Kako nas je “usrećilo” Sorošovih 126 miliona dolara?

Prema zvaničnim podacima Otvorenog društva BiH Sorošova fondacija je od 1993. do 2006. godine Bosni i Hercegovini donirala preko 70 miliona dolara, čemu treba dodati 50 miliona USD iz Soroš humanitarnog fonda, te 6,3 miliona iz Instituta otvoreno društvo. Red je proanalizirati kako nas je to “usrećilo”!

 Piše: Borislav Radovanović

Svakodnevno se pitamo zbog čega nam ne valja ekonomija, javna uprava, zdravstvo, pravni sistem, obrazovanje, kultura i umjetnost… zašto umjesto regionalne saradnje imamo ekspanziju narcizama i animozitetima “malih razlika”… i zašto mediji prednjače u opštem sluđivanju populacije... ili kako to da su nam djeca i omladina ogrezla delikvenciji i nakaradnim navikama... zašto? Pa upravo sam pobrojao kategorije kakve je Soroš ponajviše obasipao novcem, ili kakvima je preko dvije decenije nesebično „pomagao“!  

No, ovde moramo postaviti neka ključna pitanja, a primarno: koliko je naša kolektivna svijest sposobna spoznati stvarnost i objektivnu istinu? Ma šta nam sugerisali “kompetentni stručnjaci” (kakvi u krajnosti od nekog primaju plate), jedno je nepobitno – stanje u društvu uvijek korespondira sa razvijenošću kolektivne svijesti. Zato, primjera radi, Skandinavci dan započinju informisanjem o poreskim olakšicama i sličnim pitanjima kakva se tiču njihovog ličnog “džepa”. Na drugoj strani naš dan započinje dnevnopolitičkim mantrama naših lidera i njihovih oponenata.

I tu upravo nalazimo primarno izvorište naše poprilično unakarađene svijesti i sposobnosti spoznaje. Van svake sumnje ovde decenijama (i vijekovima, ali ostavimo se toga) egzistira snažna političko-medijska sprega primarno bazirana na obostranim interesima. Političarima je u interesu da svoje „ideje“ promovišu u maksimalno mogućoj mjeri jer im od toga ovisi građanska podrška, pozicioniranje ili održavanje na vlasti i ino. Na drugoj strani medijima je u interesu da plasiraju sadržaje kakvi privlače pažnju javnosti, odnosno da plasiraju „robu“ kakva se dobro prodaje. Inače fenomen „potrošačkog društva“ bazira se na iracionalnoj percepciji „potreba“ u kakvoj ljudi kupuju sve i svašta bez iole svijesti da je njihovo takvo ponašanje krajnje budalasto. Tako i u sferi informacija, elementarnih pretpostavki naše spoznaje, ponajviše kupujemo upravo one sadržaje kakvi nas u biti pretvaraju u „fah idiote“ ili narodski rečeno – u budaletine!

Ovde se moramo zapitati: kako smo uopšte došli u poziciju da određeni subjekti manipulišu našom sviješću u mjeri da nas pretvaraju u „korisne idiote“? Prvo moramo shvatiti da je Sorošovih 126 miliona dolara tek „kap u moru“ onoga šta su ovde „donirale“ Sjedinjene Države i brojne druge države kapitalističkog Zapada (govorim o budžetskom novcu), pa brojne druge fondacije poput braće Rokfeler, Mota (Čarls Stjuart), belgijske kraljevske porodice Boduen i uvijek prisutnog Nacionalnog pokreta za demokratiju (NED). Govorimo o milijardama dolara!

Nadalje, pogledajmo kojim društvenim subjektima su ove pare ponajviše davane. To su na prvom mjestu konvencionalni politički subjekti (političke stranke) i to po Pravilu Pentagona FM 100-10, pa nekonvencionalni subjekti (NVO, udruženja građana, akademska zajednica...) po Pravilu FM 100-5, te u ovom „svetom trojstvu“ neizostavni mediji. Donirano je i obrazovanju, zdravstvu, kulturi, umjetnosti i drugim sferama društvenog djelovanja, ali u pravilu novac su dobijali samo oni subjekti kakvi su zagovarali društvene promjene u pravcu interesa „mecena“.

