Zašto nije urađen uviđaj nad Dodikovim zapaljenim automobilom?

 

Ovih dana pratim vijest o (samo)zapaljenju službenog automobila predsjednika Republike Srpske i nigdje nisam naišao na informaciju da je nad vozilom izvršen bar uviđaj. Doista, kako funkcioniše Dodikovo obezbjeđenje?

Piše: Borislav Radovanović

Javnosti je saopšteno da se automobil predsjednika zapalio usljed tehničke neispravnosti hladnjaka. Moguće, ali nigdje se ne navodi koje stručno lice, kad i kako, je to utvrdilo. No, ono šta fascinira jeste da u ovom slučaju po svemu sudeći nije preduzeta niti jedna radnja provjeravanja eventualnog napada na predsjednika, pa čak ni elementarni i neizostavni uviđaj.

Kao kriminalistički inspektor mnogo puta sam sa šefovima „lomio koplja“ zbog njihovog nerazumijevanja istražne radnje uviđaja. Nije mi se dopadala ideja da se uviđaj preduzima za sve i svašta, pa čak do potpunog obesmišljavanja ove radnje. Sa druge strane znao sam na mjestu zločina provesti sate i sate tragajući za tragovima, a posebice u slučajevima teških zločina.

Zato mi je krajnje „zanimljivo“ da u ovom događaju policija i tužilaštvo nisu našli za shodno da preduzmu bar elementarne radnje provjeravanja ugrožavanja predsjednika. Ne razumijem zašto nije uzet uzorak rashladne tečnosti i upućen na vještačenje, zašto nisu izuzeti brisovi sa motora radi pronalaženja zapaljivih materija, zašto nad vozilom nije izvršen pregled tehničke ispravnosti...

U daljem, kao profesionalcu mi je nejasno kako funkcioniše tehničko obezbjeđenje predsjednika. Konkretno, kad je zadnji put vozilo pregledano, ko je to učinio i koje radnje je preduzeo...??? Vozilo u kom se prevozi jedan predsjednik pregleda se svakodnevno i ama baš nigdje na svijetu se ne može dogoditi da se predsjednik vozi u tehnički neispravnom vozilu.

No, Dodikovo obezbjeđenje je takvo kakvo jeste – neosposobljeno i neprofesionalno. Ovu ocjenu iznosim na bazi iskustava kad sam kao mladi JNA specijalac-snajperista obezbjeđivao Predsjedništvo SFRJ, čuvene sastanke predsjednika republika, delegacije Pentagona i šta više znam koga ne. Kao ratni specijalac obezbjeđivao sam Karadžića i većinu njegovih najbližih saradnika, pa sve do Olbrajtove, visokih predstavnika i ino. Kao kriminalistički inspektor godinama sam učestvovao u obezbjeđenjima raznih predsjednika i premijera Republike Srpske i različitih štićenih ličnosti.

Upravo kao policijski operativac krajem 2006. godine otkrio sam pokušaj atentata nad tada tek postavljenim premijerom Dodikom, i isti je blagovremeno otklonjen. Još od tada znam da Dodik ima katastrofalno obezbjeđenje. Mogao bih štošta reći i o otklanjanju atentata na papu u Banjaluci ili o atentatu na Zorana Đinđića, ali poenta je valjda jasna – vezano za ovu materiju imam podosta iskustva.

Zato mi je nepojmljivo da u kontekstu ovog bezbjednosno-interesantnog događaja organi gonjenja nisu preduzeli niti jednu službenu radnju. U konačnici neko je (valjda?) odgovoran za tehničku ispravnost vozila predsjednika i taj je van svake sumnje načinio propust. Zašto ga ne gone? Neshvatljivo.