenutih Muhameda i Senada. Od tada ova organizacija djeluje kao paravojna, ili preciznije kao paramilicijska, jedinica.
Poznato je da je pojedinnim pripadnicima „Zelenih beretki“ i „Patriotske lige“ priznato učešće u ratu u BiH od jesenjih mjeseci 1991. godine. Unutar boračkih organizacija Federacije BiH o tome se vodi žestoka polemika, gdje traže da pojedinci objasne na kojim su to „ratištima“ bili 1991. i protiv koga su „ratovali“.
Elem, Švrakići i njihovi sljedbenici sami tvrde da su „ratovali“ pola godine prije zločina nad srpskim svatovima u Sarajevu i, time, sami potvrđuju kako se njihov zločin može podvesti pod ratni zločin.
U daljem slijedi napad na JNA vojnike u Dobrovoljačkoj ulici, gdje general Jovan Divjak u javno objavljenoj izjavi tvrdi kako su kontraverzni Švrakići bili na licu mjesta i akteri ovog zločina. Tu je od posebne važnosti Divjakov navod kako je Alija Izetbegović višestruko molio svoje „poslušnike“ da ispoštuju dogovoreno, te da propuste vojnu kolonu.
![]() |
Mladi M. Švrakić, Alijin pratiioc |
General Divjak lično pobija navode aktera zločina o tome kako je Alija Izetbegović „otet“, te kako je trebao biti likvidiran. Čak citira šta je Izetbegović govorio pojedinim akterima zločina, a sve na fonu da je u pitanju njegov dogovor sa predstavnicima JNA i međunarodne zajednice. Da li je general Divjak pozvan da svjedoči u ovom predmetu pitanje je za „stručnjake“ MUP-a RS-e koji su podnijeli prijavu i danas odgovornost svaljuju na Sud i Tužilaštvo BiH?
U stvari pitanje je: da li su Švrakići (Emin i sinovi mu Muhamed i Senad) uopšte obuhvaćeni policijskom prijavom, a potom i optužnicom za „Dobrovoljačku ulicu“? Za krimen nad srpskim svatovima znamo da nisu procesuirani jer sila „stručnjaka“ to nije ni prepoznala kao ratni zločin, a „Dobrovoljačka ulica“ je posebna priča.
Elem, vrlo zanimljivi su postupci osnivača „Zelenih beretki“ nakon što su svoj narod uveli u krvoproliće. Stari Emin je otišao u Tursku da prikuplja novčana sredstva za Armiju BiH, a sin mu, „junošni“, Muhamed otišao je da obezbjeđuje B-H ambasadu u Italiji. Bili su u „prvim redovima“ izazivanja krvavog rata, a kad je trebalo krvariti redom su pobjegli iz zemlje i ostavili narod da postrada kako jeste.
No, zato danas Švrakići posjeduju privatnu televiziju, vile, jahte i milione, a čije porijeklo je nedvosmisleno vezano za ratno profiterstvo. Shvatljivo je da bi takvi ponovo izazvali rat i dobro na tome profitirali. Zato najavljuju vojne vježbe, zato maltretiraju porodice žrtava Dobrovoljačke ulice i zato mantraju o 100 000 „iskusnih ratnih veterana“.
Objektivno gledano unutar bošnjačke provenijencije odavno znaju i ko su Izetbegovići i ko su Švrakići, tako da isti upitno je mogu li računati i sa par stotina ljudi koji će ih podržati u ovim bombastičnim najavama. I to kakvih „veterana“?
Nisu to ratni veterani jer nikada u životu nisu ratovali. Jedno je činiti zločine nad svatovima ili nenaoružanim golobradim vojnicima, a drugo je ući u oružani okršaj sa protivničkom stranom. Razliku odlično znaju pripadnici Armije BiH, koji se u tek marginalnom obimu poistovjećuju sa Švrakićima i sličnim „Zelenim beretkama“, koji su „ratovali“ po Turskoj i Italiji.
Nisu to ratni veterani jer nikada u životu nisu ratovali. Jedno je činiti zločine nad svatovima ili nenaoružanim golobradim vojnicima, a drugo je ući u oružani okršaj sa protivničkom stranom. Razliku odlično znaju pripadnici Armije BiH, koji se u tek marginalnom obimu poistovjećuju sa Švrakićima i sličnim „Zelenim beretkama“, koji su „ratovali“ po Turskoj i Italiji.
Elem, kad Milorad Dodik mantra o kontraverznim „Zelenim beretkama“ neka upita ministra policije Lukača i vodećeg „stručnjaka“ za ratne zločine MUP-a RS-e Simu Tuševljaka: kakav je status Švrakića i prednjepomenutim ratnim zločinima? Postoji li i njihova odgovornost što Muhamed Švrakić ispred „Zelenih beretki“ godinama zastrašuje ovdašnje građane ratnohuškačkim najavama i prijetnjama?
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.