Dodikov pakleni plan: BiH ulazi u NATO!!!

 

Dodikovu najavu o organizovanju referenduma u Srpskoj oko pristapanja u NATO treba posmatrati kao instrumentalizovanje bošnjačko-hrvatskih političkih predstavnika za traženje referenduma na državnom nivou. I konačnog ulaska BiH u NATO!

Piše: Borislav Radovanović

Na prvi pogled Dodikove izjave da će u Republici Srpskoj organizovati referendum o eventualnom pristupnju u NATO nisu u javnosti odjeknule kako se moglo očekivati. Većina vjeruje da je u pitanju samo još jedno Dodikovo politikanstvo, na kakva smo već navikli, pa smatraju da je izlišno reagovati na nešto šta se zasigurno neće dogoditi.

Međutim, već prepoznatljiva praksa „nabacivanja zicera“ od strane ovdašnjih nacionalnih lidera trebalo bi da kod javnosti probudi određene sumnje. Na prvom koraku moramo se zamisliti nad činjenicom da je Dodikov referendum o odluci Ustavnog suda BiH direktno negativno rezultirao po njega samog – Sjedinjene Države su mu uvele sankcije. Zašto bi nekim novim referendumom rizikovao nove sankcije i to od brojnih zemalja članica NATO saveza, pa čak i Evropske unije?

Nije ovaj novi Dodikov referendum nimalo naivna priča i to najbolje dokazuje izostanak reakcija i iz Federacije i sa strane „međunarodne zajednice“. Očekivali smo salvu napada, a, gle čuda, uslijedio je nekakav čudan muk. Upravo to ponajviše zabrinjava u ovoj situaciji. No, pitanje je do kad će to potrajati?

Aktuelna politička situacija u BiH je izuzetno složena i to primarno zbog mogućnosti stvaranja nove većine u institucijama državnog nivoa. Radončić, podržan od Dodika i Čovića, nastoji preuzeti lidersku poziciju unutar bošnjačke populacije i potpuno istisnuti Bakira Izetbegovića. Ovaj sa druge strane grčevito pokušava sačuvati dosadašnju poziciju. I bojim se da je upravu tu kvaka Dodikovih „igrica“!

Naime, Milorad Dodik najavama referenduma na nivou Republike Srpske nastoji upravo isprovocirati reakciju Bakira Izetbegovića u vidu zahtjeva za održavanje referenduma na državnom nivou. U stvari Dodik je Izetbegoviću namjestio „gol šansu“ i moramo se zapitati: zbog čega to čini?

Mogli bi ovde sasvim utemeljeno posumnjati da su Dodik, Radončić i Čović zamislili da Izetbegovića još jednom iskoriste za lansiranje ideje na kojoj će u konačnici njih trojica poentirati kod moćnika Zapada. Konkretno, Dodikove provokacije treba da Izetbegovića navedu na otvaranje jednog aktuelnog, ali vrlo problematičnog, pitanja. Pritisci zemalja članica NATO da BiH pristupi ovom vojnom savezu su sve veći, a najveća „prepreka“ realizaciji ovog otvorenog zahtjeva jeste deklarativno Dodikovo suprotstavljanje i prijetnje referendumom. No, poenta je na onom „deklarativno“.

Ovde se treba zapitati: da li je Dodik doista spreman suprotstaviti se moćnom NATO paktu i rizikovati političku sudbinu? Samo naivni mogu vjerovati da je tako. Prije je očekivati da Dodik odigra „igru“ koja će rezultirati konačnim pristupanjem BiH u ovaj vojni savez. I on je tu „igru“ upravo započeo!

Ukoliko Bakir Izetbegović prihvati ovaj „zicer“ i zatraži organizovanje referenduma na državnom nivou to će svakako rezultirati ozbiljnom destabilizacijom zemlje. I upravo će Dodik prednjačiti u daljem produkovanju destabilizacije svojim „suprotstavljanjem“ takvim idejama. Čak će na tome i politički profitirati.

Elem, pokušajmo racionalizovati ovu situaciju. U čemu se sastoji Dodikov „pakleni plan“ i zašto je baš Bakir Izetbegović njegov ključni akter? Izetbegović je član Predsjedništva BiH i njegov zahtjev za organizovanje referenduma na državnom nivou značio bi, na prvom koraku, izjašnjavanje predsjedništva o tom prijedlogu. Obzirom da ulazak BiH u NATO korespondira sa voljom hrvatskog naroda možemo sasvim  utemeljeno očekivati da Dragan Čović „podrži“ Izetbegovićev prijedlog. U toj konstalaciji odnosa Mladen Ivanić dolazi u nezavidnu situaciju. Ivanić bi se trebao suprotstaviti ovom zahtjevu, no time se direktno zamjera moćnicima iz zemalja članica NATO saveza. Dodik ovde ništa ne gubi, a jednog od ključnih političkih oponenata, Ivanića, dovodi u vrlo nepovoljnu situaciju. Dodik, dakle, na ovom prvom koraku - POENTIRA!