No, zadržimo se na „svetom trojstvu“ političke pluralizacije, građanske „kulture“ i mediokratije. Šta je proizvela politička pluralizacija? Današnja BiH ima ubjedljivo najviše registrovanih političkih stranaka na evropskom kontinentu. Samo, to nikako ne znači bogatstvo ideja i konkurentnost političkih projekata. Ovde de fakto dominira matrica „kolonijalnih namjesnika“, bez obzira da li politički subjekti vrše ovu poziciju ili pretenduju na istu. U kompletnom B-H političkom spektru nećete ni u naznakama naći ideje slobodarstva, čovjekoljublja ili uopšte univerzalnih civilizacijskih vrijednosti. Sve se svodi na podaništvo prema „svjetskim moćnicima“ i bezobzirno gaženje/razaranje  populacije i društva.

Sa druge strane u ovoj zemlji nemamo eksponiranost i razvijenost nevladinog sektora kao u Srbiji ili Hrvatskoj, no, to nikako ne znači da je uticaj tih „revizionista“ svega i svačega manji. Ovde apostrofiram da ću se ovim elementom u daljem tekstu nešto pobliže pozabaviti, uz opasku da „nevladin sektor“ funkcioniše na identičnim principima bitisanja konvencionalnih političkih subjekata. Sve se svodi na podaništvo prema „donatorima“ i slabljenje otpora prema hegemoniji kakvu njihove gazde nastoje nametnuti u maksimalno mogućoj mjeri. Sve te ideje razvoja „građanskog društva“ u svojoj esenciji svode se na slabljenje otpora imperijalnom kapitalizmu!

I  dolazimo do trećeg stuba „svetog trojstva“ našeg sluđivanja – medija. Ponovo dolazimo do problema da pluralizam ne znači kvalitet, nego, baš naprotiv, samo kvanititet u realizaciji zločinačkog plana „globalnog zatupljivanja“ zarad pretvaranja čovječanstva u moderno roblje. I to samo dijela čovječanstva koje preživi „apokalipsu“ kakvu su nam (sve očiglednije!) namijenili zapadni Gospodari. Ovde moram apostrofirati činjenicu da je u domenu medijskog sluđivanja načinjen „napredak“ o kakvom je Gebels mogao samo sanjati. Prvo je uspostavljena kontrola nad „konvencionalnim medijima“ (kako postojećim, tako i novoproizvedenim), a potom su iskorišteni kapaciteti društvenih mreža (normalno u vlasništvu hegemona) za stvaranje matrice kako je svaki pojedinac svojevrstan „medij“. U jednom tako (ciljno) stvorenom medijskom haosu možemo samo rezignirano procijeniti kako će opšte sluđivanje i dalje progresivno se razvijati, a sve u funkciji autodestrukcije i samouništenja.

Znači, da rezimiramo ovaj dio analize, kolektivno sluđivanje i pretvaranje populacije u „korisne idiote“ funkcioniše po vrlo jednostavnom modelu. Ujedinjeni u „sveto trojstvo“ partokratski, kvazigrađanski i medijski subjekti populaciju bukvalno „bombarduju“ informacijama u obimu kakav ni oni najinteligentniji nisu sposobni kvalitetno „zaprimiti“ i uvrstiti u vlastitu spoznaju. Svaka zaprimljena informacija da bi se kvalitatovno odrazila u domenu naše spoznaje treba da je prethodno kritički sagledana, pravilno kontekstualizovana, prihvaćena ili odbačena u odnosu na naša lična ubjeđenja, klasifikovana, operacionalizovana, bio-hemijski adekvatno „pohranjena“ (sinaptički) i ino.

To, sasvim razumljivo, otvara pitanje obima informacija kog čovjek može zaprimiti u prostoru vlastite spoznaje. Time što neselektivno i nekritički, pa i uz izostanak elementarnog razmišljanja, svakodnevno zaprimamo obilje informacija u domenu svega i svačega (potrebnog i nepotrebnog – „potrošačko društvo“) u stvari kontaminiramo sopstvenu svijest, vlastitu spoznaju. Upravo takva kontaminacija svijesti na pojedinačnom i populacionom planu i jeste cilj hegemona kakvi su nam „donirali“ milijarde, a uzeli čovječnost, inteligenciju, humanizam. To što nam oduzimaju teritorij, državu, infrastruktu, privredu i prirodna bogatstva, što na „uložene“ milijarde zarađuju bilione, i nije naš najveći problem. Moramo shvatiti da našim pretvaranjem u „fah idiote“ ili budaletine u stvari otimaju nam budućnost!

