Filmovi o Izetbegoviću i Karadžiću u funkciji manipulacija istinom

 

Već danas sa potpunom sigurnošću možemo ocjeniti kako će najavljeno snimanje filmova o Aliji Izetbegoviću i Radovanu Karadžiću različitim političkim manipulantima služiti za iskrivljivanje objektivne istine. Da će to biti tako govore neoborive činjenice.

Piše: Borislav Radovanović

Ovih dana svjedočimo da se povodom najavljenih snimanja filmova o Izetbegoviću i Karadžiću u javnom diskursu „troši“ silna energija, a rijetki su primjeri ukazivanja kako je sve to u funkciji političkih interesa pojedinaca. Još manje imamo upozorenja da će ovi projekti služiti za manipulacije objektivnom istinom i iskrivljivanje svijesti građana. Takvim (kvazi)projektima društvo i javnost bi se trebali suprotstaviti.

Pošto je film o Aliji Izetbegoviću prvi najavljen red je da se prvo pozbavimo činjenicama koje nedvosmisleno ukazuju da isti neće sadržavati objektivnu istinu. Turske filmadžije svakako će se dotaći Alijinog globalno poznatog djela „Islamska deklaracija“ i biće zanimljivo kako će uspostaviti korelaciju između tog „pamfleta“ i današnjeg fenomena poznatog kao Islamska država/DAEŠ.

Svako ko je pročitao „Islamsku deklaraciju“ zna da je Alija Izetbegović vrlo precizno definisao mehanizme i put uspostavljanja i „islamske države“ i Islamske države/DAEŠ. Prvi korak uspostavljanja „islamske države“ po Aliji Izetbegoviću jeste „islamska revolucija“. I upravo se na prostoru Sirije i Iraka dogodila revolucija na način opisan u deklaraciji. Čak možemo reći da je Alija prije gotovo pola vijeka vrlo precizno detektovao probleme koji će dovesti do „islamske revolucije“. Njegovo viđenje problema je u domenu vrlodobrih zapažanja, samo su mu „rješenja“ problema katastrofalna.

Sljedeći korak po Aliji jeste uspostavljanje „islamskog poretka“ i ovo se nedvosmisleno materijalizovalo u domenu stvaranja današnje Islamske države. U konačnici je i proglašena Islamska država, baš kako to Izetbegović predviđa na trećem koraku („islamska država“).

Sad, dolazimo do pitanja: hoće li turske filmadžije uspostaviti prednje opisane korelacije? Neće i to iz vrlo pragmatičnih razloga. Tu svakako treba podsjetiti da je današnje tursko rukovodstvo, čvrsto privrženo Tajipu Erdoganu, logistički obezbijedilo ključne pretpostavke stvaranja Islamske države. I to po modelu koji je Alija Izetbegović osmislio. Hoće li to biti prezentovano u filmu? Odgovor je nepotreban.

U daljem treba podsjetiti da Tajipa Erdogana zvanog „Sultan“ i klan Izetbegovića (Alija i Bakir) veže višedecenijsko partnerstvo na bazi istih radikalno-islamističkih i sektaških ideja. Zna se da su Erdogan i Izetbegovići sljedbenici fundamentalističkih ideja globalnog pokreta „Muslimanska braća“. No, manje je poznato da isti tumače postulate islama na poseban, sektaški, način. U pitanju su „sljedbenici prvih Selefa“ ili u širem kontekstu poznatiji kao selefije. Zbog njegovih sektaških tumačenja islama Islamska vjerska zajednica (bivše) Jugoslavije uvijek se distancirala od Alije Izetbegovića. Zato je na čelo IVZ BiH davne 1993. doveo svog istomišljenika i sektaša Mustafu Cerića.

Za kraj ovog dijela teksta treba istaći da nas ne bi trebalo iznenaditi ukoliko Aliju Izetbegovića u ovom filmu predstave kao „antifašistu“. Upravo je degutantno slušati notorne laži Bakira Izetbegovića o tome kako je njegov otac bio partizan.  Istina je da je Alija poratno (1946.) bio pozvan na služenje redovnog vojnog roka u tada već uspostavljenoj JNA. No, tokom služenja roka je uhapšen zbog širenja fašističke ideologije „Mladih Muslimana“ i „El-Hidaje“ (osmišljene od strane Himlera lično), na kakvoj je početno politički indoktriniran još kao gimnazijalac.

