Poštujući volju roditelja Davida Dragićevića isključujem se iz grupe „PRAVDA ZA DAVIDA“ i ovo je posljednji put da ime njihovog sina javno pominjem. Ne bih to učinio ni danas da ovaj slučaj nije rezultirao medijskom satanizacijom i neosnovanim blaćenjem našeg uglednog stručnjaka dr Željka Karana.
Piše: Borislav Radovanović
Spletom okolnosti sinoć nisam pustio tekst u kom građansku solidarnost iskazanu u slučaju stradanja mladog Davida objašnjavam kao društveni fenomen kakav je na ovim prostorima odavno iščezao, a jedan je od ključnih činilaca pozitivnih društvenih promjena. Jutrošnji apel roditelja pokazao je da sam u ovom slučaju izgleda pogriješio i dobro je što nisam objavio tekst.
Podsjetiću kratko da sam potrebu građanskog solidarisanja protiv institucionalnog nasilja i nepravdi promovisao mnogo puta, a ponajviše kroz jedan pokret koji ne zavređuje da mu pominjem naziv. Sa druge strane, zato, kao pozitivan primjer moram istaći Pokret „ReStart Srpske“ koji na polju organizovane građanske solidarnosti već nekoliko godina uspješno djeluje i ostavruje pozitivne rezultate.
Aktuelna dešavanja sasvim razumljivo reflektovala su se time da i drugi roditelji aktuelizuju pitanja nikad razjašnjenih stradanja njihove djece. U tom domenu i svojim objavama pokušao sam aktuelizovati brojna slična stradanja nevinih građana kakva nikada nisu dobila adekvatan pravni epilog. I to primarno zbog nezakonitosti pojedinaca u nadležnim institucijama, koji su na teškim zločinima gledali da ostvare nekakav lični interes umjesto da su radili ono šta im zakon nalaže i za šta ih građani plaćaju.
Tako sam „u svom stilu“ javno isprozivao direktora policije Ćuluma, načelnika Ilića, ministra.... I javnost je pokazala vrlo dobro interesovanje za te tekstove. Da ne bi bilo kakve zabune: godinama unazad plasirao sam mnoštvo sličnih tekstova, a koji su medijski mnogo jače odjeknuli. I ubuduće ću iste „face“ prozivati, a materijala imam na pretek. Time apel Davodivih roditelja da se građani "suzdrže od komentara", odnosno volju da ovaj slučaj izdvoje od niza sličnih, neće umanjiti moj potencijal javnog ukazivanja na ozbiljne društvene probleme. Samo se ovim slučajem više neću baviti - poštujući volju roditelja.
Elem, u svojim objavama vrlo jasno sam razdvojio ponašanje vrha policije od aktivnosti uvaženog patologa prof dr Željka Karana. Nedvosmisleno sam ukazao kako treba sačekati da dr Željko svoj nalaz dostavi tužilaštvu, pa da tek onda o istom iznosimo eventualne primjedbe. No, dogodilo se nešto krajnje neočekivano.
Doktor Karan nije uspio ni završiti svoj nalaz, a uslijedilo je njegovo osporavanje bez ama baš ikakvih argumenata i osnova. I sad samo gledaj čudesa. Predsjednik Dodik, bez apsolutno ikakvih ovlaštenja u domenu krivičnog gonjenja, nalaže nekakvu „novu istragu“. Čak se hvali kako je u sred noći angažovao načelnika patologije VMA radi nove obdukcije.
Ovde tužilaštvo podliježe političkim i medijskim uticajima, te bez ikakve valjane pravne osnove nalaže ponovljenu obdukciju. Dakle, prije negoli je čovjeku omogućeno da uopšte sačini nalaz, a kamoli dostavi, tužilaštvo je izrazilo „rezervu“ prema njegovom radu i naredilo angažovanje novog vještaka.
Bez želje da se bavim kredibilitetom patologa Milosavljevića moram apostrofirati kako je Željko Karan u rangu sa generalom dr Zoranom Stankovićem, odnosno da su njih dvojica zadnjih gotovo tri decenije dali nemjerljiv doprinos u hiljadama slučajeva pred svakojakim sudovima. Njihova vještačenja i svjedočenja nije uspjela pobiti čak ni moćna haška mašinerija.
Elem, doktor Karan je doživio da njegov kredibilitet osporavaju Dodik, Lukač i banjalučko tužilaštvo. Naš uvaženi profesor doktor valjda nema pravo na profesionalno dostojanstvo, na poštovanje svega onoga šta je decenijama radio i svih zasluga stečenih vrhunskim profesionalizmom. Već u startu imamo problem.
Međutim, sačekaćemo i nalaz „patologa dignutog u sred noći“, pa ćemo onda moći referentno raspravljati. I to ne na način kako to čini Ćulum – koji je „nezvanično nešto čuo“, nego na bazi činjenica. U tom domenu valja istaći kako je i ranije, iskreno vrlo rijetko, bilo pokušaja osporavanja nalaza doktora Karana, ali niti jedan nije pobijen. Normalno, u tim slučajevima bar mu je omogućeno da sačini i dostavi nalaz.
Za kraj ostavljam ono šta me najviše pogađa, a to je sve veća medijska satanizacija ovog našeg vrhunskog stručnjaka. O slučajevima koji se povlače po medijima znam mnogo više od onih koji ih „problematizuju“ i zato svakog pozivam da pokaže dokaz na kom zasniva svoje navode (npr. sudsku presudu). Eto, možda me neko iznenadi nekim novim podatkom???
Istovremeno, svi ti silni „stručnjaci“ što doktoru „sude“ po osnovu njegovog ponašanja na spornoj pres konferenciji moraju prvo razmisliti koliko uopšte poznaju tog čovjeka. Sa pozicije nekog ko je radio sa dr Željkom i kroz neka druga dešavanja (npr. identifikacija poginulog oca) imao sam prilike upoznati ga i odgovorno tvrdim da je on naprosto takva ličnost, te da njegovo ponašanje na pres konferenciji ne odudara od svakodnevice. U stvari pomni posmatrači mogli su primijetiti kako je doktor uveden u situaciju kakvoj se nije nadao, te da je jedva čekao da napusti taj prostor. Eto, moji drugovi iz „ReStarta“ analizom snimka otkrili su kako Iliću sugeriše da stvari nisu onakve kako oh on prezentuje.
Znači, kako god sam od samog starta ustvrdio da policija iznosi „kriminalističke verzije“ bez iti jednog jedinog dokaza kojim bi to potkrijepili, tako i za doktora Karana kažem da je neosnovano osporena njegova stručnost, a medijska satanizacija je „dno dna“ kakvu ovaj stručnjak nije zaslužio od Republike Srpske koju iskreno voli i kojoj je mnogo dao.
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.