Šta je najgore svako od nas vjeruje da niko na ovom svijetu ne vlada sa više “informacija” od njega lično, da ama baš niko nije bolje upućen u “tajne znanja”, te da je broj dobijenih “lajkova” najbolja potvrda njegovog uticaja na okruženje. Smatramo da se trebamo izražavati fotografijama i klipovima umjesto riječima (jer svako “zna” da slika govori više od hiljadu riječi), da svoje mišljenje moramo suziti na maksimalnio 140 karaktera (Tviter) ukoliko stremimo da ga dijelimo sa drugima, da je čitanje “dekadentno” pošto od nas traži razmišljanje za kakvo nemamo volje i vremena, te da pitanja ličnog i kolektivnog identiteta nema potrebe preispitivati obzirom da smo to “završili” još 90-ih (znači u prošlom vijeku ili u “dalekoj prošlosti”).

Sad, na jednoj tako klimavoj intelektualno-perceptivnoj “bazi” neselektivno i nekrititičko prepuštanje “bombardovanju” informacijama u stvari dovodi do ozbiljne kontaminacije svijesti. Pomenuto “sveto trojstvo” partokratije, kvazigrađanstva i mediokratije odlično zna da je kolektivna sluđenost jedini prostor u kakvom mogu bitisati i realizovati sopstvene interese, i upravo zbog toga nesebično „hrani“ ovakvu situaciju. U konačnici sve se svodi na interese, ali uz postojanje svijesti o tome da lični i javni/opšti interesi treba da korespondiraju, da sadrže bar minimum balansa i opšteprihvaćenih principa funkcionisanja (ko)relacije pojedinac-društvo. Kod nas je sve to unakarađeno i  dezavuisano, a zbog čega? Pa „prodali smo dušu“ Sorošu za 126 miliona dolara!

KAKO SU  MEDIJI „PRODAVALI DUŠU“ SOROŠU?

U daljem namjeravam se fokusirati na podatke kakve sam prikupio iz finansijskih izvještaja Fonda Otvoreno društvo za period 1993.-2006. godina. Iz tabelarnog prikaza ukupnih donacija možemo izvesti sasvim argumentovane zaključke kakvi odlično korespondiraju sa nespornim činjenicama.

Primjera radi, možemo vidjeti da '93. i '94. godine Fond u BiH donosi 7,7 miliona dolara (ukupno), od čega 1,1 miliona ide „razvoju“ medija. To moramo posmatrati kroz prizmu tadašnjeg nastojanja Sjedinjenih Država, NATO i zapadnih centara moći da promijene karakter rata. Trebalo je zaustaviti tada već teško eskalirani hrvatsko-bošnjački sukob, stvoriti pretpostavke usvajanja Vašingtonskog sporazuma i vraćanja situacije na „početnu poziciju“ – savezništva protiv Srba i novostvorenih srpskih država (RS i RSK). Trebalo je pripremiti „Oluju“, „Bljesak“ i ino.

Naredne 1995. godine od ukupnih 6,7 miliona USD (znači ozbiljan porast donacija) čak 1,2 ide medijima.  Uvidom u godišnji izvještaj (izražen u dojče markama) vidimo kako u donacijama prednjače sarajevski listovi „Slobodna Bosna“ i „Oslobođenje“, koji zajedno dobijaju  preko 450 000 DEM ili preko 40% od ukupnog izdvajanja za sve štampane i elektronske medije. I tu nije uračunat repromaterijal u vidu papira, gdje ova dva lista dobijaju gotovo 70 tona (za prethodnu i tu godinu štampanim medijima donirano je 165 tona papira). Ne treba ni podsjećati šta je srpski narod zapadno od Drine preživio te godine, odnosno u funkciji čega su Sorošove pare trošene. Za kreiranje svijesti da su monstruozni zločini nad srpskim narodom civilizacijski prihvatljivi obzirom da su u funkciji „odbrane od agresije“, od „genocida“, ideja „Velike Srbije“ i sličnih mantri kakvima je bošnjačko-hrvatska populacija homogenizovana protiv našeg naroda!

