RTRS-ova JAVNO-SERVISNA BRUKA!!!

Devetodnevno štrajkovanje glađu nije otupilo moje kriminalističke reflekse i to su danas „na svojoj koži“ osjetili novinari i snimatelji Radio-televizije Republike Srpske! Pogledajte video-dokaz o tome!

Danas, negdje oko podneva stojim na vrhu stepeništa ulaza u CJB Prijedor. Na košulji mi pričvršćen letak formata A4 sa natpisom: „ŠTRAJK GLAĐU, 9. DAN, Gojko Vasiću – ODLAZI!“. Iznenada ispred zgrade zaustavlja se vozilo sa jasnim natpisom „RTRS“, iz kog izlaze novinarka i snimatelj  noseći kameru i postolje. Na 2-3 metra od mene penju se uz stepenište i pretvaraju se da me ne vide. Inače se poznajemo i pozdravljamo, ali ova specifična situacija povlači i različite reakcije. Uglavnom, oboje ulaze u zgradu CJB-a.

Nailazi moj kum Miro i pita me možemo li na kafu. Rekoh mu da moram nešto sačekati, a da se možemo naći i kasnije. Morao sam se pripremiti za „malu slatku osvetu“!

Prije nego poentiram moram napomenuti da sam o otpočinjanju štrajka obavijestio preko deset B-H vodećih medija i do danas niti jedan nije pokazao interesovanje za ovo šta se događa. Više mojih rođaka zvalo je različite televizijske kuće i na kraju sam im morao zabraniti da to čine. To što izbjegavaju emitovati moj protest govori mnogo više o njima nego o meni i čitaocima mog Bloga ili građanima koji se interesuju za sporna dešavanja.

Uglavnom, novinarka i snimatelj našeg „javnog servisa“ nakon 15-20 minuta izlaze iz zgrade i zaustavljaju se ispred stepeništa. Stoje na nekih 5-6 metara od mene i pretvaraju se da me ne vide. Ja sam već pripremio kameru na svom mobilnom telefonu u namjeri da snimim njihov odlazak, ali njih je „baš krenulo“. Nekih 6-7 minuta stoje ispred zgrade i čekaju vozilo kojim su došli.

Ja to vrijeme koristim da ih povremeno snimam. Napokon dolazi RTRS-ovo vozilo i „gospoda“ odlaze. Hej, pretvaraju se da ne vide inspektora kriminalističke policije koji protestvuje zbog kriminalizacije u policiji i institucijama uopšte. I to čini deveti dan uzastopno, tako da cio grad gleda i prepričava šta se događa, a samo naši mediji i institucije su „slijepi i gluvi“.

Sad, kad me već iritiraju svojim ignorisanjem – ovom prilikom ću otvoriti još jednu dimenziju mog protesta.

MUP RS-e LEGITIMNO NAORUŽAO 40 000 BOŠNJAKA!

Oni koji prate moj Blog znaju da sam prošlog mjeseca PRVI U ZEMLJI javno istupio sa pitanjem koliko registrovanih pripadnika vehabijskog pokreta je od MUP-a Srpske dobilo odobrenje za nabavljanje vatrenog oružja. Pitao sam koliko još građana Republike Srpske treba da pogine da bi se otvorilo pitanje onoga šta MUP RS godinama čini – neselektivno odobrava naoružavanje bošnjačke populacije, a posebno osoba ekstremističkih i radikalnih svjetonazora.

Da ne dužim oko ove teme svako je u mogućnosti da na Blogu pronađe moje starije tekstove i vidi kakva sam pitanja postavljao MUP-u RS-e.

Elem, koristim ovu priliku da javnosti plasiram jedan zabrinjavajući (alarmantan) podatak! Moguće je da brojevi koje iznosim nisu vjerodostojni, ali i u slučajevima ozbiljnijih odstupanja su takvi da bi Republika Srpska trebalo da se zaprepasti.

Konkretno, prema određenim izvorima, MUP RS-e izdao je ukupno 60 000 odobrenja za vatrena oružja sa olučenom cijevi (čitaj: puške). Od toga je 40 000 odobrenja izdato licima bošnjačke etničke pripadnosti, pri čemu je posebno indikativan broj registrovanih optičkih nišana i kreće se oko 15 000. Hej, Bošnjaci na prostoru Republike Srpske posjeduju dvostruko više lovačkoh pušaka nego ostatak stanovništva ukupno!

Pri tom moramo uobziriti podatak o periodu u kom su odobrenja izdavana. Za nebošnjačko stanovništvo možemo govoriti o periodu od preko dvije decenije, dok za bošnjačko o periodu manjem od decenije (zadnjih nekoliko godina). Već sam pisao o tome kako evidencije zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavljanje vatrenog oružja nude neku malo čudnu demografsku sliku Republike Srpske. Kada bi se po tom pokazatelju ravnali pomislili bi da bošnjačko stanovništvo čini gro populacije.

I onda Gojko Vasić u stilu Gebelsa izjavljuje za Blic kako meni ne treba pridavati medijsku pažnju, jer bi time „mogli pogoršati moje zdravstveno stanje“. Gojko Vasić i njegovih 40 razbojnika mene prezentuju kao luđaka, a samo kako bi prikrili sve ono štetno šta su učinili za Republiku Srpsku. Zar je neko pomislio da sam naivan kad Vasića i njegove bandite nazivam poturicama i okupacionim namjesnicima?

Naš „javni servis“ revnosno se trudi da „sačuva“ moje zdravlje i njihovi novinari pretvaraju se da me ne primjećuju. Zbog čega? Jer su im tako naložile poturice i kriminalizovane bitange kakve godinama razaraju Republiku Srpsku! To je istina o Republici Srpskoj kakvu treba znati, a da bi doznali – čitajte ZABRANJENOG ANALITIČARA!