четвртак, 09. јул 2015.

ŠTRAJK GLAĐU – DEVETI DAN!



Dragi prijatelji, postepeno se primičemo konačnici ove avanture. Zdravstveno stanje mi se pogoršava, a to znači i prekid protesta.



Prijatelji moji, noćas sam imao prvu komplikaciju, no srećom nije trajalo dugo. No, danas oko 13,30 časova osjetio sam iznenadnu slabost, znojenje i malaksalost. Kolega me je odvezao do hitne pomoći prijedorskog Doma zdravlja.

Dežurni ljekar me je pregledao i nije našao ozbiljnijih indikatora ugrožavanja, međutim, ipak me je zadržao radi davanja infuzije. Iskreno zahvaljujem osoblju prijedorske Službe hitne pomoći na ukazanoj njezi, nakon koje je došlo do poboljšanja stanja.

Dragi prijatelji, kako sam to više puta ponavljao, na prve znake pogoršanja zdravstvenog stanja počinjem razmišljati o prekidu štrajka glađu. Još uvijek se „varakam“ sa stanjem i pokušaću sutra bar deklarativno da stanem ispred zgrade (pa koliko izdržim). Nekako mi se 10 dana čini kao „okrugao broj“ i pokušaću da ga dosegnem, a nećete mi zamjeriti ako to ne uspijem.

Iskreno, postoji još jedan razlog zbog kog moram prekidati štrajk. Znači, trećeg dana štrajka, prilikom vanrednog ljekarskog pregleda u Banjoluci utvrđen mi je značajan porast leukocita, odnosno već razvijen upalni proces. Nakon toga porodični ljekar mi je propisala antibiotike, međutim, još uvijek nisam započeo koristiti terapiju. Jednostavno, antibiotici i gladovanje ne idu zajedno, odnosno, antibiotici u mom stanju mogu biti opasni. Sa druge strane, ne odgovara mi ni da se u meni dalje razvijaju upalni procesi, tako da ćemo sutra morati okončati ovu avanturu.

Nadalje, moram se i danas zahvaliti svim onim građanima koji su mi prilazili, bodrili me i na druge načihne podržavali. Isto se odnosi i na radne kolege! Elan koji mi donose njihove riječi me je i prevario po pitanju procjene vlastite snage.

Na kraju, da Vas razonodim moram Vam ispričati jednu anegdotu. Prijepodne se penjem do svoje kancelarije, a više se ne sjećam ni zbog čega. U tim trenucima na sebi nisam imao letak sa natpisom o štrajku glađu. Meni nepoznat momak sjedi u hodniku i čeka. Kad sam prolazio pored njega zapita me:

„Ljudino, je li istina da je umro onaj što štrajkuje glađu?“.


Odgovorio sam mu da nije i da to znam pouzdano!