Dolazi 1996. „godina mira“ u kakvoj je trebalo neoružanim dejstvima dovršiti ratne ciljeve. Trebalo je slomiti i okupirati Republiku Srpsku, a sve u okviru realizacije sljedećeg zlikovačkog nauma – agresije na Srbiju. Zato se Soroš odlučuje na razvoj „medijskog petokolonaštva“ unutar Srpske, doduše u vrlo simboličnom iznosu od 16 500 DEM doniranih „Nezavisnim novinama“, od ukupnih 2,6 DEM namijenjenih B-H medijskom „razvoju“.

Vrlo indikativna je naredna 1997. godina, kad je Sorošova fondacija (iz njima znanih razloga) bukvalno prepolovila ukupna izdvajanja za medije u BiH, a sa druge strane drastično povećala donacije u Republici Srpskoj. Tako „Nezavisne novine“ dobijaju 280 000 DEM, čak više od deklarisano antimiloševićevskog „Reportera“ (samo 243 600 DEM), dok banjalučka „Alternativna televizija“ (ATV) zadovoljava se sa 62 866 DEM. Za napomenuti je da veći broj srpskih medija dobija manje iznose. Zbog čega ovakav nagli preobrat u „korist“ Srpske? Pa trebalo je javnost adekvatno „pripremiti“ za septembarski državni udar, za prekrajanje izborne volje na lokalnom i republičkom nivou, te u konačnici za novu vladu izglasanu od strane Bošnjaka i Hrvata.

I sljedeća '98. godina je „zanimljiva“. Ukupne donacije rastu za pola miliona dolara, no distribucija sadrži neke očekivane, ali i neočekivane, relacije. Očekivano „Reporter“ dobija ubjedljivo najviši iznos (nadmašio i sarajevske medije) od 287 480 DEM obzirom saučestvuje u tada već neskrivenom rušenju Miloševića. Istovremeno, „Nezavisne“ se moraju zadovoljiti sa 54 000 DEM, a ATV sa 42 500 DEM, obzirom da desetak medija iz različitih gradova Srpske dobija iznose 5-15 hiljada. No, ovo „škrtarenje“ čiča Soroš već naredne (1999.) godine širokogrudo nadomještava pa „Nezavisne“ dobijaju 106 000 DEM, a ATV za njih nevjerovatnih 186 000 DEM. Mislim da kontekst tadašnjih dešavanja i ovih donacija nema potrebe pretjerano objašnjavati.

Elem, u narednoj 2000. započinje „dramaturgija“! Te godine B-H mediji dobijaju svega 252 000 USD, odnosno tek 15-20 odsto onoga šta su dobijali prethodnih nekoliko godina – dok su služili realizaciji hegemonističkih ciljeva svojih donatora. Znamo svi šta se dogodilo 5. oktobra te godine, pa možemo vrlo lako zaključiti da je novac preusmjeren na tada „aktualno igralište“ – beogradsko. I naredne tri godine sličan trend prati Sorošove donacije, a onda se „priča“ svodi na tek nekoliko desetina hiljada. Zadnje 2006. godine, bar po službenom izvještaju Otvorenog društva, mediji u BiH nisu dobili niti jedan dolar! Zašto? Valjda je „đavo“ procijenio da je dovoljno platio medijsko „prodavanje duše“!? Na red je došlo „čistilište“!

U rezimiranju ovog dijela analize moram apostrofirati jednu činjenicu. Gro Sorošovih donacija otišao je sarajevskim probošnjačkim i, ujedno, antisrpskim medijima. Otvoreno društvo je izdašno finansiralo uništavanje Republike Srpske i razbijanje srpskog naroda. Sadržaj kakav su emitovali donirani mediji ponajbolje svjedoči/dokazuje kako se njihovo djelovanje svodi na razaranje srpskog etničkog bića. Od ukupno izdvojenih devet miliona dolara svega 10-12 odsto dobili su „srpski mediji“, a prepustiću svakom ponaosob  na ocjenu koliko su isti doprinosili Republici Srpskoj, a koliko saučestvovali u zločinima protiv nje. No, jedno je nepobitno – mediji iz Srpske (ne mogu ih nazivati srpskim) „prodali su dušu“ gazda Sorošu za (gore-dolje) milion dolara. Sad, možda to djeluje premalo, ali moram podsjetiti, kako sam prednje pomenuo, i na neke druge (slične) fondacije, a gdje su tek donacije država!? Ipak se tu radi o malo više miliona. Da li je to mnogo ili malo? Šta znam!