Sad se možemo posvetiti manipulacijama oko snimanja filma o Radovanu Karadžiću. Na početku moramo se zapitati: zašto je Republici Srpskoj trebalo 25 godina da snimi dokumentarac o svom prvom predsjedniku, o političkom lideru čije su zasluge u stvaranju Republike neupitne? Zatim, zapitajmo se i da li bi do snimanja ovog filma ikada došlo da nije najavljeno snimanje filma i Izetbegoviću? Upravo je degutantno slušato obrazloženja tipa „tuk na utuk“, odnosno da je ovaj film „odgovor“ na najavljeno promovisanje Alije Izetbegovića. Zar film o Karadžiću snimamo samo zarad politikantskih interesa Milorada Dodika?

Kad smo već kod Dodika, nosioca ideje o snimanju ovog filma, moramo se zapitati koliko će Dodik težiti ka objektivnoj istini? Primjera radi biće interesantno kako će ovaj film obrazložiti činjenicu da je Radovan Karadžić bio primoran postati „doktorom Dabićem“. Da bio je primoran!

No, prije toga Karadžić je bio priniđen prekršiti dogovor sa Holbrukom i ponovo se politički aktivirati. I nije dogovoreno prekršio zarad ličnih interesa, nego zbog izuzetno teške situacije u kojoj se našla Republika Srpska, te nakon što su NATO i „međunarodna zajednica“ počeli grubo kršiti Dejtonski mirovni sporazum. Karadžić je poštovao dogovor sa Holbrukom i time bio zaštićen od progona, a onda je samo zbog štićenja interesa Republike Srpske postao najprogonjenija osoba na svijetu. Da bi se spasio odlučio se na samozaštitu u vidu transformacije u „doktora Dabića“.

U daljem moramo se zapitati u kakvim okolnostima je došlo do ove transformacije? Javnosti su manje-više poznata dešavanja iz 1997. godine, kada je Republika Srpska konačno slomljena i okupirana u mirnodopskim uslovima. Zna se i da međunarodni hegemoni i sva sila NATO pakta ne bi slomili otpor Republike Srpske da današnji ministar policije Dragan Lukač 10. septembra 1997. nije izvršio klasičan državni udar. Ovaj državni udar reflektovao se u domenu nasilnog prekrajanja volje građana na predstojećim izborima, pa i time da Dodik postaje predsjednik marionetske vlade.

Elem, to nije kraj izdajničke politike Dodika, Plavšićeve i njihovog „uličnog operativca“ Lukača. Dodik i kompanija stavljaju se u funkciju budućeg nemjerljivog zločina protiv srpskog naroda – agresije na SRJ. U produžetku Dodik, kao NATO plaćenik, učestvuje u „Petooktobarskoj obojenoj revoluciji“ i protivpravnom rušenju Slobodana Miloševića. Činjenica je da su i Republika Srpska i Srbija vojnički se odbranile od daleko moćnijeg udruženog agresora, ali i da su poratno okupirane zbog izdajničkog ponašanja najgoreg šljama srpskog naroda.

O spornim dešavanjima koja su dovela do okupacije Srpske i Srbije postoji feljton/serijal tekstova okvirnog naziva „Bitka za Radovana“, koji je dostupan na Net-u, i koji detaljno opisuje  i događanja u regionu, ali i geopolitičke i geostrateške aspekte slamanja srpskog naroda i uloge Radovana Karadžića u svemu tome.

Hoće li prednje činjenice biti uvrštene u film o Karadžiću? Obzirom da će Milorad Dodik „režirati“ film očekivati je da neće. U stvari možemo s pravom očekivati da će Dodik ovaj film iskoristiti zarad sopstvenog aboliranja od odgovornosti za tešku izdaju i srpskog naroda i Srpske, pa sve do Srbije. Da se ne zavaravamo ovo će biti film o Miloradu Dodiku, a u kom će Karadžiću pripasti tek „glavna sporedna uloga“.