O čemu Dodik ćuti(?): BiH u NATO!

Zanimljivo je da se svjetska javnost svakodnevno bavi pitanjem ubrzanog pristupanja Makedinije i BiH NATO alijansi, a Predsjednik Republike Srpske je nekako „opasno zanijemio“.

Piše: Borislav Radovanović

Zadnjih tri godine objavio sam preko stotinu geopolitičkih i geostrategijskih analiza. Vrlo precizno sam predvidio ratove u Ukrajini i Siriji, pa teroristički napad u Kumanovu i mnogo toga. No, svaki moj tekst završavao se procjenama oko toga kako će se svjetska dešavanja reflektovati na Balkan. Normalno, Milorad Dodik nije čitao moje tekstove, jer da jeste danas bi imao jasan stav oko pitanja kakvo će za svega nekoliko mjeseci biti nametnuto srpskom narodu – o pristupanju u NATO.

Evo pozivam javnost da pita Dodika oko obećanja da će pitanje ulaska Srpske u NATO biti riješeno referendumom. Nebrojeno puta je to javno izrekao. P(r)ozivam ga da danas ponovi svoje riječi, uz opasku da to neće izreći pošto je riječ referendum „nestala“ iz njegovog vokabulara. Potvrđivanjem sankcija Donald Tramp je kod Dodika proizveo „tešku amneziju“ oko prava Srba na referendumska izjašnjavanja.

No, da pojasnim i nešto šire okolnosti aktuelnih dešavanja. Svakodnevno svjedočimo kulminaciji američko-ruskih sukobljavanja. To što je Putin „protjerao“ nekih 750 „američkih diplomata“ je upravo smiješno obzirom da se ova mjera odnosi na ruske građane zaposlene u američkoj ambasadi. U ovom realnom sukobu treba znati da NATO preko godine gomila snage na ruskim granicama i Putin na ovaj oblik direktnog ugrožavanja nema adekvatan odgovor. Ja i dalje iznimno cijenim Vladimira Putina i sve ono šta je učinio na opštecivilizacijskom planu, ali moram poštovati i činjenice koje govore da je njegova dosadašnja politika nadalje neodrživa.

I kako to obično biva: veliki geostrategijski procesi reflektuju se i na Balkan. Na tom planu Amerikanci i „NATO jastrebovi“ skinuli su rukavice. Odlučno i otvoreno su pred srpski narod postavili pitanje budućeg pozicioniranja. Ili će se Srbi i deklarativno odreći Rusije, a u vidu formalnog pristupanja NATO alijansi, ili će se suočiti sa novim destabilizacijama, pa čak i ratovima.

Da bi Aleksandru Vučiću i plastično prezentovali svoje namjere zapadni hegemoni su odlučili Makedoniju i BiH ubrzano uvesti u NATO. Zoran Zaev je zbog tog cilja ustoličen na poziciju premijera i kad je Makedonija u pitanju tu nema nikakvih dilema. Dakle, pitanje je šta će odlučiti Bosna i Hercegovina. U stvari zna se kako se po ovom pitanju opredijelila Federacija BiH, tako da se sve svodi na „odluku“ Republike Srpske.

Elem, kako prednje rekoh spornu odluku neće donositi Republika Srpska i njeni građani, nego će je „u naše ime“ to učiniti Milorad Dodik. Kad sam prije 4-5 mjeseci napisao da će Dodik do kraja ove godine preuzeti vlast na državnom nivou mnogi su bili skeptični. Danas je to manje-više riješena stvar. Čović i Radončić vrlo efikasno pripremaju teren za promjene kakve će nedvosmisleno nastupiti. To što Bakir Izetbegović kojekakvim apelacijama pokušava opstati kao bošnjački lider tek je čin očajnika duboko svjesnog da je na putu „istorijskog smetlišta“.

Da budem iskren duboko sam se nadao da će i Dodik, zajedno sa Izetbegovićem, otići u nepovratan „zaborav“, ali sve su prilike da će moje želje ostati neuslišene. Bar za narednih godinu-dvije. Dakle, oko jedne stvari ne treba imati dileme: na državnom nivou dolazi nova vlast koja će BiH „po hitnom postupku“ uvesti u NATO. I Milorad Dodik će „u ime Srba“ donijeti ovu odluku. Dodik ni u primisli nema namjeru rizikovati evropske sankcije, poput američkih, nego će bespogovorno potpisati sve šta pred njega stave. To je neminovnost!

Elem, treba težiti ka objektivnoj istini, pa tako moram naglasiti da bilokakvo Dodikovo protivljenje ne bi ništa promijenilo u odnosu na ove silom nametnute procese. Njegov problem je ponajviše što je pogrešno tumačio poruke Vladimira Putina, te nasjedao na instrumentalizovanje Putinovog vodećeg ideologa – Aleksandra Dugina, pa je godinama lupetao gluposti kakve su mu se obile o glavu. Prošle godine sam pisao o tome, ali na njegovu nesreću Dodik ne čita moje analize.

Ovde je ključno znati i da je Aleksandar Vučić odlučio prije Milorada Dodika, samo što se Vučić ne sapliće na prethodno izrečene budalaštine. Vučić je sebi ostavio dovoljno manevarskog prostora i to je, prvo, pokazao izborom Ane Brnabić na mjesto premijera. Njegov sljedeći potez najavio je prije par dana kad je kazao kako će donijeti „istorijske odluke“, koje se neće dopasti građanima, ali su nužne. Prosto, realizovaće ono šta mu je Majkl Pens saopštio: ili NATO ili krvoproliće!

I nije tu samo u pitanju odricanje od tradicionalnog partnerstva sa Rusijom, nego i od svih kineskih megaprojekata (Put svile, Kina + 16). Mnogočega će se Srbija morati odreći. Zanimljivo je da će preko Srba „svjetski policajci“ Amerikanci disciplinovati i Njemačku, koja sa američke pozicije malo previše mešetari sa Rusijom i Kinom. Ima tu još mnogo toga za reći, ali izlazimo iz okvira jednog teksta.

Znači, ako to nešto znači, Dodik će u budućim dešavanjima održati bar jedno obećanje, a to je da će Republika Srpska slijediti put Srbije i kad su NATO integracije u pitanju. Sad, možemo ovde vratiti se na 1999. godinu i činjenicu da je Milorad Dodik tada djelovao kao NATO operativac protiv Srbije, te u predstojećim događanjima tražiti analogije, no, kako god – pobjednici će „pisati istoriju“. Na to računa i Dodik, baš kao što kalkuliše i sa dobro mu znanim srpskim „slabim pamćenjem“.

Ipak, na kraju, ostaje mi samo da podsjetim javnost na to da sam Dodika u brojnim tekstovima nazivao „okupacionim namjesnikom“. Sad kažem da on svoju kvazipolitiku može provoditi još nekih godinu-dvije, taman da realizuje najnovije zahtjeve njegovih gospodara, ali i da će nakon toga biti potroše, nepotreban i odbačen. Dakle, bio je i ostaće „okupacioni namjesnik“!