U daljem, na drugom koraku, Izetbegović svoj prijedlog postavlja na nivou Parlamentarne skupštine BiH. E tu tek dolazi do haosa kakav Dodiku izvanredno odgovara. Savez za promjene u okviru rasprave o referendumu na državnom nivou postavljenom od strane njihovog koalicionog partnera Izetbegovića biće primoran na razvrgavanje koalicije. Ili, da se suoči sa Dodikovim orkestriranim napadima o izdaji. Znači, Dodik i na ovom nivou izvanredno poentira.

Da ne pominjemo kako bi zahtjev o referendumu na državnom nivou proizveo tešku političku krizu, ali i svrgavanje aktuelne većine na državnom nivou – šta i jeste konačni cilj Dodika, Radončića i Čovića. Upravo zbog toga Dodik svoj „pakleni plan“ tempira tokom ljetnje stanke u radu državnog parlamenta, a sve kako bi vladajuću većinu totalno razorio već početkom septembra, kada je zakazano zasjedanje u kom će se zbog ranijih „igrica“ poslanici izjašnjavati o podrški Savjetu ministara BiH. Treba li govoriti o tome kako Dodik poentira rušenjem Savjeta ministara?

No, u ovim Dodikovim planovima problematično je ono šta slijedi u konačnici. Nakon političke destabilizacije i svrgavanja vlasti na državnom nivou pojaviće se potreba za uspostavljanjem nove većine. Uporedo sa tim većimom bošnjačko-hrvatskih glasova u Predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini otvoriće se pitanje održavanja referenduma o pristupanju u NATO. I šta će po ovom pitanju učiniti srpski predstavnici u tim tijelima? Braniti volju srpskog naroda i sukobiti se sa svemoćnim NATO paktom? To je situacija u koju Dodik dovodi Savez za promjene.

Samo, ključno pitanje kakvo moramo postaviti jeste: šta će po ovom pitanju učiniti institucije Republike Srpske? Konkretno: hoće li odbiti održavanje ovakvog referenduma i na teritoriji Srpske? Tu je kvaka! Naše institucije omogućiće održavanje referenduma iako znaju da će bošnjačko-hrvatska većina izglasati prisupanje. Daleko bilo da će Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Nedeljko Čubrilović rizikovati međunarodne sankcije zbog odbijanja „volje“ građana i legitimnih institucija. Jednostavnije im je takvu „nesrećnu sudbinu“ okriviti Bakira Izetbegovića i „izdajnički“ Savez za promjene, a realizovati sporni referendum. Pritom, valja naglasiti da će se većina ovih dešavanja materijalizovati dok su Dodik i njegovi koalicioni partneri još uvijek „zvanična opozicija“ na državnom nivou.

Čak i da Dodik formalno uđe u novu vlast na državnom nivou prije održavanja referenduma, ostaće zapamćeno da je Savez za promjene jedini „krivac“ što BiH ulazi u NATO. Njegova medijska mašinerija pobrinuće se za to. Uz to valja napomenuti kako je Zapadu cilj da BiH uđe u ovaj vojni savez, pa i po cijenu da „trpe“ Milorada Dodika na vlasti i u entitetu i u državi. Sve je to dio „paklenog plana“ kom trenutno svjedočimo.

Za kraj valja istaći da Bakir Izetbegović očigledno prepoznaje „igru“ kakvu mu namještaju. Shvata da će postavljanjem zahtjeva za koji ga instrumentalizuju Dodik i kompanija biti okrivljen za destabilizaciju zemlje, a da u svemu tome neće profitirati. On van svake sumnje gubi većinu na državnom nivou i to je samo prvi korak njegovog konačnog slamanja. Zato Izetbegović i izbjegava „zicer“ koji mu Dodik namješta. Samo je pitanje do kad će moći tako? Dodik će sa provokacijama o referendumom na entitetskom nivou nastaviti i samo je pitanje kad će Izetbegović biti primoran da kao bošnjački lider odgovori narečenim „kontraprijedlogom“.