Duško Šnjegota nije podnio ostavku!

 

Svakom ko je pročitao sadržaj „ostavki“ Duška Šnjegote i Darka Pejića jasno je da su glavni revizor i njegov zamjenik povukli vrlo mudar politički potez i osigurali da Narodna skupština, kao najviše političko tijelo Republike Srpske, raspravlja o protivpravnim uticajima Milorada Dodika na službu javne revizije i druge institucije.

Piše: Borislav Radovanović

Današnja medijska top-tema Republike Srpske svakako je „ostavka“ nešeg glavnog revizora Duška Šnjegote. Naši mediji očigledno „nedorasli zadatku“ tumače ovaj vrlo diskutabilan akt bez iole razumijevanja njegovog sadržaja, te ponajviše prenose izjave političara koji jednako tako nisu shvatili šta čine Šnjegota i njegov zamjenik Pejić.

Jeste da su obojica u svojim aktima upućenim parlamentu upotrijebili riječ „ostavka“ i to su vrlo vjerovatno  učinili zbog naglašavanja okolnosti unutar kakvih je došlo do njihovog obraćanja najvišem političkom i zakonodavnom tijelu Srpske.

Međutim, odmah pored toga stoji „stavljanje mandata na raspolaganje“. Već sam naziv predmeta ukazuje da nije u pitanju klasičan čin odstupanja sa pozicija, nego nešto mnogo složenije. Obrazloženja to u potpunosti potvrđuju.

Dakle, šta čini Duško Šnjegota, a u ovom slučaju podržan od svog zamjenika? Stavljanjem mandata na raspolaganje glavni revizor obezbjeđuje skupštinsku raspravu i odlučivanje povodom nedavnih dešavanja. Na Dodikovu prijetnju da će biti smijenjen, a to je zakonski jedino moguće u parlamentarnoj proceduri, Šnjegota i Pejić reaguju prvi i od skupštine traže možemo slobodno reći ZAŠTITU i za sebe i za službu kojom rukovode.

Šnjegota u svom obrazloženju ne pominje Dodikove prijetnje, ali naglašava postojanje okolnosti kakve se kose sa članom 4. Zakona o službi javne revizije, upravo kako sam to i napisao u zadnjem tekstu. Pritom, traži da se aktuelni problemi rješavaju unutar institucija i po važećim propisima i standardima, a posebice od strane najvišeg političkog tijela Srpske – Narodne skupštine.

Pojednostavljeno, Šnjegota je svojim aktom inicirao skupštinsku raspravu u kojoj će imati priliku da iznese sve argumente na kakvima su zasnovani revizioni izvještaji koji tako „bole“ Milorada Dodika. Biće u prilici da javno i na najvišem mogućem nivou vlasti iznese svoje stavove, argumente, pa i nezakonite pritiske kakvima je izložen samo zato što je zakonito i profesionalno radio posao za koji je plaćen.

Nakon toga, a sve pred licem javnosti (u direktnom prenosu) poslanici će iznijeti svoje stavove o ovoj situaciji. Ono šta će u ovoj raspravi biti ključno pitanje jeste: da li je Milorad Dodik prekoračio svoja ovlaštenja otvorenim prijetnjama glavnom revizoru? Neoborivi argumenti ukazuju da se Dodik ponašao nezakonito i to će se javnom raspravom svakako profilisati kao ključni problem. 

Znači, "ostavka" Šnjegote omogućiće javnu raspravu na najvišem političkom nivou o tome kako Milorad Dodik krši zakonska ovlaštenja, teško zloupotrebljava institucije, kako je kompletno društvo podredio svojim kriminalno-tajkunskim interesima i ino. Maloli je!?

Nakon toga uslijediće izjašnjavanje parlamenta i, po mojoj procjeni, upravo to je Šnjegotin cilj. Konkretno, glavni revizor i njegov zamjenik nadaju se da pojedini politički subjekti i narodni poslanici neće rizikovati sopstveni kredibilitet i staviti se na stranu nepravde i teških nezakonitosti.

Izjašnjavanjem o ovom slučaju u vrlo nezgodnu situaciju dovode se Dodikovi politički saveznici iz DNS-a, Socijalističke partije i Stevandićevih „papaka“. Ako podrže ovaj čin Dodikovog nasilja koalicioni partneri moraju se suočiti sa gnjevom građana, pa čak i unutar vlastitih stranaka. Javno deklarisanom podrškom Dodikovim hirovima i nezakonitostima apsolutno ništa ne dobijaju, a mogu mnogo izgubiti obzirom da je predizborna kampanja već uveliko počela. Inteligentni Šnjegota je svakako ukalkulisao i ovakve konstrukcije.

Istovremeno, „namazani“ Šnjegota je Savezu za promjene omogućio da realizuju svoje najave napuštanja parlamenta i započinjanje vaninstitucionalne borbe u slučaju da skupštinska većina podrži Dodikove nezakonitosti. Samo to u ovom opozicionom bloku još uvijek nisu svi shvatili. Da je glavni revizor podnio „neopozivu ostavku“ to bi parlament mogao samo konstatovati kao činjenicu oko koje se nema šta raspravljati. Međutim, Šnjegota je Narodnoj skupštini STAVIO MANDAT NA RASPOLAGANJE, šta podrazumijeva i raspravu i odlučivanje o ovom pitanju. I sve prednje navedene zavrzlame oko ovog složenog problema.

Za kraj valja istaći da su unutar datih okolnosti glavni revizor i njegov zamjenik povukli izvanredan potez, kako na planu lične zaštite, tako i u smislu štićenja institucije kojom rukovode. Čak i da budu smijenjeni kod građana će prikupiti značajne političke poene, kakve onda nije teško materijalizovati. Građani još uvijek nisu zaboravili ko, kako i zašto je uklonio Boška Čeka, simbol ljudskog i profesionalnog kredibiliteta, pa se aktuelna vlast Srpske u Šnjegotinom slučaju nema čemu dobrome nadati. 

Mnogi Šnjegotu etiketiraju kao "kukavicu" zbog činjenice da Dodik nema pravnog osnova da ga smijeni u skupštinskoj proceduri. Međutim, moramo se zapitati koliko je pametno promišljanje da se pojedinac suprotstavlja ovako beskrupuloznom režimu? Pokušao je to pokojni Milan Vukelić i znamo šta se dogodilo. Poslije njega i Tihomir Gligorić je pružio otpor glavnom Dodikovom "mesaru"  Budimiru Stankoviću i jednako znamo kako je prošao. U Srpskoj imamo stotine sličnih primjera Dodikove satanizacije istinskih profesionalaca. 

Zato "ostavku" Šnjegote, podržanog od zamjenika Pejića, treba objektivno sagledati kao mudar i dalekosežan potez. Obezbjedio je pretpostavke da se ovaj posljednji čin Dodikove autokratije raspravi javno i na pravom mjestu. Sad je na građanima, društvu i institucijama da razriješe "rak ranu" Republike Srpske - Dodikovu diktaturu. U svom obrazloženju Šnjegota je vrlo jasno rekao da ovo nije pitanje koje mogu/trebaju rješavati pojedinci, nego institucije i  društvo, i sa tim se načelno moramo složiti.