DŽORDŽ SOROŠ „LIBERALISTIČKI GEBELS“!

Soroša je „liberalističkim Gebelsom“ nazvao ruski politički analitičar Mihail Leontjev argumentujući to stavom da svaku državu koja mu preda dio svog bogatstva, preko vlastitog institucionalnog i medijskog aparata, „hijenski napada“ optužbama za najgora ideološka i nemoralna činjenja. Sopstveni nemoral imputira žrtvama zločina, šta je upravo svojstveno fašističkim metodama.

No, ovde dolazimo do svojevrsnog problema: kako nekog deklarisanog Jevrejina poistovjećivati sa fašističkim ili nacističkim idejama i činjenjima? Vrlo jednostavno, i Rotšildi i Rokfeleri, kao i mnogi drugi njihovi najbliži saradnici poput Soroša, deklarišu se kao Jevreji (iako nisu „etnički Jevreji“, a nacionalno porijeklo im je njemačko, američko ili mađarsko, dok se deklarišu „nadnacionalno“ i na liniji Novog svjetskog poretka). Centri moći okupljeni oko „jevrejskih“ porodica Rotšilda i Rokfelera su idejno kreirali i potonje materijalizovali (stvorili) totalitarizme poput fašizma i nacizma, te izazvali dva svjetska rata, a sve zarad sopstvenog bogaćenja. Dakle, moramo načelno razdvojiti stradanja Jevreja od toga ko je generisao holokaust.

Današnje čovječanstvo tavori sa nizom teških problema jer nije adekvatno/kvalitativno shvatilo izvorište fašizma/nacizma, odnosno da ovakve ideologije nisu pobijeđene, nego su preživjele i razvile se do neslućenih razmjera. Moramo shvatiti da je nimalo slučajno za prvog predsjednika Bilderberg grupe izabran član nacističke partije i SS oficir (nakon ženidbe sa Julijanom i obavještajac) holanski princ Bernard. Pa i to da je Rokfelerova Trilaterala „mlađa sestra“ Rotšildove Bilderberg grupe, te da je Soroš vrlo važan eksponent obe ove neofašističke organizacije. Uostalom, i „Sorošov čovjek broj 1“ u BiH je takođe deklarisani Jevrej – Jakob Finci, čovjek koji je Republici Srpskoj nanio zla mnogo više nego se to i zvanično i nezvanično smije reći.

Neupućene moram podsjetiti da je Jakob Finci dvodecenijski vijerni saradnik klana Izetbegovića, od Alije do Bakira, ted a je kao takav finansirao na stotine projekata krivotvorenja istorije, lažne bosanske istoriografije, kreiranja bošnjačkog “mentaliteta žrtve” i ino.

Istovremeno, presudama “Sejdić-Finci” ovaj Trilateralac otvorio je put ka odluci Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, koja je iako suprotna Dejtonskom i Vašingtonskom sporazumu i međunarodnom pravu uopšte, ipak proizvela pogubne posljedice po Republiku Srpsku i srpski narod. O Fincijevim antisrpskim djelatnostima možemo govoriti u nedogled, ali poenta je valjda jasna.

Zašto o ovim problemima nema ni pomena u srpskom i regionalnom javnom diskursu? Prosto, na sceni imamo „sveto trojstvo“ partokratije, kvazigrađanstva i mediokratije, kako već rekoh, kom se rijetko ko usuđuje suprotstaviti. Ovdašnje „elite“ prodale su dušu đavolu/Sorošu za tričavih 126 miliona dolara, a kad elita „ćuti“ svjetina se zabavlja sadržajima kakve im nude u neograničenim količinama i bez ikakve kritičke misli. Sorošov cilj opšteg sluđivanja je postignut!